Fotografije pružaju provokativne poglede na živote ljudi. Priče iza fotografija – za pojedince s obje strane kamere – mogu otkriti mnogo više nego što jedna slika može obuhvatiti. Fotografije nagrađene Pulitzerovom nagradom dobivaju međunarodnu pozornost zbog svoje sposobnosti da izazovu nutritivne reakcije, istaknu ključne događaje u povijesti i otvore oči za neizrečene istine.
Svake godine fotografije osvojene Pulitzerovom nagradom nagrađene su za njihov intenzitet, uvid u društvo i sirove emocije. Priče iza ovih fotografija tijekom godina dodaju slojeve uvida u trenutke koji su ih inspirirali. Presjek dobitnika Pulitzerove nagrade može vas prenijeti duž emocionalnog spektra od radosti do tuge.
1945: ‘Podizanje zastave na Iwo Jimi’
Ovjekovječena fotografija iz Drugog svjetskog rata koju je snimio Joseph Rosenthal 23. veljače 1945., prikazuje šest marinaca koji podižu zastavu na najvišem vrhu otoka na planini Suribachi. Američki marinci preuzeli su kontrolu nad otokom u Pacifiku samo pet dana ranije – nakon teškog sukoba s japanskim snagama.
Više od 600 američkih vojnika poginulo je prilikom zauzimanja otoka, a od 22 000 japanskih vojnika koji su branili otok, preživjelo ih je samo 200.
Ono što je manje poznato je to da su tijela poginulih Japanaca najvjerojatnije zakopana u temeljima sletnih staza za B-29, a dio njihovih lubanja i kosti postao je suvenirima američkih vojnika.
Rosenthal je snimio tri fotografije na vrhu Suribachija. Prva, koja prikazuje šest marinaca kako se bore za podizanje teške zastave, postala je najviše reproducirana fotografija u povijesti i donijela mu je Pulitzerovu nagradu. Priloženi filmski snimak potvrđuje činjenicu da slika nije bila montirana. Od druge dvije fotografije, druga je bila slična prvoj, ali manje dirljiva, a treća je bila grupna slika 18 marinaca koji se smiješe i mašu kameri. Mnogi od tih ljudi, uključujući trojicu marinaca koji su viđeni kako podižu zastavu na poznatoj fotografiji, ubijeni su prije završetka bitke za Iwo Jimu krajem ožujka.
1951: ‘Bijeg izbjeglica preko srušenog mosta u Koreji’
Snimljena 4. prosinca 1950., fotografija Maxa Desfora “Bijeg izbjeglica preko srušenog mosta u Koreji” bila je među brojnim fotografijama koje je snimio dok je izvještavao o Korejskom ratu. Desfor, fotograf za The Associated Press, dobrovoljno se prijavio za fotografiranje sukoba i padobranom sletio u Sjevernu Koreju zajedno s američkim vojnicima. Kad su se sjevernokorejske i kineske snage povukle, tjerajući američke vojnike na jug, Desfor se našao u blizini Pjongjanga – okružen i izbjeglicama koje su bježale.
Desfor se prisjetio scene dok su tisuće Sjevernokorejaca pokušavali prijeći rijeku Taedong:
“Svi ti ljudi su se doslovno provlačili kroz bombardirani most. Ulazili su i izlazili iz njega, na vrhu, ispod, bojeći se da ne padnu u ledenu vodu. Ruke su mi bile toliko ledene da sam jedva mogao pritisnuti okidač na svom fotoaparatu… Nisam mogao ni završiti cijeli paket filma. Bilo je toliko hladno.”
Nakon što je poslao svoje slike iz Koreje, žiri Pulitzerove nagrade pohvalio je Desfora i njegov portfelj – više od 50 fotografija – za “sve kvalitete koje čine istaknutu fotografiju vijesti – maštu, zanemarivanje osobne sigurnosti, percepciju ljudskog interesa i sposobnost kako bi kamera ispričala cijelu priču.” Smatrali su da je fotografija mosta posebno potresna.
1954: ‘Spašavanje na mostu Pit River’
Virginia Schau, drugi fotograf amater koji je osvojio Pulitzerovu nagradu u novinskoj fotografiji, bila je prva žena koja je dobila ovu prestižnu nagradu. Tijekom ribolova u svibnju 1953. sa svojom obitelji, Schau je svjedočila incidentu na mostu Pit River.
Vozač Paul Overby i njegov suputnik Hank Baum izvučeni su na sigurno užetom nekoliko trenutaka prije nego se kamion zapalio i pao u jezero Shasta.
Schau je koristila kameru Kodak “Brownie” koja je sadržavala film s isteklim rokom trajanja s samo dvije preostale ekspozicije. Fotografiju je poslala u Sacramento Bee i osvojila 10 dolara na tjednom foto natječaju. Slika je objavljena u Akron Beacon Journalu u Ohiju, a kasnije ju je preuzeo The Associated Press.
1955: ‘Tragedija pored mora’
Fotografija “Tragedija pored mora”, koju je Odbor za Pulitzerovu nagradu 1955. opisao kao “potresnu i duboko dirljivu”, bilježi trenutak roditelja 2. travnja 1954., kada su shvatili da je njihovo dijete nestalo.
Dok je fotograf Los Angeles Timesa John L. Gaunt stajao u svom dvorištu blizu plaže Hermosa, njegov susjed ga je upozorio na neku viku na plaži. Gaunt nije morao ići daleko da bi vidio mladi par, McDonalds, samo nekoliko trenutaka nakon što je njihov sin Michael nestao u valovima. McDonaldsovi su šetali plažom dok se njihov sin 19-mjesečni Michael igrao u blizini i odšetao u more dok nisu gledali.
1958: ‘Vjera i povjerenje’
Još jedna nagrađivana fotografija koju je snimio William C. Beall iz Washington (DC) Daily Newsa, pod naslovom ‘Vjera i povjerenje’.
Beall je uhvatio šarmantan trenutak kada se policajac Maurice Cullinane naginje kako bi razgovarao s dvogodišnjim Allanom Weaverom tijekom kineske novogodišnje parade u Washingtonu, D.C. 10. rujna 1957. Mali Allan, fasciniran vatrometom koji je eksplodirao, pokušavao se približiti događaju, a policajac Cullinane mu je objašnjavao zašto to nije sigurno učiniti.
Fotografija je sljedećeg dana dospjela na naslovnu stranicu Washington Daily Newsa, a kasnije i na pozadinu časopisa Life. Slika je postala logo kluba DC Police Boys Club. Statua u prirodnoj veličini koja prikazuje fotografiju postavljena je ispred zgrade suda u Jonesborou.
Zanimljivo je da je Beall bio na Iwo Jimi 1945. godine, kada je njegov kolega Joe Rosenthal uhvatio trenutak kada su marinci podigli zastavu na planini Suribachi. Nažalost po Bealla, bio je na drugom kraju otoka pa je propustio uhvatiti taj povijesni trenutak. Srećom po Bealla, bio je na pravom mjestu u pravo vrijeme da uhvati ovaj dražesni trenutak između Mauricea i Allana.
1960: ‘Posljednji obred Josea Rodrigueza’
Jedna od četiri slike koje je poslao Andrew Lopez, “Posljednji obredi Josea Rodrigueza” bilježi neke od posljednjih trenutaka života bivšeg vojnika 1959. Rodriguez je služio kao kaplar u vojsci kubanskog diktatora Fulgencia Batiste. Nakon što su Fidel Castro i njegove snage preuzele vlast 1959., zatočili su stotine pripadnika vojnih i policijskih snaga, osudivši ih na smrt.
Rodriguez je bio među tisućama pojedinaca pogubljenih tijekom Kubanske revolucije, događaja kojemu je svjedočio Lopez, fotograf United Press Internationala. Nakon što je Rodriguez osuđen na smrt streljanjem, svećenik mu je dao posljednje obrede. Međutim, Rodriguez je ubijen tek sljedećeg dana, dok je službena naredba još uvijek bila u tijeku.
1967: ‘Poljubac života’
Rocco Morabito, američki fotograf, 1967. godine je snimio jednu od svojih najpoznatijih fotografija, koja je u povijesti ostala pod imenom: “Poljubac života“.
Na dan kad je slika snimljena, električari Randall Champion i Jay Thompson izvršili su planirane radove na zamjeni žica visokog napona kada je Randall slučajno dotaknuo jednu od njih. Jačina od 4000 volti trenutno je prošla kroz njegovo tijelo i srce, i ne mogavši izdržati takvo opterećenje, srce se zaustavilo!
Randallovo beživotno tijelo visilo je na sigurnosnim pojasevima kada je njegov partner započeo umjetno disanje, usta na usta!
Kad se u Randalla pojavio slab puls, Jay ga je otkopčao i, bacivši ga na rame, spustio na zemlju. Kad su spasioci stigli, Randall Champion se ponovno osvijestio.
1969: ‘Coretta Scott King’
Nakon atentata na Martina Luthera Kinga Jr. u travnju 1968. održana su dva sprovoda u Atlanti, GA. Tijekom privatne službe u baptističkoj crkvi Ebenezer, fotografkinja Moneta Sleet Jr. snimila je seriju fotografija za časopis Ebony. Na fotografiji koja je osvojila Pulitzerovu nagradu nalazi se Kingova udovica, Coretta Scott King, u trenutku tuge dok je u krilu držala svoju mladu kćer Bernice.
Fotografija Monete Sleet, prema žiriju Pulitzerove nagrade, prikazuje “snagu žene, utjehu djeteta i njeno dostojanstvo pred dubokom, osobnom tugom.
1944: ‘Povratak kući’
Da bi snimio fotografiju “Povratka kući”, Earle Bunker se morao naoružati strpljenjem više od 24 sata, čekajući vlak kojim se vraćao potpukovnik Robert Moore nakon služenja u Drugom svjetskom ratu. Nakon što je 16 mjeseci bio daleko od obitelji, fotograf je snimio trenutak kada se vojnik ponovno spojio sa svojom obitelji.
1980: ‘Streljački vod u Iranu’
Prvo, nagrada je ovoj fotografiji dodijeljena anonimno kako bi se zaštitio njezin autor. Prikazuje 11 Kurda koje su upucale islamske pristaše ajatolaha Homenija. Iranske vlasti natjerale su novine da otkriju ime, ali je uredništvo odbilo.
Moglo bi vas zanimati
Priča o “Napalm djevojčici” i fotografu koji joj je spasio život
Životna priča Phan Thi Kim Phuc.
Godine 2016., uz njegovo dopuštenje, otkriveno je da je iza kamere bio Jahangir Razmi.
