Život 1700. godine do ukidanja ropstva bio je izuzetno težak za ljude koji su bili u ropstvu, a iz tog vremena nalazimo izuzetno uznemirujuće priče vezane uz ropstvo.
U nastavku ćete pronaći neke od najpotresnijih slika i priča koje su stvarno pomogle u ukidanju samog ropstva.
Ožiljci Gordona, bičevanog roba iz Louisiane, 1863
Gordona, roba iz Louisiane, njegovi su gospodari oštro kaznili iz razloga koje je radije zadržao za sebe.
Ovo bičevanje ostavilo je užasne tragove na većem dijelu njegovih leđa. Gordonova tvrdnja da je bio teško pretučen nije se mogla poreći zbog svih vidljivih razloga – njegova leđa su dokazivala cijelu priču.
Gordon je pobjegao s 3000 hektara plantaže Johna i Bridget Lyons u ožujku 1863., gdje je držan kao rob s još 4 osobe.
Njegov gospodar je progonio Gordona zajedno s nekoliko drugih i čoporom pasa krvosljednika. Međutim, Gordon je prije odlaska znao da će ga loviti, pa je nosio luk, kojim je trljao cijelo tijelo kako bi odbacio pse sa svog mirisa.
Nakon što je u deset dana prevalio više od 120 kilometara, Gordon je konačno stigao do Baton Rougea sa svom poderanom odjećom i punom blata, a to je bilo mjesto gdje je i snimljena njegova poznata fotografija.
Fotografija Gordonovih leđa pomogla je promijeniti mišljenje ljudi u vrijeme kada je bilo nekoliko pobuna u zemlji, a što se tiče Gordona, pridružio se vojsci Unije, gdje je služio kao vodič.
Selknamski domoroci na putu za Europu
U tim ranim danima naše modernizacije, mi ljudi učinili smo neke krajnje užasne stvari, a jedna od njih je doista bila izrada ljudskog zoološkog vrta.
Godine 1889. Europljani su, uz dopuštenje čileanske vlade, uzeli jedanaest Selk’nam domoroca, među kojima je bio i osmogodišnji dječak; ovi domoroci su odvedeni da budu prikazani u Ljudskom zoološkom vrtu.
Odluka da se prikaže ova domorodačka skupina donesena je jer je Selk’nam već bio vrlo mali u broju, a bili su kao nijedno drugo pleme, što ih je činilo stvarno jedinstvenima.
Bez obzira na to, ti su domoroci tretirani kao životinje; od njih se očekivalo da nastupaju više od 8 puta dnevno svaki dan.
Nadalje, skrb koja im je pružena nije bila odgovarajuća i zbog toga se većina tih domorodaca nikada nije uspjela vratiti u svoje zemlje, a neki nisu uspjeli doći ni do Europe.
Bilo je više od 3000 Selk’namskih domorodaca 1896. godine prije nego što im je bilo dopušteno da budu otpremljeni kao životinje, a do kraja 1974. godine umro je posljednji Selk’nam čiste krvi.
Trebalo je samo 75 godina da ih izbrišemo s planeta, i sve to za što? Samo za jeftinu zabavu. Danas su starosjedioci Selk’nama i njihov jezik proglašeni izumrlim.
Otac gleda u ruku i nogu svoje kćeri, 1904
Gornja slika prikazuje oca kako zuri u odsječeno stopalo i ruku svoje kćeri koje su mu za kaznu donijeli vojnici.
Ovo je daleko najpotresnija od svih fotografija povezanih s ropstvom koje su ikad snimljene — točno pokazuje koliko su robovi morali patiti iz dana u dan i koliko su bili bespomoćni.
Fotografija je snimljena u belgijskom Kongu na kojoj se vidi muškarac po imenu Nsala kako sjedi u apsolutnoj traumi i zuri u odsječenu ruku i nogu svoje kćeri; razlog takvog barbarstva?
Nsala nije skupio dovoljno gume.
Nadalje, ovi divljaci nisu stali nakon što su ovom petogodišnjem djetetu odsjekli šaku i stopalo.
Ubili su je, to im nije bilo dovoljno, pa su kanibalizirali i poslali ruku i nogu ocu, uništivši tom pojedincu život.
Sve ovo ugnjetavanje učinjeno je zbog jednog čovjeka koji je sjedio tisućama kilometara daleko i nijednom nije došao u ove krajeve, najbolesnijeg kralja od svih, kralja Leopolda II.
Spašeni robovi na palubi HMS Daphne, 1868
Ovi istočnoafrički robovi spašeni su od arapskog trgovca robljem u studenom 1868. – spasila ih je britanska mornarica duž obale Zanzibara.
Razlog zbog kojeg je HMS Daphne bio je tamo kako bi se proveo ugovor koji su potpisali Britanci i sultan od Zanzibara, a koji je rekao da će se sve vrste trgovine robljem riješiti.
Sultan je pokušavao igrati na obje strane samo kako bi dodatno zaradio za sebe.
No, nakon The Slavery Abolition Act iz 1833. godine, Britanci su krenuli s akcijama protiv ropstva, a ovo je bila jedna od onih u kojoj je spašen brod pun ljudi.
Gospođu nose njezini robovi, 1860
Ovo nije slika žene koja pokušava pozirati sa svojim robom; umjesto toga, ovo je slika koja je snimljena da pokaže kako je manumitirana.
Manumission je bio čin u kojem su gospodari puštali svoje robove na slobodu, i kako bi dokazali; snimljena je fotografija na kojoj robovi nose odjeću koja je posuđena samo za sliku.
Ova se manumisija mogla uzeti natrag ako rob koji je bio slobodan ode i počne omalovažavati ili klevetati vlasnike; trebali su biti proglašeni ništavnim i poslani natrag u robove.
Međutim, dio u kojem je snimljena slika manumisije doista je bio bolan jer su, nakon svega što su imali, još uvijek tretirani kao niža vrsta.
To se može vidjeti po tome što su robovi bili bosi, jer je u tim ranim danima nošenje cipela pokazivalo bogatstvo, status i klasu za koje su vjerovali da nijedan rob ne bi trebao imati.
Nijednom robu nikada nije bilo lako biti slobodan, a da bi bili slobodni, morali su proći kroz mnogo toga; možda najčešći je bio da je rob bio stvarno blizak svom gospodaru, a oni su pušteni na slobodu kao gesta dobrohotnosti.
Ostali kriteriji su bili gdje je vlasnik imao seksualni odnos sa svojim robom, a sva djeca i njihove žene bili su manumitirani.
Moglo bi vas zanimati
Sramotna povijest ljudskih zooloških vrtova: prikazivanje ‘egzotičnih stranaca’ prestalo je tek prije 60 godina
Tijekom kasnog 19. i ranog 20. stoljeća, šokantni prikaz ljudskih bića različitih nacionalnosti bio je u modi na Zapadu, posebno…
Trebamo biti zahvalni što su dani u kojima je ropstvo bilo legalno iza nas.
Rođeni smo u svijetu bez većine povijesnih problema s kojima se morala suočiti većina naših predaka — bilo da se radi o ratovima, pravima i čemu sve ne.
