Amou Hadji živi u zabačenom iranskom selu i nije se oprao više od 67 godina zbog čega je poznat je i kao “najprljaviji čovjek na svijetu.”
Filozof Platon jednom je spomenuo da su u većini slučajeva lokacije na ovom svijetu koje zapadno društvo smatra ružnima ispunjene pozitivnim i dobrim ljudima i da lokacije koje se smatraju lijepima uglavnom naseljavaju ljudi koji dijele samo negativnost. Ista se ideologija može primijeniti na Amoua Hadjija i način na koji ga vidi većina ljudi iz zapadnog društva.
Amou Hadji rođen je 1934. godine, podrijetlom je iz Irana. Zbog nekih događaja koji su mu se dogodili u tinejdžerskim godinama koje nikome nije spomenuo odlučio se izolirati i živjeti od prirode.
Slika vam se može činiti poznato jer je ova fotografija prije nekoliko godina postala viralna internetom, ali kako svi poznajemo naše društvo, većina ljudi iznijela je negativne komentare ne pitajući se zašto je ovaj čovjek odlučio živjeti na ovaj način.
Zašto se Amou ne kupa?
Otkako je napravio svoj prijelaz također se prestao kupati u ranim 20 -ima. Tijekom svojih putovanja sreo bi ljude koji bi mu ponudili da se tušira besplatno, ali on je to uvijek odbijao. Tako su lokalni mediji saznali za njega.

Do njegova otkrića, Guinnessov rekord za osobu koja se najduže nije okupala pripadao je čovjeku iz Indije koji se nije oprao 38 godina.
Na pitanje lokalnih vijesti zašto se ne pere, odgovara da se boji ako se opere da će se razboljeti. Opisao je prljavštinu koju je njegovo tijelo godinama nakupljalo kao fizički imunološki sustav koji mu je pomogao da se nikada ne razboli.
Problem je u tome što je Amou također razvio ukus za pokvareno meso. Zapravo ga definira kao svoje omiljeno jelo i kad mu se ponudi “čista/svježa” hrana, osjeća se uvrijeđeno. Kako nema novca za duhan, puši životinjski izmet. Kad mu ponude cigarete, puši pet odjednom.

Zanimljivo je da za osobu koja vodi tako nezdrav način života prilično je zdrav.
Ujedinjen sa prirodom
Zbog svojih se godina sada nastanio izvan Dejgah grada u Iranu, gdje uglavnom spava u iskopanoj rupi u zemlji koju mještani opisuju kao grob. Mještani su mu iz sažaljenja sagradili malu kućicu od opeke, no rijetko je koristi jer se boji da će nekome ostati dužan.

Mještani ga opisuju kao biblijskog lika koji je rođen u pogrešno vrijeme. Čini se da voli samoću i prirodu, iako to ne znači da ne voli ljude.
Mještani iz Dejgaha uvijek mu donose hranu i dolaze na druženje što čak i ako ne prizna izmami mu osmijeh na lice.
Usprkos svemu tome, čini se da je mnogo bliži prirodi nego ičemu drugom. Njegov izgled tjera ljude da misle da je loša osoba, ali on je zapravo vrlo ljubazan i podijelio bi bilo što s bilo kim u svojoj prisutnosti. Njegovu fobiju od vode većina ljudi pogrešno razumije.
Crnilo koje većina ljudi vidi kao prljavštinu uglavnom je pepeo jer šišanje rješava paljenjem kose. Lokalni izvjestitelji nisu od njega mogli dobiti mnogo informacija o njegovoj prošlost i o tome što ga je zaista gurnulo u ovaj način života.