Žena koja je inspirirala horor film postala je ozloglašena zbog svoje tragične borbe s demonima – i zastrašujuće smrti.
Iako mnogi to možda ne znaju, zastrašujući događaji u filmu “Egzorcizam Emily Rose” iz 2005. nisu bili u potpunosti izmišljeni, već su temeljeni na stvarnim iskustvima djevojke iz njemačke po imenu Anneliese Michel.
Anneliese Michel je šezdesetih godina prošlog stoljeća odrastala u katoličkoj obitelji u Bavarskoj, gdje je dva puta tjedno prisustvovala misi. Kad je Anneliese imala šesnaest godina, odjednom je izgubila svijest u školi i počela ošamućeno hodati. Iako se Anneliese nije sjećala tog događaja, njezini prijatelji i obitelj rekli su da je bila u stanju transa.
Godinu dana kasnije, Anneliese Michel doživjela je sličnu pojavu, gdje se probudila u transu i smočila krevet. Njezino je tijelo također prošlo kroz niz grčeva, zbog čega se tijelo nekontrolirano treslo. No, događaji koji su usljedili bili su još više uznemirujući.
Izvorna dijagnoza Anneliese Michel
Tada je Anneliese posjetila neurologa koji joj je dijagnosticirao epilepsiju temporalnog režnja, poremećaj koji uzrokuje napadaje, gubitak pamćenja te doživljava vizualne i slušne halucinacije.
Epilepsija temporalnog režnja također može uzrokovati Geschwindov sindrom, zbog čega čovjek djeluje na pretjerano religiozan način.
Nakon dijagnoze, Anneliese je počela uzimati lijekove za svoju epilepsiju i upisala se na Sveučilište u Würzburgu 1973. godine.
Međutim, lijekovi koje je dobila nisu joj pomogli, a kako je godina odmicala, njeno se stanje počelo pogoršavati. Iako je još uvijek uzimala lijekove, Anneliese je počela vjerovati da je opsjednuta demonom i da mora pronaći rješenje izvan medicine.
Počela bi viđati vražje lice te bi čula demone kako joj šapuću u ušima. Kada je za vrijeme molitve čula demone kako kako joj se obraćaju i govore joj da je “prokleta” i da će “trunuti u paklu” , zaključila je da je sam đavao mora posjedovati.
Neobično ponašanje djevojke “opsjednute demonom”
Anneliese je zatražila pomoć od svećenika kako bi joj pružili pomoć, no svećenstvo kojem se obratila odbilo je njezine zahtjeve rekavši da bi trebala potražiti liječničku pomoć i da im je potrebno dopuštenje biskupa.
U ovom su trenutku Annelieseine zablude postale ekstremne.
Vjerujući da je opsjednuta, rastrgala bi odjeću sa sebe, izvodila bi do 400 čučnjeva dnevno, sve dok to nije uzrokovalo puknuće u ligamentima oba koljena. Zavlačila bi se pod stol lajala poput psa. Jela je i pauke i ugljen, a jednom prilikom je odgrizla glavu mrtvoj ptici. Njeno se vrištanje slušalo kroz zidove satima bez prestanaka, a znala je i urinirati po podu i potom ga lizati.
Naposljetku su ona i njezina majka pronašle svećenika Ernsta Alta koji je vjerovao u njezinu opsjednutost. Izjavio je da “nije izgledala kao epileptičar” u kasnijim sudskim dokumentima.
Na zamolbu Ernsta, lokalni biskup Josef Stangl dao je dopuštenje. Također je odobrio zahtjev za izvođenje egzorcizma lokalnom svećeniku Arnoldu Renzu, ali je naredio da se to izvrši u potpunoj tajnosti.
Zašto je prava “Emily Rose” bila podvrgnuta egzorcizmu
Egzorcizam postoji u različitim kulturama i religijama tisućljećima, ali je ta praksa postala popularna u Katoličkoj crkvi 1500 -ih godina sa svećenicima koji su koristili latinsku frazu “Vade retro satana” (“Vrati se natrag, Sotono”) kako bi protjerali demone iz svojih domaćina.
Praksa katoličkog egzorcizma kodificirana je u Rimskom obredniku (Rituale Romanum), knjizi kršćanskih praksi sakupljenih u 16. stoljeću.
Do 1960 -ih vršenje egzorcizma su bili vrlo rijetki među katolicima, ali porast filmova i knjiga poput The Exorcist početkom 1970 -ih izazvao je ponovno zanimanje za tu praksu.
U sljedećih deset mjeseci, nakon što je biskup odobrio egzorcizam nad Anneliese, Ernst i Arnold su nad njom proveli čak 67 obreda egzorcizama, što je po bilo kojem mjerenju ogroman broj. Kroz ove seanse, Anneliese je otkrila da vjeruje da ju je opsjeda šest demona: Lucifer, Kain, Juda Iskariotski, Adolf Hitler, Neron i Fleischmann (osramoćeni svećenik).
Kako je umrla Anneliese Michel?
Tijekom tih seansi Anneliese je često govorila o „umiranju kako bi se iskupila za skromnu omladinu današnjeg doba i otpadničke svećenike moderne crkve“.
Slomila je kosti i razderala tetive u koljenima od neprestanog klečanja tijekom molitve.
Tijekom ovih 10 mjeseci Anneliese je često bila sputavana kako bi svećenici mogli provoditi obrede egzorcizma. Polako je prestala jesti, a na kraju je umrla od pothranjenosti i dehidracije 1. srpnja 1976. godine.
Imala je samo 23 godine.
Nakon njene smrti, Annelieseina priča postala je nacionalna senzacija u Njemačkoj nakon što su njezina majka i dva svećenika koji su vršili egzorcizam optuženi za ubojstvo iz nehaja. Došli su pred sud i čak su snimkom egzorcizma pokušali opravdati svoje postupke.
Dvojica svećenika proglašeni su krivim za ubojstvo iz nehaja i osuđeni su na šest mjeseci zatvora i tri godine uvjetne kazne. Majka joj je izuzeta od svake kazne jer je “dovoljno patila”, što je kriterij za odmjeravanje kazne u njemačkom zakonu.
Kako se danas pamti Anneliese Michel
Osim što je bila inspiracija za horor film, Anneliese je postala ikona za neke katolike koji su smatrali da moderna, sekularna tumačenja Biblije iskrivljuju drevnu, natprirodnu istinu koju ona sadrži.
“Iznenađujuće je bilo to što su svi ljudi povezani s Anneliese bili potpuno uvjereni da je ona stvarno bila opsjednuta”, sjeća se Franz Barthel, koji je o suđenju izvijestio za regionalni dnevni list Main-Post.
Iako je možda izvor nadahnuća za neke religiozne ljude, priča o Anneliese Michel nije priča o duhovnosti koja je pobijedila znanost, već o ljudima koji su trebali pametnije postupiti i ne dopustiti da mentalno bolesna žena umre.
To je priča o ljudima koji projiciraju vlastita uvjerenja, nade i vjeru na zablude žene i o cijeni koja je plaćena za ta uvjerenja.
