Kada su u pitanju radioaktivne ili nuklearne katastrofe, prva lokacija koja pada na pamet je Černobil iz značajnih razloga, ali tehnički je atol Bikini koji se nalazi na Sjevernom Mashallovom otočju u Pacifiku mnogo radioaktivniji. Tijekom kratkog vremenskog razdoblja na kraju Drugog svjetskog rata i većeg dijela Hladnog rata, američka vojska je koristila atol Bikini za testiranje nuklearnog oružja.
Tijekom 20. stoljeća atol Bikini je doživio 23 nuklearne eksplozije na kopnu, u zraku, ali većinom su detonirale u njegovim vodama. U izdanju časopisa Time od 12. travnja 1954. opisano je da je tijekom 1946. atol Bikini bio idealan raj unutar Pacifika, prije nego što su počele padati nuklearne bombe. Područje nikada nije bilo pogođeno Drugim svjetskim ratom zbog svoje udaljenosti.
Većina mještana koji su živjeli u ovom raju bila su prisiljena od strane američke vojske da se presele, a komodor Ben Wyatt, predstavnik okupacijske mornarice Sjedinjenih Država, upotrijebio je laž “privremena selidba je za dobrobit čovječanstva i okončanje svih ratova” kako bi uvjerili mještane da se presele.

Nuklearni pokusi vršeni su od 1946. do 1958. Prošlo je više od 75 godina od posljednjeg testiranja nuklearne bombe, a prema riječima Ivane Nijokić Hughes sa Sveučilišta Columbia, atol Bikini je daleko od sigurnog. Ako bi se mještani iz regije vratili, to bi značilo velike zdravstvene probleme jer je razina radijacije još uvijek vrlo visoka.
Znanstvenici su iznijeli svoje stavove o ovom pitanju i nebrizi američke vlade na Maršalovim otocima. Ne samo zbog neprovođenja plana za obuzdavanje visokih razina radijacije, već i zbog nedostatka brige za Bikini ljude nakon preseljenja. Većina stanovništva preseljena je na atol Rongerik na dvije godine gdje su se neprestano suočavali s gladovanjem i ostavljeni da žive u vojnim šatorima bez izgradnje odgovarajućeg smještaja.
Problem je pokrenut prošle godine i bilo bi potrebno procijenjenih 110 milijuna dolara za čišćenje svih radioaktivnih ostataka kako bi se započeo proces stvaranja atola Bikini pogodnijim za stanovanje. Čini se da američka vlada nije previše zainteresirana za ovo pitanje niti za mještane atola Bikini koji su sada blokirani diljem SAD-a i neće se moći vratiti u svoje mjesto porijekla stoljećima.
U knjizi koju je napisao John Jagger pod naslovom “The nuclear lion: what every citizen should know about nuclear power and nuclear war”, John uspoređuje radioaktivni utjecaj Černobila s Hirošimom, navodeći da je katastrofa iz Černobila bila 100 puta radioaktivnija od bombe bačene na Hirošimu. Da biste razumjeli koliko je atol Bikini gori u usporedbi s Černobilom, američka vojska je 1954. godine bacila nuklearnu bombu koja je bila 1000 puta jača od one bačene na Hirošimu.
Tijekom povijesti, atol Bikini je postao simbolom zore nuklearnog doba, ali i simbolom smrti koji paradoksalno izgleda poput prizora rajskog mira.
Nisu samo mještani atola Bikini morali patiti, već i cijeli morski život koji je bio pogođen radijacijom jer je većina bombi detonirana u vodi.
Kada je Biden govorio o pomoći manjinama, je li uzeo u obzir manjine kao što su starosjedioci atola Bikini i ponudio jednu stvar koju žele, a to je da se vrate u domove iz kojih ih je odvela američka vlada?
Moglo bi vas zanimati
Zašto je atomska bomba koja je pala na Hirošimu ostavila sjene ljudi urezane u beton?
Crne sjene ljudi i predmeta, poput bicikala, pronađene su razbacane po pločnicima i zgradama Hiroshime i Nagasakija, dva najveća grada…
Ovo je samo jedna od mnogih manjina na koje je američka vlada utjecala bez ikakvih posljedica.