Avalon: Stvarni otok obavijen legendom ili samo legendarni otok?

Avalon: Stvarni otok obavijen legendom ili samo legendarni otok?

Poput mnogih mitskih rajskih otoka, Avalon je osvojio maštu generacija pisaca otkad ga je prvi put spomenuo Geoffrey od Monmoutha u svojim knjigama “Historia Regum Britanniae” ili History of the Kings of Britain, napisanoj 1136. godine. Mnogi istraživači i mislioci pokušali su pronaći stvarnu lokaciju legendarnog otoka, sugerirajući mjesta na Atlantiku, Mediteranu, pa čak i mjesta na južnoj hemisferi. Neki od najpopularnijih prijedloga za mjesto Avalona uključuju Otok Man (Isle of Man) i Glastonbury. Unatoč popularnosti ideje, čini se da nema mnogo dokaza da se Avalon temeljio na stvarnom mjestu te da je to samo mit izveden iz ranijih keltskih mitova o onostranim rajskim otocima.

Podrijetlo Avalona

Prema izvornoj legendi, Avalon je bio otok pun divljih stabala jabuka, vinove loze i žitarica – koji su rasli umjesto samoniklog bilja. Zbog toga ljudi koji su tamo živjeli nisu se morali baviti poljoprivredom i živjeli su idilično. Ime ‘Avalon’ zapravo je povezano s proto-keltskom riječi ‘abal’ što znači jabuka. Za stanovnike otoka također se priča da imaju vrlo dug životni vijek. Nakon što je kralj Arthur smrtno ozlijeđen u bitci kod Camlanna dok se borio s Mordredom, legende kažu da je postavljen na teglenicu koja ga je odvela na otok Avalon. Dok je bio tamo, kralj Arthur je bio izliječen i nahranjen. Priča se da je kralj Arthur i dalje tamo, živ, i da će se jednog dana vratiti kad ga Engleska najviše treba.

Otok Glastonbury

Jedna od najpopularnijih predaja za mjesto Avalona je grad Glastonbury. Iako danas nije otok, Glastonbury je nekad bio uzvišenje okruženo močvarama, što ga je činilo pravim otokom. Povijesna je opatija u Glastonburyju, sagrađena u VII. stoljeću, izgorjela u požaru potkraj XII. stoljeća. Tada su se počele širiti legende da se upravo na tom području krije grob kralja Arthura i njegove žene Genoveve. Prema lokalnim legendama, opatiju je osnovao Josip iz Arimateje, a posjetio ju je sam Isus. Glastonbury se povezao s legendama o Arthuru kada su 1190. godine poslije Krista redovnici tvrdili da su pronašli grobnicu njega i njegove supruge, kao i križni ispis koji je identificirao grobnicu kao takvu. Ovo je otkriće dovelo mnoge hodočasnike koji su došli sa ciljem da vide grobnicu kralja Arthura, budući da se smatrao uzorom viteštva i kršćanskim herojem.

Glastonbury je i danas popularan kao hodočasničko i turističko mjesto i mnogi vjeruju da je to zapravo posljednje počivalište kralja Arthura. Unatoč popularnosti ideje, čini se da nema mnogo dokaza o povezanosti s legendama o Arthuru prije 1190. Većina arheologa smatra da je križni lik koji se odnosi na grobnicu kralja Arthura krivotvorina koju su izradili redovnici kako bi podigli sredstva za obnovu njihove opatije nakon što je izgorjela 1184. Povijesne studije također su pokazale da stari naziv za to područje nije bio Avalon nego Ineswitrin.

Avalon i otok Man

Još jedno moguće mjesto, iako manje popularno, je otok Man zbog povezanosti s Emain Ablach što otprilike znači “otok stabala jabuka”. Rečeno je da je Emain Ablach prebivalište Manannan mac Lir, irskog boga mora. Za otok se također govorilo da je područje liječenja gdje bi mladost bila vječna i gdje nije bilo zime. Legende kažu da je sadržavao i velike šume divljih stabala jabuka. Avalon je bio povezan i sa stablima jabuka i iscjeljivanjem, pa se čini razumnim sugerirati da je arturijanska ideja Avalona inspirirana ranijim keltskim mitom o Emainu Ablachu.

Mnogo stoljeća Emain Ablach poistovjećivan je s otokom Man jer ime otoka izgleda sugerira povezanost s Manananom. Problem s ovom idejom je, međutim, što ime otoka Man zapravo nema nikakve veze s keltskim božanstvom mora. Ako se ukloni povezanost s Manannanom, nema razloga sugerirati da otok Man ima ikakve veze s Emainom Ablachom – a kamoli Avalonom.

Je li Avalon zagrobni život

Iako je moguće da se legenda o Avalonu temeljila na pravom otoku, čini se da nema dokaza koji bi je povezali sa stvarnim mjestom. Moguće je, na temelju ovog nedostatka dokaza, da Avalon nikada nije bio pravi otok, već je to bilo pokrštavanje i “britonizacija” pretkršćanske irske legende o Emainu Ablachu. To je razumno s obzirom na povezanost Avalona sa stablima jabuka, iscjeljivanjem i pomlađivanjem. Među starim Keltima vjerovalo se da jabuke imaju čarobna ljekovita svojstva i svojstvo pomlađivanja. Idilična priroda Avalona također bi mogla odražavati drevni pretkršćanski britanski i irski pogled na zagrobni život. Irci i Britanci vjerovali su da bi otoci mogli biti portali u onostrani svijet gdje duše mrtvih obitavaju u vječnoj mladosti i vječnom blaženstvu.

U svjetlu ovog uvjerenja o onostranoj prirodi nekih otoka, moguće je zamisliti da bi pokušaj pronalaska stvarne lokacije Avalona mogao dovesti do pogrešnog pitanja. Možda se Avalon uopće nije trebao smatrati otokom koji postoji na ovom svijetu. Stari Kelti vjerovali su da ti mitski otoci postoje u drugom carstvu. Moguće je da je to bila i priroda otoka na koji je odveden kralj Arthur, ako je priča o Avalonu doista izvedena iz ranijih keltskih priča. Kao takav, ne može se naći u stvarnom svijetu jer se nalazi u potpuno drugom.


Izvor:

http://www.ancient-origins.net

Share

Odgovori

Contact Us

%d blogeri kao ovaj: