Svatko tko je gledao ili čitao o Plesu duhova ili Divljem zapadu mora da je čuo za Bika koji sjedi vođi Hunkpapa Sioux. Vodio je povijesnu ulogu u vođenju ljudi protiv vladine politike u Sjedinjenim Državama. Iako je njegovo ime danas prilično popularno, vrlo se malo zna o ulogama i aktivnostima u kojima je sudjelovao i ostavštini koju je ostavio iza sebe.

Rani život
Rođen 1831. godine u Južnoj Dakoti, Bik koji sjedi bio je poznat po svojim pobjedama u bitkama od malih nogu, ubrzo stekavši ime Tatanka Iyotanka što znači bik koji se priprema sjesti.
Bik koji sjedi također je sudjelovao u popularnoj kulturnoj svečanosti, ‘Sun Dance’, brutalnoj, ali važnoj ceremoniji učinjenoj kako bi udovoljio ‘Velikom Duhu’.
Plesači su probadani kroz prsne ili ramene mišiće šiljcima koji bi se zakačili za središnji stup, te su plesali unatrag dok si ne bi razderali meso. Ponekad je remenje od bizonove kože provučeno kroz kožu i mišiće plesača vuklo određeni broj bizonovih lubanja.
Proširenje plemenskog dosega i sukobi s američkom vladom

Do 1870. Bik koji sjedi već je postao glavni poglavica svog plemena. Kako je širio teritorij svog plemena, našao bi se u sukobima s drugim Indijancima na tom području. Ne mnogo kasnije imao je nesuglasica i s američkom vojskom. Ti su sukobi utjecali na njegova uvjerenja protiv ugovora s tim ljudima. Bojao se da će ih takvi ugovori natjerati da ostanu ograničeni na uvjete vlade i njene presude.
Kad je kasnih 1840 -ih otkriveno zlato u Sierra Nevadi, više je ljudi postalo zainteresirano za perspektivu vađenja zlata na Black Hills -u. Kako se sve više europskih Amerikanaca zanimalo za useljenje u ova područja, američka vlada nastojala je zaštititi rudare. Međutim, ovo je područje za domorodačke Amerikance bilo sveto i nisu dopuštali naseljavanje bijelaca na ovom području.
Godine 1874. potpukovnik George Armstrong Custer prišao je Biku koji je sjedio kako bi kupio to područje. Lakota je odmah odbio dogovor. Ubrzo je vlada naredila svim Lakotama da napuste Black Hills do 1876. Međutim, Lakote su bile odlučne da ne napuste svoju zemlju. I druga plemena su se pridružila ovom otporu.
Bitka na Little Bighornu dogodila se nedugo kasnije, završivši tako da je Bik koji sjedi bio odveden na nekoliko godina kao zarobljenik Randalla. Nakon što je odradio zatvorsku kaznu, vratio se svom narodu u Sjevernu Dakotu.
Posljedice
Godine 1890. Indijanci su pokrenuli pokret Ples duhova (Ghost Dance) kojim su htjeli uklanjanje bijelaca iz svog života. Željeli su obnoviti način života kakav je bio prije. Ovaj plesni pokret temeljio se na njihovom vjerovanju u povratak predaka, koji će tada podržati njihovu stvar.
S povećanjem broja ljudi koji su sudjelovali u ovom pokretu, vlada je postala zabrinuta te je naredila da se uhiti Bik koji sjedi zbog sumnje da podržava širenje pokreta.
Pri uhićenju došlo je do borbe njegovih sljedbenika s indijanskom policijom i u jednom trenutku zalutali je metak pogodio Bika Koji Sjedi i ubio ga. Pokopan je u Fort Yatesu, a 1953. godine njegovi posmrtni ostaci preseljeni su u Mobridge, u Južnoj Dakoti, gdje mu je podignut granitni spomenik.
I tako je hrabri Bik koji sjedi, koji se žestoko borio za svoj narod i njegova prava, dočekao svoj tragičan kraj.
“Ja sam crveni čovjek. Da je Veliki Duh htio da budem bijelac, učinio bi me takvim. U tvoje je srce stavio jedne želje i planove, u moje srce druge. Svaki je čovjek dobar u njegovim očima. Orlovi ne moraju biti vrane. Mi smo siromašni, ali slobodni. Nijedan bijelac ne nadzire naše korake. Ako moramo umrijeti… umrijet ćemo braneći svoja prava.”
Poglavica Bik Koji Sjedi (Tatanka Yotanka)