Dobro dokumentiran, ali ne i dobro shvaćen, koncept masovne histerije seže unatrag mnogo generacija i definira slučajeve kada mnogi ljudi vjeruju u lažnu nevolju ili okolnost. Psiholozi su kroz povijest temeljito ispitali mnoge slučajeve epidemija histerije, ali zasad postoje samo nagađanja o tome što se krije iza tajanstvenog stanja.
Slatka morska voda
Masovna histerija ne uključuje uvijek neku vrstu nasilja. Mumbai je iskusio vlastitu epidemiju histerije koja uključuje redovitu opskrbu vodom. Godine 2006. mnogi ljudi koji su živjeli u području u blizini potoka Mahim opisali su normalnu slanu vodu kao posebno slatku, kao da ju je netko zasladio šećerom ili sirupom. Vlastima se to činilo nemogućim jer je inače jedan od najzagađenijih u toj zemlji i u koji se svakodnevno slijevaju tone fekalija i industrijskog otpada.
Vjerovanje u promjenu slane u slatku vodu proširilo se i na drugu populaciju koja živi u blizini drugih zagađenih vodenih putova. Ljudi su počeli piti zagađenu vodu na zabrinutost lokalnih medicinskih stručnjaka koji su pokušali zaustaviti konzumaciju zbog mogućeg izbijanja epidemije crijevnih bolesti koje se prenose prljavom vodom. Zagonetno, sljedećeg dana, stanovništvo je ustanovilo da je voda podjednako gadna i slana kao što je bila prije ovog kratkog čarobnog uroka.
Zarazna televizijska sapunica
Mladi studenti često su bili središte masovnih epidemija histerije. U svibnju 2006. gomila portugalskih tinejdžera prijavila je čudne bolesti. Situacija je postala toliko ozbiljna da je nekoliko škola zatvoreno pred očiglednom epidemijom. Kako se ispostavilo, tinejdžeri koji su u početku prijavili simptome gledali su određenu sapunicu na TV -u gdje je jedan od likova imao iste. Stručnjaci su zaključili da su tinejdžeri koji su prvi prijavili svoju bolest “dobili” simptome izmišljenog karaktera, a zatim su utjecali na druge tinejdžere da vjeruju da imaju istu bolest.
Epidemija smijeha u Tanganjiki
U jednoj tanzanijskoj ženskoj školi u siječnju 1962. sumnjiva epizoda masovne histerije zbunila je školske dužnosnike i medicinske stručnjake. Tijekom školovanja tri su se djevojke počele smijati bez ikakvog razloga. Učitelji su pokušali zaustaviti prekid prijetnjama kaznom, ali djevojčice su se nastavile smijati.
Smijeh se zarazno počeo prenositi na ostale učenike iz razreda, zatim čitavu školu, potom na roditelje, da bi na koncu zahvatio čitvao selo i proširio se na nekoliko susjednih. Zbog epidemije smijeha bilo je zatvreno čak 14 škola na tom području, a nekoliko tisuća ljudi bilo je zahvaćeno ovom bizarnom pojavom koja je ponegdje trajala i mjesecima prije nego što je iščeznula. Neki stručnjaci teoretiziraju da skrivene tjelesne i mentalne promjene u pubertetu mogu uzrokovati masovnu histeriju među tinejdžerima.
Misterija mačjeg ponašanja
U srednjovjekovnoj Francuskoj časna sestra je odjednom počela mijaukati kao da je mačka. Umjesto da je druge sestre pokušavaju spriječiti u ovom čudnom ponašanju, i one su počele mijaukati. Susjedi su isprva bili zbunjeni. No, kada se buka nastavila duboko u noć, mještani su potražili pomoć od obližnje vojske. Vojnici su uspjeli zaustaviti zagonetno ponašanje prijetnjama fizičkim kažnjavanjem.
Slično, u Njemačkoj je samotna časna sestra počela gristi svoje redovničke sestre bez vidljivog razloga. Ostale časne sestre neobjašnjivo su počele gristi i druge ljude. Ova se epidemija proširila na susjedne samostane, pa čak i na susjedne zemlje. Na kraju je epizoda završila jednako misteriozno kao što je i započela.
Misterija Koro
Diljem svijeta muškarci su iskusili zastrašujuću vrstu masovne histerije koja se zove Koro ili anksioznost zbog smanjenja genitalija. U ovoj situaciji, više muškaraca vjeruje da im se “muškost” smanjuje ili potpuno nestaje. Godine 1976. 350 muškaraca na Tajlandu vjerovalo je da su doživjeli Koro kao posljedicu trovanja vijetnamskom hranom i duhanom.
Ponovno je epidemija histerije pogodila južnu Indiju 2010. godine kada je 100 muškaraca iz tri radna logora vjerovalo da proživljavaju Koro. Međutim, možda najgori slučaj došao je iz Kine 1984-1985 od onih koji su prijavili svoju paniku u 16 različitih regija.
Misterija plesne epidemije
Konačno, možda najzloglasniji slučaj masovne histerije dogodio se u Strasbourgu, u Francuskoj, u ljeto 1518. Počelo je tako što je jedna žena plesala na ulicama bez vidljivog razloga. Nitko je nije mogao spriječiti. Ubrzo su joj se pridružili mnogi njezini susjedi. Za mjesec dana, otprilike 400 seljana također je plesalo u onome što je postalo poznato kao misterija plesne epidemije.
Neki plesači nisu imali nikakvih štetnih posljedica. Međutim, drugi su umrli od uzroka poput iscrpljenosti i zatajenja srca. Brojni politički i medicinski zapisi tog vremena temeljito dokumentiraju ovaj fenomen. Još jednom, čudna ponašanja završila su misteriozno kao što su i započela.
