Carl Tanzler: zaljubio se u svoju umiruću pacijenticu i živio s njezinim lešom sedam godina

Carl Tanzler: zaljubio se u svoju umiruću pacijenticu i živio s njezinim lešom sedam godina

Najjezivija ljubavna priča svih vremena

“Ako ste nekome dali svoje srce i ta je osoba umrla, je li ga uzela sa sobom? Jeste li proveli ostatak života sa prazninom u sebi koju nije bilo moguće ispuniti”?

– Jodi Picoult

Možda nikada ne možemo voljeti nekoga toliko koliko nam može nedostajati. S obzirom na to, postoji jedan uznemirujući primjer čovjeka koji je odbio provesti svoj život sa prazninom u sebi. Čovjek toliko opsjednut da je ekshumirao tijelo.

Tvrdio je da je namjeravao izgraditi letjelicu i poslati svoju voljenu osobu “visoko u stratosferu, tako da bi zračenje iz svemira moglo prodrijeti u Elenina tkivo i vratiti joj život u pospani oblik.” Ovaj je čovjek imao mnogo talenata i još više akademskih stupnjeva da ih dokaže, ali na kraju je bio samo usamljeni ekscentrik koji je svoje mjesto u povijesnim knjigama zaslužio kao opsesivni manijak i “mladoženja” mrtvoj nevjesti.

Radiolog Carl Tanzler, rođen u Dresdenu u Njemačkoj, tvrdio je, među ostalog, da je bio kapetan podmornice tijekom Prvog svjetskog rata i da je izumitelj. Oženio se s djevojkom iz Njemačke u svojoj domovini prilično kasno u životu, u 43. godini, s kojom je imao dvoje djece.

U čudnom zaokretu događaja, Carl ih je napustio nakon što su svi emigrirali u Sjedinjene Države sredinom 1920-ih, samo dvije godine nakon što mu je žena rodila drugo dijete Crystal, koja je na kraju umrla od difterije kad joj je bilo samo 10 godina.

Von Cosel (Carl Tanzler) 1940. godine

Obitelj je prošla kroz sve nedaće da bi došla do Amerike, pritom promijenivši imena. Netom nakon dolaska na Floridu, Carlu je ponuđeno mjesto u pomorskoj bolnici Sjedinjenih Država u Key Westu. Tako se pod svojim novim imenom, Carl von Cosel, ili grof Carl von Cosel, titulom koja je izmišljena kao i njegovo prezime i sve što je slijedilo nakon toga, odlučio nastaviti karijeru liječnika umjesto da bude ljubazan otac i muž.

O njemu se ne zna mnogo u tih nekoliko godina od kada je preuzeo posao 1927. godine, pa do 22. travnja 1930., kada je u bolnicu primljena nova pacijentica, bijeloputa, tamnokosa kubanska ljepotica po imenu Maria Elena Milagro de Hoyos. Prvi put kad ju je ugledao bio je početak dugotrajne “ljubavne” veze sa doslovno ženom njegovih snova.

Još dok je bio mlad, Carl je govorio da je sanjao groficu Anu Constantia von Cosel, navodno njegovu pokojnu pretkinju, koja mu je u snu otkrila lice žene koja mu je suđena. Od tada ga je mučila vizija njezina lijepog egzotičnog lica. Sve do tog travanjskog jutra.

Nažalost, ubrzo je saznao da je taj njegov ljubavni interes potisnula tuberkuloza. Bio je uništen, ali ipak odlučan da spasi svoju “srodnu dušu” sada kada ju je pronašao. Stoga se prema njoj odnosio što je moguće ljubaznije i brinuo se o njoj na način na koji to ne bi učinio niti jedan drugi liječnik. Potpuno uložen u njezin oporavak i potpuno zanemarujući bolničku politiku, pokušao je svaki zakoniti i nezakoniti tretman koji je postojao kako bi pronašao taj čudotvorni lijek za svoju dragu Elenu. No, unatoč svim njegovim naporima, Elena je podlegla bolesti i umrla gotovo godinu i pol kasnije, 25. listopada 1931. Kad je umrla, imala je samo 21 godinu.

Inzistirao je na kupnji skupocjenog kamenog mauzoleja na groblju Key West kako bi, uz dopuštenje njezinih roditelja, doveo svojeg pogrebnika da ju pripremi prije no što se zaključa. Obitelj Marie Elene Milagro de Hoyos nije bila svjesna da će jedini ključ ostati u njegovom posjedovanju. On je iskoristio tu privilegiju, što će kasnije prerasti u jednu od najjezivijih priča svih vremena.

Dvije godine posjećivao je njezin grob gotovo svaki dan. Bila je to ljubazna gesta dragog liječnika koji je dao sve da spasi pacijenta, ali nažalost nije, i bio je shrvan ishodom. U tu je verziju priče njezina obitelj vjerovala.

Elena Milagro Hoyos

No, oni nisu znali ništa, njegove prave namjere bile su prilično zlokobne. Bili su potpuno nesvjesni činjenice da je liječnik napravio rezervni ključ od mauzoleja i posjećivao ga iza zatvorenih vrata, unutar grobnice. U proljeće 1933. prekinuo je noćne posjete. Sedam godina kasnije priče o liječniku koji je često posjećivao trgovine ženskom odjećom i parfeme, kupujući svakakve ženske stvari, počele su izazivati ​​sumnje.

Elenina obitelj čula je glasinu da se dr. Carl viđa s nekim. Viđen je kako pleše s damskom figurom iza povučenih zastora u svojoj kući. U početku su bili sretni zbog njega, sve dok ga Elenaina sestra, u listopadu 1940., nije odlučila posjetitii i nenajavljeno je banula u njegovu kuću – a prizor ju je šokirao. Otrčala je na policiju koja je ubrzo uhitila Tanzlera. Liječnici su ispitali njegovo medicinsko stanje, no zaključili su da je “mentalno sposoban i stabilan”. Ispostavilo se da je Carl, u očajničkoj potrebi da provede više kvalitetnog vremena sa svojom raspadajućom srodnom dušom, još jednom ušao u njezin mauzolej i ukrao joj tijelo s vječnog počivališta kako bi “živio” u njegovom domu i spavao tik do njega.

Počeo je tražiti razne trikove za održavanje njezinog tijela od brzog raspadanja raznim gipsevima, staklenim očima te žicama i vješalicama kako bi stabilizirao njezine kosti. Torzo joj je ispunio krpama, a šavove pokrio pravom kosom kako bi zadržao pravi oblik tijela. Osim toga, nadodao je na nju cvijeće, parfeme, dezinfektore i sredstva protiv truljenja kako bi se riješio neugodnog mirisa, a redovito ju je mazao i posebnim voskom kako bi izgledala živo.

Temeljitijom istragom njezina tijela pronađena je kartonska cijev postavljena u genitalnu zonu, najvjerojatnije radi omogućavanja spolnog odnosa. Dobio je zatvorsku kaznu te je morao platiti financijsku odštetu zbog emotivne boli koju je izazvao članovima njene obitelji.

Njegovo suđenje postalo je prava senzacija i navelo je dio javnosti da mu se sažali. Oni su njegova djela vidjeli kao postupke beznadnog romantičara. Čak je nakon suđenja čak tražio da mu se vrati njezino tijelo. Iako je bio uvrnut i lud, bilo je luđe i bolesnije što su vlasti, na zahtjev javnosti, odlučile izložiti njezino tijelo u muzeju.

Nakon kratkog vremena Elena je premještena na isto groblje, ali u neoznačenom grobu, sigurnom od znatiželjnih očiju i izopačenih obožavatelja. Što se tiče dotičnog “Grofa”, kasnije je konstruirao lutku po njezinoj slici u punoj veličini s kojom je proveo svoje preostale godine.

Share

Odgovori

Contact Us

%d blogeri kao ovaj: