Corrie Ten Boom, nizozemska urarica koja je spasila 800 Židova od holokausta

Corrie Ten Boom, nizozemska urarica koja je spasila 800 Židova od holokausta

Nakon što su nacisti 1940. godine napali Nizozemsku, nizozemska urarica Corrie ten Boom i njezina obitelj odlučili su sagraditi tajnu sobu u svom domu. Četiri godine koristili bi ovu sobu kako bi sakrili Židove i spasili ih od holokausta. Vođena svojom kršćanskom vjerom, obitelj Ten Boom sakrivali su što je moguće više židovskih izbjeglica sve dok ih ne bi mogli odvesti na sigurno. Do trenutka kad je jedan doušnik dojavio Gestapo (tajna državna policija) 1944. godine, spasili su više od 800 ljudi.

Obitelj ten Boom pridružila se nizozemskom otporu nakon što je Njemačka napala Nizozemsku 1940. godine. Vođeni svojim vjerskim uvjerenjima, tiho su odvezli očajne židovske izbjeglice na sigurno. No, 1944. doušnik je poslao naciste ravno pred njihova vrata.

Corrie ten Boom preživjela je svoje razdoblje u koncentracijskim logorima unatoč tome nakon što su joj otac i sestra umrli. Kad je rat završio, osnovala je rehabilitacijsku kliniku za preživjele holokausta, propovijedala je moć opraštanja i napisala knjige o svom iskustvu.

Raniji život Corrie ten Boom

Bestie, Nollie i Corrie Ten Boom oko 1905. godine.

Corrie ten Boom rođena je 15. travnja 1892. kao Cornelia Arnolda Johanna ten Boom. Najmlađa je od četvero djece, čvrsto povezanoj vjerskoj obitelji. Bili su kalvinisti u nizozemskoj reformiranoj crkvi, koja je naglašavala služenje drugima. Čitava obitelji ten Boom živjela je iznad urarnice koju je vodio otac Casper. Kako je Corrie odrastala,sve ju je više fascinirala mehanika urarstva.

“Uvijek sam se osjećala sretno u toj maloj trgovini, sa njenim sićušnim glasovima i policama punih malih sjajnih lica”, napisala je Corrie u svojim poslijeratnim memoarima “Skrivalište”.

Nakon majčine smrti i propale romanse, odlučila je krenuti očevim stopama. “Nalazila sam radost u poslu o kojem nisam ni sanjala”, napisala je Corrie. Dugo je pomagala ocu u administraciji njegove trgovine, ali sada je odlučila da želi naučiti mehaniku samog popravka satova.

Nije mogla imati boljeg mentora od svog oca. “Očevo strpljenje, njegov gotovo mističan odnos s harmonijama satova, to su bile stvari koje se nisu mogle naučiti”, izjavila je.

Uz posao s ocem, upisala je i školu kako bi postala uraricom. Godine 1922. postala je prva licencirana urarica u Nizozemskoj.

“I tako je uspostavljen obrazac koji su naši životi trebali slijediti prije više od dvadeset godina”, napisala je.

Osim što je ocu pomagala u vođenju trgovine, osnovala je klub za mlade djevojke koji je nudio satove vjeronauka. No, miran život obitelji ten Bloom postao je labavim. Na pomolu su bili ratni oblaci. Ubrzo su posjetitelji urarnice dolazili sa zabrinutošću zbog prijeteće invazije nacističke Njemačke.

Dolazak nacista u Nizozemsku

Njemački padobranci izvršili su invaziju na Nizozemsku 10. svibnja 1940. godine (Foto: Dutch National Archives)

Tijekom sedam dana u svibnju 1940. sve se promijenilo za Corrie i njezinu obitelj. Nacisti su izvršili invaziju 10. svibnja. Do 17. svibnja Njemačka je okupirala Nizozemsku. Ubrzo je zemlja postala opasno mjesto za židovske građane. Tijekom ranih 1940 -ih, tisuće i tisuće Židova poslano je u koncentracijske logore. Uhićenja židovskih građana postajala su sve učestalija. Kad je obitel ten Boom imala narudžbe za satove od strane židovskih kupca, isporučila bi im satove osobno kako kupci ne bi morali riskirati izlazakom.

Nizozemski Židovi u koncentracijskom logoru Buchenwald u veljači 1941.godine (Foto: Memorijalni muzej holokausta SAD)

Kao članovi nizozemske reformirane crkve, cijela obitelj ten Booma čvrsto je vjerovala u jednakost svih ljudskih bića pred Bogom. Posebno su poštivali Židove kao “Božji drevni narod”. Kad im na vrata pokucala Židovka po imenu Kleermaker koja je zatražila pomoć, prihvatili su je raširenih ruku.

“U ovom domaćinstvu Božji narod je uvijek dobrodošao”, rekao je Casper, Corrin otac. On, Corrie i njezina sestra Bestie složili su se da će je sakriti.

Ubrzo se pročuo glas o velikodušnosti obitelji ten Boom. Sve više ljudi pojavilo bi se na kućnom pragu tražeći pomoć. Kako su uvjeti u Nizozemskoj postajali sve opasniji, obitelj je čak izgradila i tajnu sobu u spavaćoj sobi Corrie ten Boom.

Soba nije bila veća od ormara, a u nju je moglo stati oko šest osoba. Imao je ventilacijski sustav tako da su mogao ulaziti svježi zrak. Obitelj je također instalirala zujalicu u kuću kako bi brzo upozorila svakoga da se sakrije tijekom sigurnosnih provjera. Neki bi u sobi ostajali dan dva, neki čak i duže.

Unatoč opasnosti koja je vrebala u blizini, atmosfera u kući obitelji ten Boom često je bila opuštajuća i vesela. Ljudi koji su se skrivali u kući zajedno sa obitelji bi slušali glazbu. U pojedinim trenucima svi bi se okupili kako bi uvježbali predstavu. Ali vanjska je opasnost bila prisutna – i sve se više se približavala. Dana 28. veljače 1944., stigla je na vrata obitelji ten Boom.

Obitelj je izdao nizozemski doušnik. Tog dana, Gestapo je izvršio pretres kuće. Nakon pretrage kuće i ispitivanja obitelji, Corrie, Bestie i Casper su uhićeni, a židovi koji su se sakrivali u tajnoj sobi nisu pronađeni.

Kako je Corrie preživjela nacističke logore

Gestapo je u konačnici uhitio 30 ljudi koji su tog dana bili u kući obitelji ten Boom. Na kraju su sve poslali kući osim Caspera, Betsie i Corrie. “Ako danas odem kući”, rekao je Casper, “ponovo ću otvoriti vrata svakom čovjeku u potrebi koji pokuca.” Deset dana kasnije razbolio se i umro u zatvoru.

Nakon nekoliko mjeseci provedenih u zatvoru, Bestie i Corrie prebačene su u koncentracijski logor Vught u lipnju 1944. Tog rujna ponovno su prebačene u zloglasni koncentracijski logor Ravensbrück, koji je bio izgrađen posebno za žene.

Betsie nije preživjela u koncentracijskom logoru Ravensbrück.

Tamo su Betsie i Corrie živjele u brutalnim uvjetima. One su bile među takozvanim „inferiornim bićima“ – društveni izopćenici, Cigani, borci otpora, Jehovini svjedoci, politički neprijatelji, prostitutke, invalidi i mentalno bolesni. Nacistički čuvari rutinski bi koristili svoje zatvorenike za uvrnute pokuse. Između 1939. i 1945. tamo bi umrlo više od 100.000 žena. Uključujući Betsie ten Boom. Iako su Betsie i Corrie tijekom svog boravka u logorima uspjele pronaći utjehu u svojoj vjeri, Betsie se razboljela u Ravensbrücku. 16. prosinca 1944. umrla je u 59. godini života.

Zbog činovničke pogreške Corrie je puštena je 12 dana nakon sestrine smrti. O pogrešci je saznala tek kasnije. Nakon što je napustila logor Ravensbrück , sve žene u njezinoj dobnoj skupini poslane su u plinsku komoru.

Corrie ten Boom u svom bivšem domu, sada muzeju.

Nakon što je napustila Ravensbrück, Corrie uputila se kući. Sve se promijenilo. Njezina sestra i otac bili su mrtvi. Grad koji je poznavala potpuno se promijenio. Nakon završetka rata otvorila je rehabilitacijski centar za preživjele iz koncentracijskih logora. Uzela je k srcu posljednje riječi svoje sestre i proširila poruku da “nema jame toliko duboke da Božja ljubav nije još dublja”.

U sljedećih 30 godina Corrie provela je svoj život šireći tu poruku. Putovala je u više od 60 zemalja kako bi govorila o moći opraštanja.

Do trenutka kada je umrla u 91. godini života, 15. travnja 1983., bilo je priznata kao jedna od Yad Vashemovih Pravednosti među narodima, što je Izrael odao nežidovima koji su pomagali Židovima tijekom holokausta. Prepoznati su i Casper i Betsie ten Boom. Svojim naporima spasili su oko 800 života.

Corrie ten Boom umrla je na isti datum na koji se i rodila. U judaizmu se ta simetrija smatra blagoslovom za one koji su završili svoju misiju na Zemlji.

Share

Odgovori

Contact Us

%d blogeri kao ovaj: