Nacisti su u Auschwitzu ubili 14-godišnju Czeslavu Kwoku. Ali nisu mogli ugasiti snagu njene fotografije koju su snimili prije nego što je umrla.
Holokaust se dogodio u toliko velikom opsegu da praktički nismo u mogućnosti u potpunosti shvatiti njegove razmjere.
Czeslawa Kwoka bila je jedna od 116.000 Poljaka deportiranih iz svojih malih sela nakon njemačke invazije 1939. Ti seljani, uglavnom katolički farmeri, otjerani su iz svojih domova kako bi se napravilo mjesta za Nijemce za koje su nacisti zamislili da će uskoro naseliti na to područje.
Vrlo malo se zna o Czeslawinom životu prije tog trenutka. Zna se da je rođena u malom selu Wolka Zlojecka na jugoistoku Poljske 15. kolovoza 1928. i da su ona i njezina majka deportirane iz Zamosca u Poljskoj u Auschwitz 13. prosinca 1942. godine.
Ali za naciste, Czeslawa Kwoka je bila samo zatvorenik broj 26947.
Poznati po svojoj nemilosrdnoj učinkovitosti i ubilačkoj birokraciji, Nijemci su za svoje zapise fotografirali i katalogizirali zatvorenike koji su prošli kroz logore smrti. Na fotografiji Czeslawae Kwokae, strah koji proizlazi iz njezina izraza lica nadilazi crno-bijelu sliku i ostaje moćan desetljećima kasnije. Njezin je teror opipljiv, prenosi sve užase holokausta bez riječi i pokreta.
Ta 14-godišnja djevojčica na ovoj upečatljivoj fotografiji bila je mrtva tri mjeseca nakon što je slikana, a jedno je od 230.000 djece u Auschwitzu gdje je životni vijek bio najviše nekoliko mjeseci.
Nije poznato kako je ubijena, da li teškim radom, iscrpljenošću, zastrašujućim eksperimentom ili bilo kojim drugim bezbrojnim metodama ubojstva koje su nacisti imali na raspolaganju.
Iako se ne zna što je točno uslijedilo nakon fotografije, zna se što je bilo neposredno prije, zahvaljujući sjećanju fotografa Wilhelma Brassea. Poljak kojeg su nacisti deportirali u Auschwitz, Brasse je bio prisiljen fotografirati između 40.000 i 50.000 zatvorenika u logoru, uključujući i samu Czeslawa Kwoku.
Prisjetio se kako je prestravljena djevojka uvedena s ostalima, nesposobna razumjeti ništa što se oko nje događa:
“I tako je žena Kapo uzela štap i tukla je po licu. Ta je Njemica izbacivala svoj bijes na djevojci. Tako lijepa mlada djevojka, tako nevina. Plakala je, ali nije mogla ništa učiniti. Prije fotografiranja djevojka je obrisala svoje suze i krv nastalu iz posjekotine na usni. Iskreno da vam kažem, osjećao sam se kao da sam i sam udaren, ali nisam se smio miješati. Za mene bi to bilo kobno. Nisam smio ništa reći.”
Krv iz posjekotine na usni Czeslawe Kwoke još uvijek je vidljiva na fotografiji koju je Brasse snimio.
Kao logorski fotograf, Brasse je bio očevidac svih strašnih noćnih mora Auschwitza. Uhvatio je sirovi strah na licima zatvorenika i ovjekovječio ga fotografijom.
Čak i nakon što je Brasse poslan u drugi koncentracijski logor i konačno oslobođen od strane američkih snaga 1945. godine, borio se s duhovima desetaka tisuća žrtava koje je fotografirao godinama koje su usljedile. Na kraju je potpuno odustao od fotografiranja.
“Kad bi ponovno počeo fotografirati”, objasnio je, “vidio sam mrtve. Stajao bih i fotografirao mladu djevojku za njen portret, ali iza nje bih ih vidio te duhove kako stoje tamo. Vidio sam sve te velike oči, prestravljene, kako bulje u mene. Nisam mogao tako dalje.”
Ovi duhovi žive zahvaljujući ljudima poput Brassea, koji su sačuvali fotografije unatoč velikim naporima nacista da ih unište.
Nakon što su shvatili da je rat izgubljen, Nijemci su se pokušali riješiti svih dokaza o strašnim stvarima koje su učinili, što je uključivalo i spaljivanje osobnih iskaznica žrtve. Ali Brasse i nekolicina drugih uspjeli su sakriti negativ, sačuvavši lica žrtava koje su pretrpjele ta nezamisliva zlostavljanja.
Fotografija Czeslawe Kwoke bila je među onima koje je Brasse uspio spasiti. Krhko, mlado lice ukrašeno strahom ostaje dirljiv podsjetnik na sveobuhvatne užase genocida i rata, na sve živote koji su ugašeni prije nego što su stvarno počeli.
Izvor: ATI
