Zvuk se čuo na gotovo 5000 km, a udarni val triput je obišao cijelu planetu. Potresi, vremenske neprilike i tsunami uzrokovani erupcijom Krakatoe 1883.godine ostavili su posljedice tisućama kilometara daleko.
U jutarnjim satima dana 26. kolovoza 1883. stanovnici otoka Krakatoa u Indoneziji ustali su kao i svaki drugi dan. Bavili su se svojim uobičajenim poslovima dok je dim izlazio iz tri vuklanska kratera koja su dominirala vizurom otoka. Dim je bio novost ali nije bio neobičan jer se otok sastojao od tri aktivna vulkana. Iako je to bio razlog da zastanu, za mnoge stanovnike nije bio razlog za uzbunu.
No trebao je biti. Do sljedećeg jutra neposredno poslije 10 sati 27. kolovoza 1883. godine dim se pretvorio u erupciju koja je raznijela gotovo cijeli otok ostavivši za sobom samo 30 posto kopna, dok je ostatak pretvorila u pepeo. Više od 36.000 ljudi stradalo je radi erupcije i tsunamija u Krakatoi koji je uslijedio.
Udar se mogao osjetiti sve do New Yorka i smatra se da je riječ o najglasnijem zvuku ikad izmjerenom u povijesti čovječanstva. Razmjer te eksplozije bio je toliko velik da je i danas danas, stoljeće i pol nakon toga, eksplozija i dalje zapisana u povijesti kao jedna od najgorih.
Seizmička aktivnost koja je dovela do erupcije Krakatoe započela je nekoliko mjeseci ranije. Počevši od svibnja 1883., para i dim počeli su izlaziti iz najsjevernije zone, kratera poznatog kao Perboewatan. Zabilježeno je nekoliko manjih eksplozija, kao i plimnih valova i plovućaca u Indijskom oceanu. Dok su u to vrijeme seizmolozi pratili izvještaje nisu vidjeli ništa što bi moglo biti alarmantno.
U lipnju se dogodila masovnija erupcija koja je otok Krakatoa prekrila dimom na gotovo tjedan dana. Vjeruje se da je upravo ta eksplozija bila ta koja je potaknula treću i najopasniju erupciju. Nakon što se otok razbistrio mogla su se vidjeti dva stupca pepela koji su dolazili s otoka. Do početka kolovoza dim je stalno izlazio iz vulkana, a zrak je stalno bio pepeljast. Ipak, erupcije su se već događale i prije na otoku i do tada se ništa strašno nije dogodilo.
U 2 sata popodne 26. kolovoza vulkan je izbacio snažan oblak pepela koji je prekrio otok i raširio se 28 kilometara u zrak. Od tada su erupcije bile kontinuirane, a glasne eksplozije javljale su se otprilike svakih 10 minuta. Brodovi koji su prolazili u blizini otoka također su osjetili posljedice i primijetili kako pepeo i vruća plovućac padaju s neba na njihove palube. Preko noći su dva mala tsunamija pogodila obližnje otoke Java i Sumatru.
Do sljedećeg jutra erupcije su dobile još veći zamah i kulminirale u četiri ogromne eksplozije. Prva je dolazila od Perboewatan, na sjeveru, druga sa Danana, središnjeg stošca, no ta treća erupcija Krakatoe bila je najrazornija.
U 10:02 sati 27. kolovoza Krakatoa je eruptirao zvukom koji se do danas smatra najglasnijim zvukom koji je ikada postigao 310 decibela. Za referencu, zvuk atomskih bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki bio je 248 decibela. Stručnjaci vjeruju da bi svatko tko se nalazi na udaljenosti 16 kilometara od eksplozije odmah oglušio. Erupcija je bila toliko glasna da su je čuli stanovnici Pertha u Australiji na udaljenosti većoj od 3000 km, kao i stanovnici otoka Rodriguesa koji je bio udaljen gotovo 5000 kilometara.
Procjenjuje se da je energija oslobođena erupcijom Krakatoe bila jednaka snage kao 200 megatona TNT-a.. Usporedbe radi, eksplozija je bila 13.000 puta jača od eksplozije atomskih bombi bačene na Nagasaki i Hirošimu.
Do 10:41 sati ostala je samo trećina otoka Krakatoa kao i samo treći konus, Rakata, čija je polovica kliznula u ocean. Klizište je izazvalo četvrtu i posljednju eksploziju. Iako su eksplozije same po sebi bile smrtonosne, pokrenule su lanac događaja koji su se osjećali kilometrima daleko i godinama u budućnosti.
Tsunami uzrokovani Krakatoom dosegli su visinu od 30 metara. Sumatransku obalu razorili su valovi i erozija uzrokovana eksplozijama. Tlačni val iz treće eksplozije putovao je više od kilometra dalekoj udaljenosti od otoka. Konačno, dva dana kasnije, vulkan je utihnuo. No, samo je 30 posto izvornog otoka ostalo.
Puno je strašniji bio broj ljudskih žrtvi. Leševi prekriveni vulkanskom prašinom su se pronalazili mjesecima i godinama nakon erupcije. Godinu dana nakon eksplozije niz kostura pronađeno je obalama Južne Afrike. Nizozemska koja je upravljala tim područjem objavila je da je u erupcijama poginulo 36.417 ljudi, a nisu to bili samo otočani. Sumatra je prijavila 1000 mrtvih, a nitko na obližnjem otoku Sebesi, na kojem je živjelo 3000 ljudi, nije preživio. Oni koji su preživjeli eksploziju, osjećali bi posljedice godinama. Čak i do Kalifornije osjetio bi se utjecaj erupcije Krakatoe na klimu.
San Diego i Los Angeles dobili su rekordne količine padalina. Oblak prašine digao se 80 km uvis, a potom je godinama kružio oko Zemlje, prouzročivši smanjenje ljetnih temperatura i spektakularne zalaske sunca diljem svijeta. Taj fenomen zabilježili su umjetnici diljem svijeta, a smatra se kako je crveno nebo Edvarda Muncha na slici Krik bilo prikaz neba iznad Norveške iz tog vremena.
Nekoliko godina nakon eksplozije prijavljeni su čudni vremenski izvještaji sa pogledom na nebo. Bilo je izvješća da je mjesec postao plav ili zelen, a sunce ljubičasto. Svi su pripisani vulkanskom dimu iz erupcije Krakatoe 1883.
Sljedećih nekoliko godina izvješća su pokazivala da je Krakatoa još uvijek aktivna i formirani su odbori koji će provjeravati i, u budućnosti, nastaviti nadzirati aktivnost. Do 1927. erupcije su nastavile preraspodjelu zemlje oko otoka Krakatoa, no nijedna se nije približila najglasnijem zvuku. Drugi je otok nastao od pepela ove velike eksplozije, danas poznate kao “Dijete Krakatoe”, ili Anak Krakatoa. Svake godine od 2009. do 2012. godine, Anak Krakatoa je eruptirao, a veliki kolaps doživio je 2018. Danas je vulkan dugačak samo kilometar i pol, ali visok preko 400 metara i nastavlja ispuštati male erupcije. Što je još gore, svake godine naraste za 5 metara.
4 thoughts on “Erupcija Krakatoe: najglasniji zvuk u povijesti čovječanstva”