Franca Viola, žena koja je prkosila talijanskoj tradiciji odbijajući se udati za svog silovatelja

Franca Viola, žena koja je prkosila talijanskoj tradiciji odbijajući se udati za svog silovatelja

Franca Viola bila je prva žena koja je pred lice pravde privela apsurdnu tradiciju, odbivši se udati za svog silovatelja.

Ova priča dogodila se 1966. godine kada su Italiju potresli hrabri napori jedne žene da ospori postupanje zemlje prema žrtvama silovanja čija je lekcija nažalost još uvijek važna. Franca Viola postala je prva Talijanka koja je odbila “rehabilitacijski brak” nakon što je pretrpjela otmicu i silovanje. Tradicija u južnoj Italiji naglašavala je da se djevojka, ako ju siluju, mora udati za svog agresora jer je to bio jedini način da povrati svoju “čast”.

Viola je odrasla u Alcamu na Siciliji u poljoprivrednoj obitelji. Godine 1963., u dobi od 15 godina, zaručila se za Filipa Melodiju, nećaka člana lokalne mafije, koji je tada imalo 23 godine, no nakon što je Filip uhićen zbog krađe, Violin je otac inzistirao da prekine zaruke, što je ona i učinila.

Do 1965. Franca je bila zaručena s drugim muškarcem. Do tada se Filip vratio u Alcamo i bezuspješno je pokušavao ponovno ući u Violin život, proganjajući je i prijeteći njezinu ocu i zaručniku.

U ranim jutarnjim satima 26. prosinca 1965. Filip i grupa od 12 naoružanih suputnika upali su u njezin dom i oteli je, pritom pretukavši njezinu majku i uzevši 8-godišnjeg brata Mariana, koji je odbio pustiti svoju sestru.

Mariano je pušten nekoliko sati kasnije, ali Franca je 8 dana držana u kući Filipove sestre i njezina muža (seoska kuća na rubu grada), gdje je više puta silovana. Filip joj je rekao da će sada biti prisiljena udati se za njega kako ne bi postala “obeščašćena” žena, ali Franca je odgovorila da se nema namjeru udati i, štoviše, da će ga tužiti za otmicu i silovanje.

Prema tradicionalnom društvenom kodeksu, ovaj bi je izbor učinio “bestidnom ženom”: “ženom bez časti”, jer je izgubila nevinost bez udaje. Značajno je da ti koncepti nisu bili isključivi za Siciliju ili ruralna područja.

U određenoj mjeri, oni su također bili implicitni u tadašnjem talijanskom Kaznenom zakonu, naime po članku 544., koji je silovanje izjednačavao s zločinom protiv “javnog morala”, i formalizirao ideju “rehabilitacije braka”, navodeći da bi, silovatelj koji se oženio svojom žrtvom, njegov zločin bio automatski ukinut.

Suđenje je bilo senzacija u Alcamu i šire. Filip je na kraju proglašen krivim i osuđen na 11 godina zatvora, a sedam njegovih suučesnika dobili su četverogodišnje kazne. Članak zakona prema kojem je silovatelj mogao izbjeći svoj zločin vjenčanjem sa svojom žrtvom ukinut je tek 1981. godine.

Seksualno nasilje postalo je zločin protiv osobe (umjesto protiv “javnog morala”) tek 1996. Filip je pušten iz zatvora 1976. i protjeran sa Sicilije zbog svojih mafijaških veza. Dvije godine kasnije strijeljan je u Modeni.

Franca Viola udala se za Giuseppea Ruisija u prosincu 1968., kada je imala gotovo 21 godinu. Voljeli su se od djetinjstva. Giuseppe je inzistirao da bi se oženio djevojkom koju je oduvijek volio unatoč prijetnjama i glasinama, ali je morao zatražiti dozvolu za vatreno oružje nakon što je dobio dozvolu za brak, kako bi zaštitio sebe i svoju buduću suprugu.

Talijanski predsjednik Giuseppe Saragat i papa Pavao VI javno su izrazili zahvalnost za hrabrost France Viole. Viola i Giuseppe sada imaju troje djece (dva sina i jednu kćer) te i dalje žive u Alcamu.

Share

Odgovori

Contact Us

%d blogeri kao ovaj: