Geolog koji je pokušao oživjeti mrtvo tijelo.
Razdoblje 19. stoljeća bilo je ispunjeno medicinskim pokusima koji se prema današnjim medicinskim standardima čine iskreno nelogičnim i vrlo opasnima. Međutim, bilo je to razdoblje u kojem je medicina vidjela nevjerojatne korake u evoluciji moderne medicine, no za to je bilo potrebno mnogo neuspjelih operacija i pokusa na ljudima.
Jedan eksperiment koji se ističe i rijetko se spominje je pokušaj geologa da oživi mrtvog čovjeka. Dana 4. studenoga 1818. velika se publika okupila u medicinskom kazalištu Sveučilišta u Glasgowu gdje su čekali da vide nedavno pogubljenog čovjeka kako se vraća među žive.
Tijelo predano znanosti
Prije nego što prijeđemo u ono što se dogodilo, upoznajmo smaknutu osobu malo bolje. Bio je to Matthew Clydesdale osuđen na smrt zbog ubojstva 70-godišnjaka. Zbog zakona utvrđenog 1751. u Škotskoj (Zakon o ubojstvu iz 1751), oni koji su osuđeni na smrt također bi se njihova tijela predala u svrhe medicinskih istraživanja.
Njegovo smrtna kazna izvršila se u dvorištu zatvora u Glasgowu, a nakon što je izvedena, njegovo je tijelo stavljeno u stražnji dio kočije i odvezeno na Sveučilište u Glasgowu. Tijelo je predano Andrewu Ureu, vrlo poznatom pioniru na području geologije koji je dao veliki doprinos u medicini.
Ure je također bio fasciniran anatomijom i kemijom zbog čega je došao do vlastitih teorija relevantnih do danas. Međutim, jedna od njegovih teorija bila je sasvim neobična jer je vjerovao da će pomoću električne energije moći oživjeti mrtvu osobu. Njegova se teorija temeljila na anatomiji žaba kojima bi mišići trzali od električnih šokova čak i nakon smrti.
Važno je napomenuti da govorimo o početku 19. stoljeća u kojem je medicina još uvijek bila prazno polje puno budućih otkrića. U to vrijeme nije bilo poznato da se električni šokovi mogu upotrijebiti za ponovno pokretanje srca osobe ako osoba nije pretrpjela konačni i nepovratni prestanak moždane funkcije.
Vračanje mrtvih u život
Ure je vjerovao da su drugi liječnici koji bi izvodili te pokuse radili to čisto iz zabave, dok je on doista vjerovao da bi to moglo uspjeti. Pomno je proučio polje vezano za električnu energiju koja je tada još uvijek bila sasvim nova tehnologija koju čovječanstvo nije dobro iskoristilo. Ure je saznao da električna energija ne utječe samo na mišiće u tijelu, već i na živčani sustav koji je u njegovom umu bio ključ za vraćanje nekoga u život.
Sa svakim novim udarom pojačao bi razinu energije, a mnogi u gomili koji su uživo gledali eksperiment izgubili bi svijest zbog načina na koji se mrtvo tijelo kretalo pošto mnogi od njih nisu razumjeli kako struja utječe na tijelo, čak i ako je mrtvo .
Također pokušao je strujom stimulirati pluća ubojice kako bi potaknuo disanje što je na njegovo iznenađenje zapravo uspjelo.
Pluća su udahnula i izdahnula uz pomoć električnog podražaja. Zbog velikog gubitka krvi, Clydesdaleu je bilo nemoguće vratiti se u život, ali Ure je uvjeravao sve da bi oživio da nije izgubio toliko krvi.
Na temelju današnjih medicinskih standarda eksperiment nikada ne bi uspio čak i da je Cludesdaleovo tijelo bilo puno krvi. To je zbog konačnog prestanak moždane funkcije. Ako mozak ne prima kisik nekoliko minuta, doći će do moždane smrti.
Ova vrsta eksperimenata iz 19. stoljeća inspirirala su autoricu Mary Shelley da napiše svoj poznati roman Frankenstein koji je objavljen iste godine.
