Franz Reichelt: Tragična životna priča inovatora koji je skočio u smrt sa Eiffelovog tornja

Franz Reichelt: Tragična životna priča inovatora koji je skočio u smrt sa Eiffelovog tornja

Inovator Franz Reichelt imao je toliko povjerenja u svoj kaput-padobran domaće izrade da ga je testirao pred gomilom na Eiffelovom tornju – to je bilo zadnje što je učinio u životu.

Kažu “ponos dolazi prije pada”. U nekoliko okolnosti to se može primijeniti tako doslovno kao u slučaju izumitelja padobrana Franza Reichelta.

Reichelt, austrijski krojač koji je živio u Francuskoj na prijelazu stoljeća, s fascinacijom je promatrao brzi razvoj ranih zrakoplova. No dok je čitao priče o avionskim nesrećama, osjetio je potrebu da pomogne. Krojač je počeo razvijati “padobransko odijelo”.

Zamišljao je nešto dovoljno lagano da ga pilot može nositi, i dovoljno izdržljivo da može spasiti njegov život. No, iako je Franz Reichelt razvio svoj izum s entuzijazmom, rani prototipovi su podbacili.

Lutka za lutkom – izbačena iz njegovog pariškog stana – strmoglavila se ravno na Zemlju. Ipak, bio je postao uvjeren da problem nije u njegovom izumu, već u tome kako ga je testirao. Vjerovao je da ga treba testirati s veće visine.

Franz Reichelt pozira u svom zloglasnom padobranskom odijelu. (Foto: Wikimedia Commons)

Eiffelov toranj činio se idealnim mjestom. Dana 4. veljače 1912. Reichelt je sazvao prijatelje, novinare i snimatelje da ga gledaju kako trijumfalno skače s prve platforme Eiffelovog tornja. Ali stvari nisu išle po planu.

Tragična priča o Franzu Reicheltu i njegovom padobranskom odijelu

Rođen 1878. u Austriji, Franz Reichelt kasnije se u Francuskoj etablirao kao uspješan krojač. Ali sa svojim austrijskim klijentima znao je razgovarati samo o jednoj stvari – padobranima. Točnije, njegovom padobranskom odijelu.

Iako su funkcionalni padobrani s fiksnim baldahinom već postojali, a padobran je već bio izumljen, nije postojao padobran za ljude koji iskaču iz aviona ili sa malih visina.

“Moj novi izum je kao ništa drugo”, rekao je Reichelt za Le Petit Journal. “Napravljen je, u osnovi, pola od vodootporne tkanine, a pola od svile… zahvaljujući sustavu šipki i pojaseva kojima se može kontrolirati, ‘padobran’ se aktivira tijekom pada i spasit će [pilotu] život.”

Doista, njegovi rani eksperimenti 1910. prošli su prilično dobro. Ali morao je padobran učiniti nosivijim da bi izum funkcionirao i tu je naišao na probleme.

Reicheltova lakša, “nosivija” odijela nisu uspjevala u pokušaju za pokušajem. Njegove lutke su pale poput kamena na tlo. Izumitelj je čak i sam isprobao jedno i na kraju slomio nogu.

Ali to ga nije obeshrabrilo. “Odijelo nije imalo vremena za kontakt sa zrakom”, razmišljao je. “Da imam pedeset ili sto metara umjesto dvadeset, rezultati bi bili prekrasni. Dokazat ću to, jednog dana.”

Posebno je bio motiviran da dokaže vrijednost svog izuma kada je Aéro-Club de France ponudio nagradu od 10.000 franaka svakome tko bi mogao izraditi sigurnosni padobran za avijatičare.

Odlučan da mora svoj padobran lansirati s znatne visine da bi uspio, Franz Reichelt počeo je lobirati kod pariške policije da mu dopusti da testira svoj izum s Eiffelovog tornja.

Nakon godinu dana konačno su pristali.

Fatalni skok

U hladno jutro 4. veljače 1912. Franz Reichelt stigao je na Eiffelov toranj u 7 sati ujutro, ali na strašni užas svojih prijatelja, sa sobom nije ponio nikakve lutke. Nosio je svoje padobransko odijelo i namjeravao ga je sam testirati.

Franz Reichelt, neposredno prije svog kobnog eksperimenta, 1912.

Mnogi njegovi prijatelji, kao i zaštitar koji je tamo radio, pokušali su ga uvjeriti da ne skoči. Ali Reichelt je bio nepokolebljiv. “Namjeravam dokazati vrijednost svog izuma”, najavio je.

Jedan francuski list, Le Matin, primijetio je da je njegova odlučnost da skoči izazvala zebnju u gomili. “Među gledateljima… samo je on djelovao sretno”, napisali su sljedećeg jutra. “Svi su mislili da će se ubiti.”

Dok ga je gomila ispod promatrala, Reichelt se popeo do prve platforme Eiffelovog tornja, oko 60 metara od tla. Prijatelji su ga ponovno upozorili, rekavši da je prehladno i previše vjetrovito. Kolega mu je rekao da njegov padobran neće imati dovoljno vremena da se aktivira.

Reichelt je odbacio njihovu zabrinutost.

Do 8:22 stigao je na svoju poziciju. Popevši se na mali stolić uz rub platforme, poderao je novine i proučavao smjer vjetra. Zatim je spustio pogled na ledeno tlo.

Izumitelj je dobacio svojim prijateljima. “À bientôt”, što znači “vidimo se uskoro.”

Kamere su snimile tragični skok Franza Reichelta. (Foto: Wikimedia Commons)

Ali četrdeset dugih sekundi, Reichelt je oklijevao.

“Kao da je naslutio svoju užasnu sudbinu, osuđeni izumitelj je dugo oklijevao prije nego što je skočio u zrak.”

Konačno, Reichelt je skočio s ruba Eiffelovog tornja. Njegov padobran odmah se sklopio oko njega i on se strmoglavo spustio na smrznutu travu.

Iako je policija požurila do Franza Reichelta, 33-godišnji krojač već je podlegao ozljedama. Njegov pad ostavio je rupu od 15 centimetara u zemlji.

“Bio je mrtav”, rekao je Le Gaulois sljedećeg dana. “I nije se preostalo ništa drugo nego nositi kući tijelo ovog izumitelja koji je samo nekoliko sekundi ranije vjerovao da će konačno steći bogatstvo i slavu.”

Tužno nasljeđe Franza Reichelta nakon njegove smrti

Padobran Franza Reichelta nakon skoka. (Foto: Wikimedia Commons)

Parižani su šokirano reagirali na vijest o smrti Franza Reichelta. Mnoge su novine kritizirale njegovu hrabru – i fatalnu – odluku da skoči.

Le Matin ga je nazvao nazvao žrtvom svoje vjere.

Drugi su krivili parišku policiju što je Reicheltu uopće dopustila da skoči. No policija je inzistirala da je Reicheltu dala dopuštenje samo da testira njegov padobran s Eiffelovog tornja jer su mislili da će koristiti lutke. Bili su iznenađeni kao i svi drugi kad je i sam skočio.

Možda je najtragičniji aspekt smrti Franza Reichelta to što je možda bila uzaludna. Krojač je svojim izumom htio spasiti pilote. Ali u Rusiji je izumitelj po imenu Gleb Kotelnikov već 1911. izumio padobran za ruksak.

I tako danas njega ne pamte po svom izumu, koji je osmislio s najozbiljnijim težnjama. Umjesto toga, zapamćen je po svojoj oholosti.

Poput Ikara, Franz Reichelt je vjerovao da može letjeti. I poput Ikara, on je umjesto toga pao na Zemlju.


Share

Odgovori

Contact Us