Priča o najpoznatijem vampiru na svijetu, grofu Drakuli ekranizirana je više puta, a poslužila je i kao savršen predložak pričama o vampirima koje su u novije doba vrlo popularne.
Legenda o grofu Drakuli
Za vrijeme vladanja grofa Drakule svijet je postao ”crn”, tmuran, taman i strašan. Svaki dan ubio je najmanje 10 ljudi. Ljudi su ga izbjegavali gdje god su ga vidjeli, jer ako su ga pogledali krivim pogledom bili su ubijeni. Najdraže mu je bilo probijati ljude na kolac, da smrt bude bolnija, da znaju kome su se zamjerili makar ništa nisu napravili. Tko god je pobjegao od njega nikad se nije mogao sakriti, gdje god bio, Drakula ga je našao i opet mu je sudbina bila smrt. I tako iz dana u dan dok ga drugi nisu ubili. Dan danas se priča o njegovom nemilosrdnom ubijanju. Ljudi koji žive blizu njegova dvorca kažu da on i dalje živi tamo, ali kao duh odnosno demon i osvećuje se svim ljudima. Svaki put kada je pun mjesec i kada svjetlost mjeseca baca na njegov dvorac, točno u 2:00 iz njegove kule izlazi čovjek koji je probijen na kolac. Čuju se razni zvukovi kao što je plakanje i jauk boli. I prije nego sunce priviri čovjek nestaje, kao da ga nikad nije ni bilo. Kasnije je sve normlano sve dok ponovo ne bude pun mjesec.Legenda o grofu Drakuli
Drakula na rumunjskom znači ‘zmaj’ ili ‘vrag’
Vampirski mit, valjda star koliko i čovječanstvo, očito je vrlo inspirativan jer je na tu temu napisano mnoštvo stripova i knjiga te snimljeno nebrojeno mnogo filmova i glazbe. Drakula je i danas opći sinonim strave i užasa. Stvarnost je ipak malo drugačija. Vlaški vladar Vlad Tepeš tijekom života zaslužio je nadimak Drakula, a to na rumunjskom znači “zmaj” ili “vrag”.
Vlad je bio bez milosti, smaknuo je 30.000 ljudi
Tijekom šestogodišnje vladavine svaku je neposlušnost kažnjavao vrlo okrutno i brutalno. Procjenjuje se da je smaknuo 30.000 ljudi. Nije bilo milosti. Vlad Drakula za turske je vojnike bio gotovo demon jer ih je na svakom koraku izluđivao otrovnim slavinama, uništenim usjevima i vojnicima, koji su u gluho doba noći ispaljivali otrovne strelice.
Turske vojnike razapinjao ili ih nabijao na kolac
Nije bila neobična slika da sa svake strane dva metra širokog puta, koji vodi do dvorca Bran, razapeti ili nabijeni na kolac više tijela turskih vojnika. Sve te priče nagnale su tursku vojsku i lokalno stanovništvo da prošire mit o vladaru demonskog podrijetla koji neprijateljima pije krv. I danas su među Rumunjima mišljenja podijeljena.
