Dječak koji je nakon nuklearne eksplozije nosio svog mrtvog brata sve do krematorija.
Neke fotografije jednostavno vrijede tisuće sastavljenih knjiga jer mogu sažeti cijeli događaj ili čak cijelu generaciju koja je vidjela dobro i loše. Ovo je jedna od fotografija koje doista pokazuju kako dijete doseže vrhove ljudskih emocionalnih granica, a da ni ne zna dobro što su to emocije. Iza fotografije se krije zanimljiva, ali i vrlo tužna priča, na koju ćemo se osvrnuti.
Posljedice bombardiranja Hiroshime i Nagasakija
U kolovozu 1945. došlo je do dva velika napada vojske Sjedinjenih Država na japansku naciju koji su doveli do kraja Drugog svjetskog rata, kao i do kraja sukoba između ta dva naroda. Točnije, 6. kolovoza prva nuklearna bomba lansirana je na Hirošimu, a druga 9. kolovoza na Nagasaki.
Svijet je bio donekle šokiran, ali ništa u usporedbi s onima koji su svjedočili nuklearnoj eksploziji, a ne samo emocionalno pogođeni gubitkom svojih domova, već što je najvažnije gubitkom svojih najmilijih u nekoliko sekundi. Rat je pakao i u ratu nema pravila poput prelaska određene granice, ovaj put granica nije pređena, već su je izbrisale ove dvije nuklearne bombe. Toliko da se 2. rujna Japan predao i čak potpisao predaju na bojnom brodu USS Missouri te primio jedan od najvećih moralnih pogodaka u povijesti.
Nakon što je Japan potpisao predaju, američka vojska poslala je fotografa da fotografira posljedice Hirošime i Nagasakija. Fotograf dodijeljen za ovu misiju bio je Joe O’Donnel. Sedam dugih i depresivnih mjeseci Joe je obilazio dva grada kako bi dokumentirao štetu koju su nanijele dvije nuklearne bombe. Šokirao se kad je vidio da su većina žrtava koje su pogođene bombama bili civili.
Joe je opisao da je u tih sedam mjeseci vidio samo smrt, bol i patnju kojima niti jedan čovjek ne bi trebao svjedočiti. Snimio je mnoge fotografije zgrada koje su srušene nuklearnom eksplozijom, zgrade koje se rekonstruiraju, tijela izvađena iz ruševina i mnoge druge. No, jedna je fotografija privukla posebnu pozornost diljem svijeta iz zbirke fotografija koje je snimio Joe.
Snaga Japana nakon rata
Ta je slika nepoznatog dječaka (do danas nisu pronađeni zapisi koji bi ga identificirali) koji stoji u redu u krematoriju s mlađim bratom, nastradalog u bombardiranju, privezanim na leđa. Njegovo držanje nalik stoiku samo pokazuje snagu koju je ovaj dječačić imao, oslikavajući ostatku svijeta snagu koju je Japan morao imati da bi se oporavio od tako ogromnog udarca.
Joe objašnjava da je dječak čekao bez plakanja i drugih gesta sve dok nije došao red da svog mlađeg brata preda djelatnicima krematorija. Dok je promatrao kako tijelo njegovog brata gori, grickao je donju usnu toliko jako da je počela krvariti. Zatim se pomolio, posljednji put pogledao urnu i bez riječi se okrenuo i zauvijek otišao!
Fotografija je iznimno emotivna jer prikazuje dijete koje je najvjerojatnije izgubilo sve, uključujući svoj dom, kao i sve članove svoje obitelji. Kamo idete ili što radite kad izgubite sve kao 10-godišnjak? Većina odraslih ne može prikazati emocionalnu snagu koju je pokazalo ovo dijete.
Ova fotografija odražava duh poražene nacije koja je bila snažna čak i protiv najmanjih izgleda, prihvaćajući njihov poraz bez poniženja.
