Ivica i Marica (Hansel and Gretel) jedna je od najpoznatijih bajki svih vremena. Ozloglašena priča o Ivici i Marici prevedena je na 160 jezika otkad su braća Grimm prvi put objavila njemačko izdanje 1812. godine. Mračna kakva je, priča prikazuje napuštanje djece, pokušaj kanibalizma i ubojstvo. Nažalost, podrijetlo priče jednako je, ako ne i više, zastrašujuće.
Većina ljudi upoznata je s pričom, ali za one koji nisu, priča se radi o bratu i sestri koju će njihovi izgladnjeli roditelji napustiti u šumi. Djeca, Ivica i Marica, saznaju za plan roditelja i pronalaze put kući slijedeći trag kamenja koje je Ivica ranije bacio. Majka, ili pomajka prema nekim pričama, zatim uvjeri oca da napusti djecu po drugi put.
Ovaj put Ivica ispusti krušne mrvice kako bi pronašli put kući, ali ptice pojedu mrvice i djeca se izgube u šumi.
Izgladnjela djeca nailaze na kuću od medenjaka koju počinju jesti. Ne znajući da je to zapravo zamka koju je postavila stara vještica, koja prisiljava Maricu da dobro hrani Ivicu dok se ne udeblja kako bi ga vještica mogla pojesti.
Ivica i Marica uspijevaju pobjeći nakon što Marica gurne vješticu u pećnicu. Vraćaju se kući s vještičjim blagom otkrivaju da je njihova zla maćeha mrtva, pa sa ocem žive sretno do kraja života.
No, prava povijest iza priče o Ivici i Marici nema tako sretan završetak.
Priču su napisala braća Grimm
Priču o Ivici i Marici prvi su napisali braća Grimm 1812. godine i od tada je prevedena na 160 jezika.
Braća Grimm zapravo su bili studenti i povjesničari. Željeli su zabilježiti usmenu povijest i folklor svoje regije jer su se bojali da će njihovu kulturu prevladati Francuska tijekom Napoleonovih ratova. Prikupili su preko 200 priča.
Kad je objavljena prva knjiga, nije imala ilustracije. Tekst je bio gust poput udžbenika i prepun znanstvenih bilješki i referenci.
To nije bila knjiga za djecu. Bila je to knjiga napisana kako bi spasila usmenu povijest i narodne priče regije u slučaju da Francuska preuzme vlast.
Kako su godine prolazile, a priče su prepisivali mnogi različiti pisci, uključujući Disneyjeve verzije, izgubio se trag od kojih su to narodne priče, a koje usmena povijest zasnovana na stvarnim ljudima i istinitim pričama. Svaki pisac bi također i malo prepravio priču. Popularno i profitabilno često idu ruku pod ruku, zar ne? Bilo je to gotovo neizbježno.
Hans Traxler je 1963. godine objavio je knjigu “Istina o Ivici i Marici” (Die Wahrheit über Hänsel und Gretel)
U knjizi je napisano da su brat i sestra bili zapravo odrasli pekari. Ubili su vješticu, koja je bila genijalan slastičar, napisao je, kako bi joj ukrali tajni recept za lebkuchen, poslasticu nalik medenjaku.
Radilo se o profitu. Ivica i Marica bili su zlikovci, a ne žrtve.
Knjiga je sadržavala faksimil recepta i fotografije arheoloških “dokaza” ove istine. Svi su poludjeli za knjigom. Na nacionalnoj, a zatim i na međunarodnoj razini, budući da su strani izdavači namirisali profit i borili se za prava prevođenja.
„Knjiga tjedna? Ne, to je knjiga godine, a možda i stoljeća! ” – Zapadnonjemački list, Abendzeitung, 1963.
Pokazalo se da je to književna podvala. Kasnije je Traxler rekao da ju je napisao za svoju zabavu jer je 1963. bila 100. obljetnica smrti Jacoba Grimma. Uostalom, prodana je kao roman.
Neki misle da su Ivica i Marica priča o holokaustu. Budući da je drugi autor učinio istu stvar. Djeca su bila skrivena u šumi kako bi se spasila od progona. Priča je to romana koji se objavio 2003. godine. To su samo dvije od velikih izmišljenih priča, a ima ih još.
Obje su se knjige zvale “istina o Ivici i Marici” – ali zapravo to nisu.
Priča o Ivici i Marici došla je iz susjedstva
Kad su Wilhelm i Jacob stvarali svoje poznate knjige, prikupljali su priče koje su im izravno ispričali pripadnici srednje klase regije. Priče poput Pied Pipera i istinite priče o Snjeguljici.
Henriette Dorothea Wild bila je susjeda braće Grimm. Ispričala im je mnoge priče, često su joj pomagali stariji članovi obitelji za detalje.
Deset godina nakon što je sjela za njihov kuhinjski stol i ispričala im priču o Ivici i Marici, udala se za Wilhelma i postala gospođom Grimm.
Priča o Ivici i Marici datira od Velike gladi 1314.-1322. godine kada su neuspjeh usjeva i masovna izgladnjivanja opustošili dijelove Europe.
Vulkanska aktivnost u jugoistočnoj Aziji i Novom Zelandu uvela je u razdoblje dugotrajnih klimatskih promjena koje su dovele do neuspjeha usjeva i masovnog gladovanja diljem svijeta.
U Europi je situacija bila posebno strašna jer je opskrba hranom već bila oskudna. Kad je izbila velika glad, rezultati su bili poražavajući. Jedan je znanstvenik procijenio da je Velika glad pogodila 400.000 četvornih kilometara Europe, 30 milijuna ljudi, te da je u nekim područjima mogla ubiti i do 25 posto stanovništva.
Pritom su stariji ljudi dobrovoljno odlučili umrijeti od gladi kako bi mladima omogućili život. Drugi su počinili čedomorstvo ili napuštali svoju djecu. Postoje i dokazi o kanibalizmu. Irski kroničar napisao je da je glad bila toliko velika da su ljudi “bili toliko uništeni glađu da su vadili mrtvace s groblja, vadili meso iz lubanja i jeli ga, a žene bi radi gladi pojele svoju djecu”. kako bi kasnije mogle rodit drugu kada gladi dođe kraj.
I upravo iz ovog mračnog kaosa rođena je priča o Ivici i Marici.
Hansel i Gretel bila su najčešća imena regije u to doba. Njihova priča nije bila priča o dvoje posebne djece, već o mnogo djece. Djeca, odvedena u šumu i napuštena. Prenoseći te priče, šapatom i suzama, spremajući usmenu povijest o tome kako su preživjeli glad. Generaciju za generacijom do 500 godina kasnije, jedna je žena ispričala priču, a dva su je muškarca zapisala. Nije bilo kuće od medenjaka, osim možda u glavama mališana koji su umirali od gladi u šumi. Možda zamišljajući kuće od lebkuchena na isti način na koji čovjek koji umire od žeđi u pustinji vidi vodu koje nema.
Nisu im to bile maćehe, to su bile njihove vlastite majke. Možda su neke bile maćehe. Ali to nije bila zloća, već edikt da su majke trebale konzumirati svoju djecu kako bi mogle živjeti da bi imale više beba nakon što je glad prestala.
Kad su braća Grimm 1812. napisala original, priča je navodila da je to bila majka djece.
Shvativši da će djeca čitati njihovu priču, promijenili su je.
U Ivici i Marici uklonjeni su jezivi detalji i pojavila se opaka pomajka koja je ublažila udarac dječje sudbine.
Više od 200 godina nakon što je Henriette sjela za stol i podijelila priču s braćom Grimm, Ivica i Marica ostaju jedna od njihovih najpopularnijih priča. I danas krivimo vješticu i govorimo o sretnom završetku.
