Sa samo 50 sjemenki bambusa, 25 mladica i dubokom, trajnom strašću prema okolišu, Jadav Payeng započeo je svoju 40-godišnju misiju pretvaranja neobrađene zemlje Majuli Assam u uspješan biom od 550 jutara.
Kada se govori o očuvanju okoliša, većina ljudi dolazi s komentarom “kakvu razliku ja mogu napraviti?” samo pokazujući loše stavove ljudi prema postizanju nečega unatoč “malim šansama”. U ovom članku želimo predstaviti čovjeka koji je definirao bilo kakve izglede i pokazao svijetu da će, ako se odlučite na nešto, to postati moguće.
Jadav “Molai” Payeng proveo je 40 godina svog života sadeći drveće, stekavši nadimak “šumski čovjek” u Indiji zbog pretvaranja male pustinje u šumu. Ne zna se točan broj stabala jer nikad nije brojao, ali procjenjuje se na oko 1,5 milijuna stabala posađenih u 40 godina.
Težak početak
Jadav je rođen 1963. u blizini malog ruralnog grada Jorhat/Indija. Od malih nogu volio je posjećivati mali otok u blizini obale rijeke Brahmaputre koji je patio od erozije. U mnogim svojim intervjuima koje su vodili indijski mediji opisao je kako je neko vrijeme proveo igrajući se tamo te da mu je bilo srceparajuće vidjeti kako vegetacija otoka polako odumire.
Zato je 1979.godine, sa svojih 16 godina, odlučio da će zasaditi barem jedno stablo dnevno sve dok je živ, nazvavši ga “vraćen majci prirodi”. Do tada je već otok prilično teško bio pogođen erozijom, pa je uglavnom bio prekriven pijeskom i nekim divljim grmljem.
Početak ovog nevjerojatnog putovanja bio je težak, ne samo da je znao put koji mora proći do cilja, već je jednostavno bilo teško pronaći sjeme drveća za sadnju. Njegova je vizija bila ne samo posaditi jednu vrstu drveta, već mnogo različitih vrsta kako bi otok zaista bio poseban.
Kako su godine prolazile, problem pronalaska sjemena je riješen jer su stabla koja je zasadio prije mnogo godina počela davati sjeme. S više sjemena uspio je svaki dan posaditi još više stabala. Otok je okružen tekućom rijekom pa opskrba vodom nikada nije bila problem.
Vrijedi spomenuti da je većinu svojeg slobodnog vremena posvetio sadnji drveća.
Svako sam drvo posadio sam. Početak je bio težak jer nisam imao potrebne resurse i zauzimao mi je većinu vremena. Sada je proces doista jednostavan jer dobivam sjeme sa drveća koje sam zasadio prije mnogo godina ”
Jadav Payeng
Svijet otkriva njegove napore
Postoji mnogo ljudi na svijetu poput Jadava koji su veći dio svog života posvetili časnoj stvari, ali rijetki budu primijećeni. Mediji u Indiji zapravo su greškom otkrili njegove napore kada je 2008.godine stado od preko 100 divljih slonova zalutalo u šumu koju je stvorio.
Obavijestio je odjel šuma o zalutalim slonovima i oni su isprva mislili da je lud jer na otoku nema šume. Nakon inspekcije otoka od strane odjela za šumarstvo, zajednica oko Jorhata rekla im je o njegovim postignućima. U tom je slučaju također postao službeni šumar šume koju je stvorio na otoku Majuli.
Godine 2012. za britanske dnevne nacionalne novine Times priznao je da je uvijek tražio pomoć, ali nitko mu nije želio pomoći u njegovim naporima jer nisu vidjeli nikakvu korist.
Iako je vrlo zahvalan što je uspio ostvariti tako veliku misiju, boji se budućnosti. Spomenuo je u jednom ranijem intervjuu da šumi ne prijete divlje životinje koje je nastanjuju, već ljudi kojima jednostavno nije stalo do nje i iskorištavaju je. Oko ljudi nije ništa sigurno, ni priroda ni divlji svijet.
Otok je sada zeleniji nego ikad, a nastanjen je raznim vrstama divljih životinja, od zečeva do tigrova, pa čak i nosoroga. Sadnja drveća usporila se jer je ostario i umorio se, međutim, pokušava motivirati svoju djecu da nastave ono što je on započeo kada jednom umre.
“Neko danas sjedi u hladu, jer je neko davno zasadio stablo.”
Warren Buffett
