Jakutsk – najhladniji grad na svijetu

Zamislite da živite na mjestu tako hladnom da bi vam se trepavice mogle smrznuti za samo deset minuta na otvorenom. Toliko hladno mjesto da čak ni trčanje nije moguće zbog čistog umora koji biste osjećali. Kako biste se snašli? Biste li mogli živjeti u okruženju u kojem bi iskorak mogao značiti sigurnu smrt? Pa, za 280.000 ljudi njihov se svakodnevni život vrti oko toga.

Duboko u srcu Sibira i obavijen pokrivačem magle nalazi se Jakutsk, najhladniji grad na svijetu.

Kako je živjeti u najhladnijem gradu?

Iako ljeta mogu biti prilično topla, dosežući najviše 25°C u srpnju, sezona je vrlo kratka, a ljudi su navikli na brutalne zime u ovom nemilosrdnom gradu.

Najniža zabilježena temperatura u Jakutsku je -64,4°C, a za svakoga tko želi izaći vani, nenošenje odgovarajuće odjeće može značiti sigurnu smrt. Mještani nose minimalno tri sloja prije nego uopće pomisle izaći.

No ljudi se ne trebaju čuvati samo hladnoće. Tu je također i umor.

Prilikom putovanja mnogi stanovnici zastanu kod susjeda, gdje skinu sloj odjeće, pijuckaju nekoliko minuta topli napitak i nastavljaju dalje. Razlog?

Niske temperature čine hodanje toliko nepodnošljivim da su prisiljeni zaustavljati se samo kako bi se odmorili. To ne bi bio problem pri ulasku u taksi, ali za one koji putuju pješice, nepripremljenost nije šala. To je pitanje života i smrti.

Zatim je tu jeziva magla. Amos Chapple, fotograf s Novog Zelanda koji je jednom posjetio grad, dobro je to sažeo:

‘Magla iz ljudskog daha, iz ispušnih plinova automobila i iz tvornica, nikad ne nestaje, nikad se ne raspršuje’

Ali za mjesto tako tmurno, mračno i hladno, zašto se uopće truditi živjeti tamo?

Jedini razlog zašto ljudi žive u Jakutsku je njegovo skriveno bogatstvo zakopano duboko pod zemljom. Iako je regija Jakutije poznata po svojim mineralima, u gradu, lokalni rudnici čine 20% svjetske proizvodnje dijamanata, dok drugi rudnici drže velike količine nafte, zlata i srebra.

Životni stil i kultura okolnih sela

U okolnim gradovima i selima je daleko gore. Drvene kuće moraju biti obložene hrastovinom ili snijegom kako bi spriječile hladnoću. A svako kućanstvo svake zime mora spaliti više od 60 kubika drva za ogrjev.

Drvo za ogrjev je toliko neophodno da se čak i djeca uče cijepati cjepanice.

Biljke su rijetke, pa se svakodnevno jede masna hrana poput palačinki. Osim što griju ljude, oni također daju puno kalorija. Začudo, lokalne se krave dobro snalaze u hladnim uvjetima, pa su mliječni proizvodi još jedan važan izvor hrane.

Mnogi autohtoni muškarci još uvijek love i izrađuju rukotvorine, osobito u udaljenijim selima. Žive prirodnim životom lovom i ribolovom, a potonji je moguć samo u ljetnim mjesecima pomoću štapova i mreža u rupama napravljenim u ledu.

Život u najhladnijem gradu je težak, ali život u najhladnijim selima? To iziskuje izniman napor.

Možda se čini kao zimska zemlja čudesa, ali Yatukia i njezin glavni grad Yakutsk daleko su od tipično slikovitog Sibira kakav vidimo na internetu. To su zastrašujuće divlja mjesta koja ni moderna tehnologija ne može ukrotiti.

Pa ipak, ljudi i dalje žive ovdje.

Možemo se žaliti na vrijeme, na našu internetsku vezu ili na to kako je hrana u prošlotjednom restoranu bila bljutava, ali ljudi iz Jakutska ne mogu si priuštiti ni razmišljanje o tim trivijalnim stvarima. Za njih svaki dan žive kao da im je posljednji.

Jer, za razliku od nas, oni si ne mogu priuštiti zabušavanje. Ne mogu si dopustiti pogrešku i zaboraviti sloj odjeće. Ne mogu jednog dana preskočiti cijepanje drva za ogrjev jer im se ne da. Jer ako to učine, umiru.

Ta volja za životom, ta želja za buđenjem u novi dan, ono je što pokreće ljude Jakutska. Njihova disciplina i motivacija su urođeni zbog njihovog okruženja.

Što biste vi napravili da ste na njihovom mjestu? Biste li se odrekli svojih obaveza ili biste ustali i radili nešto?

Jer ako to možete tamo, zašto ne možete i ovdje?

---