Ljudi u Francuskoj pamte ljeto 1997. godine po smrti princeze Diane, Majke Tereze i Jeanne Calment. Prva osoba postala je poznato ime udajom u kraljevsku obitelj, druga, brinući se za bolesne i siromašne u svijetu. Jeanne Calment, međutim, bila je slučajna ikona, njezina slava rezultat je oblika pasivnosti. Sto dvadeset dvije godine, pet mjeseci i četrnaest dana Calment je uspjela ne umrijeti.
Jeanne Calment provela je život radeći gotovo sve što liječnici ne savjetuju ako želite živjeti dugo. Pušila je, pila, jela je prekomjerne količine šećera i crvenog mesa i nikad nije doručkovala, osim šalice ili dvije kave. Doživjela je i 122 godine, pet mjeseci i 14 dana.
Tijekom svog dugog, dugog života (od svog rođenja 1875. do smrti 1997.) Jeanne Calment oborila je nekoliko rekorda, a svi nakon što je provela stoljeće na zemlji.
Sa 111 godina postala je najstarija živuća osoba u Francuskoj, a sa 113 godina najstarija živuća osoba na svijetu. Sa 114 godina postala je najstarija glumica koja se ikada pojavila na filmu. Sa 116 godina postala je prva osoba koja je doživjela 116 godina, a sa 120 postala je najstarija osoba ikada provjerena koja je prešla 120 godina, a izdala je i svoju prvu glazbenu ploču – funk/rap pjesmu pod nazivom “Gospodarica vremena”. Konačno, sa 122 godine dobila je titulu najstarije osobe ikada.
Jeanne Calment prvi je put stekla slavu kada je napunila 111 godina i srušila rekord najstarije žive osobe. U intervjuu o svojim šokantnim godinama otkrila je da se u starački dom u kojem je živjela uselila tek godinu dana ranije, te da je do 109. godine živjela sama.
Calment je svoj dug život i mladenački sjaj pripisala prehrani i aktivnom načinu života.
Svaki dan svoje starosti, otprilike od 85. godine nadalje, probudila bi se u 6:45 ujutro i započela dan molitvom. Zatim bi sjedila u naslonjaču i radila gimnastiku dok je nosila slušalice, što je uključivalo vježbe za ruke i noge i savijanje prstiju. Zatim bi se istuširala, bez pomoći svojih skrbnika, i završila sa mažući svoju kožu maslinovim uljem.
Za ručak bi najviše voljela dinstanu govedinu (izbjegavajući ribe i zdravije varijante prehrane) te cigaretu i čašu vina Port. Često se žalila na nježnu hranu i često je tražila prženu, začinjenu hranu. Do svoje 116 godine završavala bi sve obroke desertom, obično pojevši oko dva kilograma čokolade tjedno. Kad bi mogla, jela bi prelila maslinovim uljem.
Tijekom svog boravka u staračkom domu, Calment je sudjelovala u nekoliko superstogodišnjih studija, tijekom kojih su liječnici primijetili da se dosljedno brže kretala, da ima bolje mentalne sposobnosti i da je općenito zdravija od onih koji su ponekad bili 10 do 20 godina mlađi od nje.
Kad je Jeanne Calment umrla, u dobi od 122 godine, imala je 88 kilograma, i unatoč tome što je bila gotovo potpuno slijepa, bila je relativno dobrog zdravlja s obzirom na svoje godine.
Sa svoje 117. godine prestala je pušiti, a počela u 21. godini 1896. Nije prestala iz zdravstvenih razloga; njezin je razlog bio taj što joj se nije svidjelo da mora zamoliti nekoga da joj pomogne zapaliti cigaretu kad je gotovo oslijepila. Još uvijek je jela slatkiše i pila jeftino crno vino do svoje smrti 1997. godine.
Evo pod kojim je pravilima živjela Jeanne Louise Calment:
- Zaljubljena sam u vino.
- Sve su bebe lijepe.
- Mislim da ću umrijeti od smijeha.
- Zaboravio me naš dobri Gospodin.
- Imam samo jednu boru i sjedim na njoj.
- Nikad ne nosim maskaru; smijem se dok često ne zaplačem.
- Ako ne možete nešto promijeniti, ne brinite zbog toga.
- Uvijek zadrži osmijeh. Tako objašnjavam svoj dug život.
- Loše vidim, loše čujem i osjećam se loše, ali sve je u redu.
- Imam ogromnu želju za životom i veliki apetit, posebno za slatkiše.
- Imam željezne noge, ali da vam iskreno kažem, počinju hrđati i pomalo se kopčati.
- Uživala sam kada sam mogla. Postupila sam jasno i moralno i bez žaljenja. Imam veliku sreću.
- Biti mlad je stanje duha, ne ovisi o nečijem tijelu. Zapravo sam još mlada djevojka, samo što zadnjih 70 godina nisam izgledala tako dobro.
- Na kraju jednog intervjua, novinarka joj je rekla: “Gospođo, nadam se da ćemo se opet vidjeti sljedeće godine.” Na što je Jeanne odgovorila: “Zašto ne? Nisi toliko stara; još ćeš ti biti ovdje!”
