Juliane Koepcke jedina preživjela pad zrakoplova s tri tisuće metara visine.

Juliane Koepcke jedina preživjela pad zrakoplova s tri tisuće metara visine.

Nakon što je jedina preživjela avionsku nesreću u Peruu, Juliane Koepcke provela je 11 dana u negostoljubljivoj i prijetećoj džungli probijajući se nazad do civilizacije.

Juliane Koepcke nije imala pojma što joj se sprema kad se na Božić 1971. ukrcala na let 508 LANSA-e. 17-godišnjakinja je s majkom putovala iz Lime u Peru u istočni grad Pucallpa u posjet svom ocu, koji je radio u amazonskoj prašumi.

Juliane Koepcke rođena je u Limi 10 listopada 1954. godine. Oba su joj roditelja bili njemački zoolozi koji su se preselili u Peru kako bi proučavali divlje životinje. Srednju školu je završila dan prije leta i planirala je studirati zoologiju poput svojih roditelja.

Let je trebao trajati sat vremena. Sjedeći na sjedalu 19F, vožnja je bila ugodna sve dok oblaci nisu potamnili i turbulencije se pojačale.

Iznenada je avion bio usred velike oluje. U tom se trenutku avion našao u vrtlogu crnih oblaka, a prozore su osvjetljavale blještave munje. Kad je grom udario u motor, avion se rasipao na komade. Tad je sve krenulo.

“Ono što se doista dogodilo je nešto što možete samo pokušati rekonstruirati u svom umu” izjavila je Keopcke

U jednom trenutku čuli su se krikovi ljudi i motor, u drugom je čula samo vjetar u ušima.

Još uvijek vezana za svoje mjesto, Koepcke je samo za nekoliko trenutaka shvatila da je u slobodnom padu prije nego što je izgubila svijest. Pala je sa visine od 3 tisuće metara u sredinu peruanske prašume. Slomila je ključnu kost i zadobila dubok zarez na listu noge. Ali nekako je ostala živa nalazivši se u negostoljubljivoj i prijetećoj prašumi.

Kad se sljedećeg jutra probudila, potres mozga zajedno s ozljedama omogućio joj je samo obradu osnovnih činjenica. Preživjela je avionsku nesreću. Nije mogla dobro vidjeti na jedno oko. Zatim je opet kliznula u nesvijest. Trebalo je pola dana da se Koepcke potpuno sabere. Krenula je pronaći svoju majku, ali nije uspjela. Nakon što je spašena, saznala je da je njezina majka također preživjela pad, ali je ubrzo podlegla ozljedama.

Usred potrage za majkom, Koepcke je naišla na mali bunar. U tom se trenutku osjećala prilično beznadno ali onda se sjetila nekih savjeta za preživljavanje koje joj je dao njezin otac: ako vidite vodu, slijedite je nizvodno. Tu je civilizacija. “Mali potok će se ulijevati u veći, a zatim u veći i još veći, i na kraju ćete naići na pomoć.”

Tako je započela njezina avantura kroz opasnu prašumu prateći tok rijeke. Malo bi hodala, ponekad čak i plivala. Četvrtog dana putovanja, naišla je na tri suputnika koji su još bili vezani za svoja sjedala. Svi su bili mrtvi. Među putnicima bila je vrećica slatkiša. Ti slatkiši poslužili su joj kao jedini izvor hrane do kraja dana u šumi. Otprilike u to vrijeme Koepcke je čula i vidjela spasilačke avione i helikoptere, no njezini pokušaji da im skrene pozornost bili su neuspješni.

Avionska nesreća izazvala je najveću potragu u povijesti Perua, ali zbog gustoće šume, zrakoplovi nisu mogli uočiti olupine od aviona, a kamoli jednu osobu. Nakon nekog vremena nije ih mogla čuti i znala je da njezin život je isključivo u njenim rukama. Devetog dana u šumi Koepcke je naišla na kolibu i odlučila se odmoriti u njoj. Tada je začula glasove. Pripadali su trojici peruanskih misionara koji su živjeli u kolibi.

“Prvog čovjeka kojeg sam vidjela djelovao je poput anđela”, rekla je Koepcke.

Muškarci se nisu baš osjećali isto. Pomalo ih je uplašila i isprva su pomislili da bi to mogao biti vodeni duh u kojeg su vjerovali koji se zove Yemanjábut. Ipak, pustili su je da ostane tamo još jednu noć, a sljedećeg dana odvezli su je brodom u lokalnu bolnicu koja se nalazi u malom obližnjem gradiću.

Nakon pružene liječničke pomoći , Koepcke se sastala s ocem. Također je pomogla vlastima u lociranju krhotine aviona i tijekom nekoliko dana uspjeli su pronaći i identificirati mrtva tijela.

Od 91 osobe na brodu, jedina je preživjela Juliane Koepcke.

Budući da se našla u središte pažnje medija, žalost i tuga su se registrirali tek kasnije. Sve što je prošla, od gubitka majke, do ozljeda Koepcke je razvila dubok strah od letenja i godinama se nosila sa ponavljajućim noćnim morama.

Share

Odgovori

Contact Us

%d blogeri kao ovaj: