Kada su joj nacisti ubili muža, kupila je tenk i poharala istočnim frontom

Kada su joj nacisti ubili muža, kupila je tenk i poharala istočnim frontom

Drugi svjetski rat razorio je obitelji i razdvojio nebrojene ljubavnike. U nekim slučajevima, oni koji su izgubili svoje najmilije požurili su ih osvetiti. Mariya Oktyabrskaya bila je jedna takva osoba. Kako je do nje stigla vijest da joj je suprug poginuo na Istočnom frontu, odlučila je prodati sve što posjeduje i uložiti u proizvodnju tenka T-34. Tada je otišla korak dalje i prijavila se na obuku za dobivanje vozačke dozvole. Sljedeći korak bila je osveta.

No, vratimo se na početak. Marija Oktjabrskaja rođena je na poluotoku Krim u siromašnoj ukrajinskoj obitelji koja je njegovala 10 djece. Prije rata radila je u tvornici konzervi i u jednom trenutku bila telefonistica.

Svog muža, budućeg časnika Crvene armije, upoznala je 1925. Njih dvoje su se vjenčali iste godine. Mariya se jako zainteresirala za njegov posao i pridružila se Vijeću vojnih supruga te stekla obuku za vojnu sestru. Ubrzo nakon toga naučila je koristiti oružje i voziti, što je za žene u to vrijeme bilo vrlo neuobičajeno.

Na pitanje o njenom neobičnom interesu, navodno je odgovorila: “Udaj se za vojnika i služit ćeš vojsku: žena časnika nije samo ponosna žena već i odgovorna titula.”

Kako se rat približavao Sovjetskom Savezu 1941. godine, evakuirana je u Sibir, gdje je provela sljedeće dvije godine. Trebalo je dugo vremena da vijest o smrti njezina supruga stigne do nje, ali čim je dobila pismo, znala je što joj je činiti. Oktaybrskaya je bila toliko bijesna smrću svog voljenog muža da je napisala pismo Staljinu izravno:

“Moj muž je poginuo braneći domovinu. Želim se osvetiti fašističkim psima. Želim se osvetiti i za svoj narod koji je nastradao od nacističkih barbara. Iz tog razloga sam uplatila kompletnu svoju ušteđevinu od 50 tisuća rubalja Nacionalnoj banci da bi kupila tenk. Ljubazno molim da se tenk zove ‘Borbena djevojka’ i da me pošaljete na prvu crtu bojišnice kao vozača tog tenka”

Staljin je smatrao da nema izbora nego prihvatiti. Državni odbor za obranu savjetovao ga je da bi taj potez mogao imati pozitivan učinak kao podizanje morala i na očajno stanovništvo i na vojnike. Nije bilo neuobičajeno da građani doniraju novac za ratnu proizvodnju u Sovjetskom Savezu, ali obično su oni koji su davali donacije bili muškarci.

Sovjetski tenkovi T-34 u blizini Odese

Ipak, u teškim trenucima svaka pomoć je dobrodošla, pa je Mariya dobila pet mjeseci obuke kako bi svladala vještine upravljanja T-34.

Za vrijeme Velikog domovinskog rata, kako su u SSSR-u nazivali Drugi svjetski rat, tenkovske posade su prolazile kraću obuku, jer su bile potrebne gotovo odmah na frontu. U Staljingradu bi tenkovi ulazili u borbu neobojeni.

Petomjesečna obuka također je bila dio propagandnog napora – sovjetska vlada nije ju samo htjela poslati u bitku. Htjeli su biti sigurni da će ona biti učinkovita.

Nakon obuke, 38-godišnja Oktobrskaya je u rujnu 1943. prebačena u 26. gardijsku tenkovsku brigadu i ubrzo sudjelovala u Drugoj bitci kod Smolenska. Iako su je druge tenkovske posade na nju gledale kao na neki reklamni trik, dobila je priliku dokazati im da nisu u pravu.

T-34 uništen u bici kod Prohorovke, 1943. (Foto: Bundesarchiv, Bild 101I-219-0553A-36 / Koch / CC-BY-SA 3.0)

Tijekom svoje prve bitke, Oktobskaya je pokazala neke izvanredne manevarske vještine i pomagala u neutraliziranju mitraljeskih gnijezda i topničkih položaja, dok je bila pod jakom vatrom. Njezin tenk, “Borbena djevojka”, probio se kroz neprijateljske linije, ali je bio teško oštećen.

Pod intenzivnom paljbom izjurila je iz kupole da popravi svoj tenk. Njezini kolege iz posade pružili su pokrivanje vatre dok je ona popravljala tenk. Svi u postrojbi bili su zadivljeni, a ona je unaprijeđena u čin narednika.

Slična situacija dogodila se mjesec dana kasnije, kada je “Borbena djevojka” pljuštala vatru oko grada Novoye Selo u regiji Vitebsk. Gusjenica joj je bila pogođena, a tenk je imobiliziran. Narednica Oktobrskaya izjurila je van i, uz pomoć još jednog člana posade, uspjeli su vratiti T-34 u radno stanje.

Spomenik Mariji Oktjabrskoj u Tomsku. (Foto: Andrey Tomskiy CC BY-SA 4.0)

Ali samo dva mjeseca kasnije, njena hrabra taktika pokazala bi se posljednjom. Kako je tenk ponovno pretrpio štetu nakon uništavanja utvrđenih položaja i neprijateljskog samohoda, Oktobrskaya je još jednom pokušala izvesti trik. Uspjela je popraviti oštećeni kolosijek, ali su je krhotine granata pogodile u glavu te je izgubila svijest.

Marija Oktobrskaja je prebačena u vojnu poljsku bolnicu u blizini Kijeva, gdje je provela dva mjeseca u komi prije nego što je preminula 15. ožujka 1944. godine.

Njezini postupci nisu ostali nenagrađeni, niti su bili uzaludni. Posthumno je proglašena Herojem Sovjetskog Saveza, jer je njezina hrabrost nadahnula tisuće žena da se pridruže borbi i daju svoj doprinos.


Izvor:

http://www.thevintagenews.com

Share

Odgovori

Contact Us

%d blogeri kao ovaj: