Adolf Hitler se smatra jednom od najzloglasnijih i najomraženijih osoba u povijesti. Nakon što je došao na vlast u Njemačkoj, nacistički vođa i svi koji su ga slijedili odgovorni su za milijune smrti, kao i za masovnu krađu vrijednih umjetnina. Međutim, postojala je njegova druga strana, a to su bile njegove slike. Hitlerova umjetnička djela su osjetljiva tema jer mnogi ljudi smatraju da je nemoralno kupovati Hitlerove slike. Jesu li Hitlerovi crteži i slike bili dobri? Vrijede li danas išta Hitlerove slike? Istražimo više o diktatoru koji je želio slikati.
Povijest Hitlerovih slika
Hitler je oduvijek znao da želi biti umjetnik, čak i tijekom ranih godina svog djetinjstva u Linzu, Austrija. Priča se da ga je majka jako poticala u njegovim umjetničkim nastojanjima. Njegov otac Alois, međutim, bio je zlovoljni disciplinar koji nije želio vidjeti svog sina kao umjetnika. Alois je zanemarivao umjetnički talent koji je Adolf Hitler mogao imati i često ga je fizički tukao.
Odlučan da njegov sin ima normalnu i stabilnu karijeru, otac ga je upisao u tehničku školu.
Alois je preminuo nekoliko godina kasnije, ali unatoč iskušenju koje je sigurno osjetio da napusti školu, Hitler ju je završio s prosječnim rezultatom. Nakon što je diplomirao 1905., Hitler je ostao sa svojom umirućom majkom u Linzu nekoliko godina sve dok nije umrla u prosincu 1907.
Hitler u Beču
U dobi od 18 godina, Hitler se preselio u prekrasnu umjetničku prijestolnicu carstva, Beč, koji je smatrao savršenim mjestom da konačno ostvari svoju želju da postane umjetnik. Na njegovu nesreću, nije uspio postići uspjeh koji je tražio, dok je njegov cimer August Kubizek odmah upisan na glazbeni konzervatorij.
Dok je još živio u Linzu, Hitler se pokušao prijaviti na Akademiju likovnih umjetnosti u Beču. Iako je uspio položiti prvi ispit, prijamno povjerenstvo Hitlerove je crteže ocijenilo lošijima.
Hitler nije dobro prihvatio vijest, jer je bio notorno nepovoljan prema bilo kakvom odbijanju. Nakon što se preselio u Beč, nastavio je raditi skice i družiti se s umjetničkom zajednicom dok je studirao i zarađivao kao radnik.
Hitlerovi su crteži po drugi put poslani na Akademiju likovnih umjetnosti u jesen 1908. i ponovno su odbijeni. Njegovi su ga profesori poticali da slijedi svoj prirodni skup vještina i umjesto toga upiše arhitektonsku školu. Smatrali su da Hitlerovi crteži pokazuju razumijevanje arhitektonske strukture i dizajna, iako ne sadrže nikakvu umjetničku vrijednost.
Hitler se uopće nije zagrijao za ovu ideju i bio je šokiran i razočaran što su ga odbacile akademske glavešine umjetnosti.
Tijekom tog razdoblja Hitler se često selio iz jedne jeftine sobe u drugu, pa je čak neko vrijeme boravio u skloništu za siromašne. Nekoliko nedavnih studija pokazalo je da je većinu svojih životnih troškova mogao pokriti zajmom od svoje obitelji. Adolf Hitler konačno se uspio izdići iznad krajnjeg siromaštva 1909., dobivši malo zamaha prodajom slika u ulju i akvarelima bečkih gradskih pejzaža strancima koji su posjećivali grad.
Mnoge Hilterove slike kopirane su s razglednica, što mu je omogućilo da rekreira prizore s bilo kojeg mjesta u bilo koje vrijeme, ali su ostale izvorne u sadržaju. Prodaja Hitlerovih umjetnina bila je dovoljna da mu priušti sobu u domu za muškarce umjesto da ostane u skloništu za beskućnike.
U to vrijeme Hitler se sve više zanimao za politiku dok je postajao sve više frustriran svijetom umjetnosti.
Mnogi su povjesničari sugerirali da su Hitlerove antisemitske sklonosti nastale kod kuće, ali u svojoj autobiografiji Mein Kampf, Hitler kaže da je u to vrijeme u Beču započela njegova mržnja prema židovskom narodu u Njemačkoj. Povjesničari su primijetili jasnu kontradikciju u Hitlerovom etosu tijekom tog razdoblja, međutim, dok je bio i strastveni sljedbenik i obožavatelj antisemitskog gradonačelnika, Karla Luegera, većinu njegovog rada tijekom tog razdoblja financirao je židovski vlasnik trgovine, Samuel Morgenstern.
Pretpostavlja se da je vrlo nevoljko prihvatio rad židovskih pokrovitelja iz čistog očaja.
Hitler u Münchenu
Hitler se potom preselio u München u svibnju 1913., postigavši uspjeh na isti način kao što je postigao na ulicama Beča – prodajom ulja i akvarela gradskih pejzaža Münchena. Nekoliko dobrostojećih pokrovitelja također ga je držalo podalje od skloništa za beskućnike naručivši mnoga njegova umjetnička djela. Međutim, 1914. to je naglo prekinuto kada mu je policija u Münchenu uspjela ući u trag zbog izbjegavanja vojnog roka u njegovom rodnom gradu Linzu.
Međutim, Adolf nije položio svoj vojni ispit, jer su ga proglasili preslabim i neprikladnim za borbu, kao i nesposobnim za pucanje iz oružja. No, nakon početka Prvog svjetskog rata u kolovozu, upisao se dobrovoljno i njegovo vrijeme umjetnika naglo je završilo.
Hitlerova umjetnička djela
Kuća na obali jezera
Dvorište stare rezidencije – München, Njemačka
Bečka državna opera
Dvorac Neuschwanstein
Godine 2015. 14 Hitlerovih slika prodano je u aukcijskoj kući Weidler u Nürnbergu za 440.000 dolara. Zbirka Hitlerovih crteža i slika uključivala je prikaze golih žena, cvijeća i dvoraca, a proizvedena je između 1904. i 1922. Ponude su stizale iz zemalja poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, Francuske, Kine, Brazila i Njemačke, unatoč tome što nisu bile impresivna umjetnička djela. Mnogo se kontroverzi povelo oko zarade koju je aukcijska kuća zaradila od umjetnina jednog od najozloglašenijih svjetskih diktatora.
Mnogi ljudi su smatrali da je prikupljeni novac trebao ići u dobrotvorne svrhe, ali ubrzo je postalo očito da nijedna dobrotvorna organizacija nije htjela primiti novac koji je na bilo koji način povezan s Hitlerom. U Njemačkoj se jako mrzovoljno gleda na to da se vidi kako zarađuju od rada nacističkog vođe. Na primjer, državni arhiv Bavarske odbija kupiti bilo koju Hitlerovu sliku, ali će ih prihvatiti kao donaciju kako bi ih uklonio iz umjetničkog kruga i općeg javnog optjecaja. Unatoč moralnim i etičkim zabrinutostima koje su izrazili članovi javnosti, nijedan zakon ne zabranjuje prodaju Hilterovih slika sve dok ne prikazuju bilo kakav nacistički simbolizam kao što su svastike.
Danas smo saznali više o manje poznatoj strani Adolfa Hitlera, jednog od najokrutnijih diktatora koje je svijet ikada upoznao. Od njegovog burnog obiteljskog odrastanja s ocem koji je odbijao priznati njegove umjetničke talente, do profesora akademskih institucija koji nisu uspjeli pronaći nikakvu umjetničku vrijednost u njegovom radu, kao i likovnih kritičara koji su njegov rad smatrali dosadnim i neoriginalnim, čini se da je Hitlerova karijera i strast za umjetnošću od samog početka osuđena na propast. Ipak, unatoč tome što je sve radilo protiv njega, nastojao je zaraditi za život na ulicama Beča i Münchena prije nego što se dobrovoljno prijavio u vojnu službu.
Moglo bi vas zanimati
10 Fotografija nagrađenih Pulitzerovom nagradom i priče iza njih
Presjek dobitnika Pulitzerove nagrade može vas prenijeti duž emocionalnog spektra od radosti do tuge.
Čak i nakon što je postao vođa golemog carstva, najveće čudovište na svijetu i dalje je u slobodno vrijeme voljelo petljati po vodenim bojama, što je pokazatelj da se iza ljutite i tvrde vanjštine opakog masovnog ubojice krije duša dječaka koji je samo želio slikati i izgubiti se u umjetnosti.
