Poznat kao “doktor inkubatora”, Martin Couney bio je kontroverzna ličnost početkom 20. stoljeća. Ali danas je poznat kao heroj koji je spasio na tisuće životno ugrožene djece.
Ranih 1900-ih, mnogi eugeničari su popularizirali uvjerenje da su prijevremeno rođene bebe predodređene za smrt i da nisu vrijedne spašavanja. No Couney je to demantirao svojom izložbom u cirkusu, koju je stvorio nakon što je vidio da se pileći inkubatori koriste na svjetskom sajmu Chicaga. Vidio je iz prve ruke kako inkubatori mogu vratiti ranjive bebe pilića s ruba smrti i bio je željan repliciranja tog uspjeha. I dok se njegov sporedni cirkus na Coney Islandu zatvorio 1943, gotovo svaka bolnica u Americi usvojila je njegove aparate.
Da ste 1930 -ih posjetili njujorški Coney Island, mogli bi se počastiti raznim cirkusnim atrakcijama i predstavama, a sve to po niskoj cijeni od 10 centi. No ako ste se odvažili krenut dalje niz šetnicu, za dodatnih 25 centi mogli biste vidjeti prestavu samozvanog liječnika Martina Couneyja i njegove revolucionarne inkubatore za bebe. Koliko god to jezivo zvučalo, upravo je ovaj zabavljač bez ikakvog formalnog medicinskog obrazovanja bio najbolja nada za svu prerano rođenu djecu iz New Yorka i okolice od 1903. sve do 1940. Iako je u to vrijeme bio tek nešto više od znatiželje, cirkusna izložba Martina Couneyja ne samo da je spasila tisuće života, već je promijenila način na koji je svijet pružao neonatalnu skrb za bebe rođene prije vremena. Couney roditeljima nije naplaćivao ništa. Možda još šokantnije za ono vrijeme, primao bi bebe bez obzira na stalež ili rasu roditelja.
Martin Couney rođen je kao Michael Cohn u Krotoszynu u Poljskoj 1869 godine. Osim toga, vrlo se malo zna o njegovom životu prije nego što je emigrirao u Ameriku 1888. To je zato što je, poput mnogih zabavljača, brzo promijenio detalje svoje prošlosti da odgovara najprodavanijoj priči sadašnjice.
Tvrdio je da je dobio europsku medicinsku dozvolu nakon studija medicine u Leipzigu i Berlinu. No današnji su povjesničari jednoglasni u uvjerenju da Couney, zapravo, nije bio obrazovani liječnik. Bio je premlad da bi pohađao fakultet prije nego što je s 19 godina emigrirao iz Europe.
Couney je također tvrdio da je učio od dr. Pierre-Constant Budin, koji se smatra utemeljiteljem moderne neonatalne medicine. Budinovo revolucionarno istraživanje koncepata poput krvi iz pupkovine, dobrobiti dojenja i perinatalne njege zaslužni su za uvelike poboljšanje kvalitete života – i životnog vijeka – i beba i majki u Francuskoj početkom 20. stoljeća. Tvrdio je i da je bio Budin posrednik na Velikoj industrijskoj izložbi u Berlinu 1896. godine. Vjerojatnije je da je Couney bio tehničar medicinske opreme na izložbi s Budinom, ako su se dvojica muškaraca uopće poznavali. Nema dokaza za njihovu vezu, a Couney je u to vrijeme bio u Americi.
Iako je vremenski okvir neizvjestan, Couney je uspješno koristio inkubatore kako bi spasio prijevremeno rođenu djecu, prije 1907. godine. S jednim je čak spasio i vlastitu kćer.
Postoji jedna neporeciva činjenica koja se čini ključnom za njegov cjeloživotni interes za spašavanje nedonoščadi: 1903. Martin Couney se oženio medicinskom sestrom po imenu Annabelle Maye. Četiri godine kasnije, Annabelle je šest tjedana prerano rodila kćer Hildegarde koja je imala samo tri kilograma.
Da se Martin Couney nije bavio inkubatorima, možda ne bi preživjla. Prerano rođene bebe bile su jednako česte u ranim 1900 -im kao i danas, ali medicinska pomoć im je bila malo – ako ih je uopće bilo – dostupna. Kao rezultat toga, čak tri od četiri prerano rođene bebe nisu preživjele.
Couney je svoje inkubatore pokušao prodati pa čak i donirati bolnicama, liječnici su oklijevali ući u ideju jer njihova korist nije proučavana u znanstvenom okruženju. Unatoč medicinskom oklijevanju da se uključi u revoluciju inkubatora, Couney nije htio prihvatiti “ne” kao odgovor. Bebe je trebalo spasiti, a Couney je bio čovjek koji je to učinio – čak i ako to nije učinio na uobičajen način.
Godine 1903. Couney je u svakom od glavnih zabavnih parkova Coney Islanda postavio po dvije izložbe : jednu u Luna Parku i drugu u obližnjoj Zemlji snova. Za čudo, iako je Zemlja snova izgorjela do temelja u svibnju 1911 godine., malo prije dana otvaranja, njujorška policija je spasila sve inkubatore sa bebama. Dojenčad su prebačena na izložbu u Luna Parku, koja je trajala nevjerojatnih 40 godina. Prihod od izložbe financirao bi brigu o bebama i održavanju njihovih odjela. Do trenutka kad je Couney zatvorio svoju izložbu u Luna Parku, vidio je oko 8000 beba koje prolaze kroz njegovu skrb. Od toga je spasio živote više od 6.500 – uključujući svoju voljenu kćer Hildegarde 1907. – dajući Couneyu uspjeh veći od 85%.
Četrdesetih godina prošlog stoljeća medicinska je zajednica konačno ozbiljno shvatila koncept inkubatora za djecu i počela ih uključivati u svoju rutinu njege novorođenčadi u bolnicama. Tada je Martin Couney uspio konačno zatvoriti svoju izložbu 1943. godine No, čak i nakon što su inkubatori – u potpunosti prihvaćeni u medicinskoj zajednici, razvijeni su i dodatni pomaci u usavršavanju neonatalne skrbi u Sjedinjenim Državama. Suvremena medicinska zajednica usvojila je tehnike koje je Couney usavršio. Danas, iako se jedna od 10 beba prerano rodi u Sjedinjenim Državama, njihove su šanse za preživljavanje mnogo veće nego ikad prije zahvaljujući Couneyinim inkubatorima.
