Megalodon: Prapovijesni morski pas 10 puta veći od T-Rexa

Megalodon: Prapovijesni morski pas 10 puta veći od T-Rexa

Njegovo ime doslovno znači ‘veliki zub’ i s dobrim razlogom – njegove su čeljusti bile dovoljno snažne da zdrobe automobil.

Prapovijesni morski pas Megalodon bio je jedan od najžešćih i najvećih grabežljivaca koji su ikada plivali oceanom. Sposoban da dostigne duljinu dvostruko veću od Tyrannosaurus Rexa i sa snagom ugriza koja bi mogla zdrobiti automobil, bio je vladar prapovijesnih mora.

Pa ipak, unatoč tome što je bio na vrhu prehrambenog lanca, morski pas megalodon je izumro prije oko 2,6 milijuna godina.

Postoji mnogo teorija, ali nitko nije uspio sa sigurnošću objasniti zašto je, neposredno prije zore čovječanstva, nestao jedan od najsmrtonosnijih predatora oceana.

Najveći morski pas koji je ikada živio

Megalodon je najveći morski pas ikad zabilježen, iako točna veličina ove životinje ovisi o izvoru. Skromnije procjene govore da je morski pas bio dužine do 18 metara, što je otprilike veličina standardne staze za kuglanje.

No, drugi izvori kažu da je bio daleko veći i da je megalodon mogao doseći duljinu do 25 metara, što ga čini duljinom tri poznata londonska autobusa na kat. Različiti timovi istraživača također zaključuju da je mogao biti nešto manji ili veći.

Ipak, najveći poznati primjerak njegovog zuba iznosi 18.4 centimetra. Snaga ugriza megalodona bila je najmanje šest puta jača od ugriza velikog bijelog morskog psa.

Težina megalodona odgovarala je njegovoj veličini. Odrasli primjerci mogli su težiti od 25 do 55 tona.

Zub megalodona (desno) zub velikog bijelog morskog psa (lijevo).

Zubi megalodona najbolji su alat koji istraživači imaju da otkriju bilo kakvu informaciju o ovoj davno izgubljenoj zvijeri. Također su užasni podsjetnici na bol koju bi ova podvodna neman mogla nanijeti.

Poput velike bijele psine, zubi megalodona bili su trokutasti, simetrični i nazubljeni, što ih je činilo savršenim za trganjem mesa svog plijena. Prema istraživačima, morski pas mijenja zube svakih jedan do dva tjedna, a tijekom života ih promjeni između 20.000 i 40.000.

Dr. Jeremiah Clifford, specijaliziran za rekonstrukciju fosila, drži čeljusti velikog bijelog morskog psa dok stoji u rekonstruiranim čeljustima megalodona. (Foto:Louie Psihoyos, Corbis)

Promjer ugriza njihovih čeljusti bio je visok oko 2,5 i širok oko 3 metra, dovoljno da u jednom zalogaju proguta dvije odrasle osobe koje bi stajale jedna pored druge.

Te su čeljusti bile neke od najmoćnijih koje su ikad terorizirale zemlju. Prosječna ljudska snaga ugriza je oko 1317 njutna. Snaga ugriza megalodona iznosila je negdje između 108 514 i 182 201 njutna, što im je dalo dovoljno snažan ugriz da zdrobi automobil.

Prapovijesni morski pas lovio je kitove

Vjeruje se da je tijekom svoje vladavine megalodon lovio kroz gotovo svaki kutak oceana jer su njegovi zubi pronađeni na svim kontinentima osim na Antarktiku.

Morski pas je preferirao toplije vode i sklonio se držati plićih i umjerenih mora, loveći u onim vodama koje su prekrivale veći dio planete.

Ali budući da je bio tako ogromna životinja, megalodon je morao jesti tonu hrane dnevno – doslovno.

Lovili bi velike morske sisavce kao što su kitovi. Ali kada su veći obroci bili oskudni, megalodon bi se zadovoljio manjim životinjama kao što su dupini, tuljani, pa čak i manji morski psi.

Smrt ne bi nastupila brzo. Neki istraživači kažu da je megalodon strateški lovio kitove tako da im je najprije pojeo peraje ili rep kako bi ozlijeđenoj životinji otežao bijeg.

Tijekom svog vrhunca, megalodon je bio na apsolutnom vrhu prehrambenog lanca. Znanstvenici vjeruju da zreli, odrasli megalodoni nisu imali neprijatelje.

Jedini put kada su bili ranjivi bilo je nakon rođenja kada bi bili dužine samo 2 metra. S vremena na vrijeme, veliki, hrabri morski psi poput čekićara hrabro bi pokušali napad na mladog megalodona, kao da ga pokušavaju izbaciti iz oceana prije nego što postane prevelik da bi ga se zaustavio.

Misteriozno izumiranje

Wikimedia Commons

Teško je zamisliti kako je predator tako masivan i moćan kao što je megalodon ikada mogao izumrijeti. Ali prije nekih 2,6 milijuna godina, na kraju epohe pliocena, posljednji megalodon je otišao.

Nitko ne zna sa sigurnošću kako se to dogodilo – ali postoje teorije.

Jedna teorija ukazuje na temperaturu hladne vode kao uzrok smrti megalodona. Prije otprilike tri milijuna godina zatvorio se srednjoamerički morski put koji povezuje Atlantski i Tihi ocean što je drastično ohladilo oceane.

Neki istraživači vjeruju da se megalodon nije mogao prilagoditi rashladnim vodama. Njihov plijen je, međutim, mogao i preselio se u one hladnije vode gdje ih megalodon nije mogao pratiti.

Prema Prirodoslovnom muzeju u Londonu, hladnije vode također su uništile neke od izvora hrane megalodona, što je moglo imati štetni učinak na morskog psa. Do trećine svih velikih morskih životinja izumrlo je nakon što se voda ohladila, a taj se gubitak osjetio u cijelom lancu ishrane.

Heritage Auctions/Shutterstock.com

Međutim, nedavne studije su pokazale da se zemljopisna distribucija megalodona nije značajno povećala tijekom toplih razdoblja ili značajno smanjila tijekom hladnijih razdoblja, što sugerira da su morali postojati drugi razlozi koji su pridonijeli njihovom izumiranju.

Neki znanstvenici ističu pomak u dinamici lanca ishrane kao uzrok njihovog pada.

Dana Ehret, kustosica paleobiologije u Državnom muzeju New Jerseya, rekla je za National Geographic da, budući da je megalodon ovisio o kitovima kao izvoru hrane, kada se broj kitova smanjio, smanjio se i broj megalodona.

Osim toga, drugi grabežljivci, poput velikih bijelih psina i kitova ubojica, bili su u blizini i natjecali se za kitove. Manji broj plijena i veći broj konkurencije bili su veliki problemi za megalodona.

Može li Megalodon još uvijek biti živ?

Neki ljudi vjeruju da su vidjeli megalodona tijekom 20. i 21. stoljeća. Postoji nekoliko slika mogućeg megalodona, ali mnoge od njih su izmijenjene. Prije nekoliko godina Discovery Channel je pokazao sliku koja je šokirala mnoge znanstvenike. U opisu je pisalo da je to fotografija koju je u Cape Townu 1942. snimio fotograf s nacističke podmornice U-boot.

You Tube

Na slici je prikazana podmornica i ono što bi moglo biti ogroman morski pas iza broda.

Još jedna uobičajena teorija za megalodona koji još uvijek postoji, prikazana na velikom platnu u filmu The Meg iz 2018., jest da divovski grabežljivac još uvijek vreba u dubinama naših neistraženih oceana. Na površini, to bi se činilo vjerojatnom teorijom s obzirom da je veliki postotak Zemljinih oceana i dalje neistražen.

Dok se znanstvenici prepiru oko glavnog uzroka izumiranja megalodona, svi se prilično dobro slažu oko jedne stvari: megalodon je zauvijek nestao.

Većina znanstvenika vjeruje da kad bi megalodon na neki način bio živ, do sada bismo znali za njega. Morski psi bi ostavljali goleme tragove ugriza na drugim velikim morskim stvorenjima poput kitova, a iz njihovih usta bi ispadali novi, nefosilizirani zubi koji bi zatrpali oceansko dno.

Osim toga, ako je neka verzija megalodona prkosila svim izgledima i još uvijek je živa u dubinama oceana, izgledala bi kao sjena svog prijašnjeg ja. Morski pas je morao proći kroz neke ozbiljne promjene kako bi se prilagodio životu u tako hladnim i tamnim vodama.

Čak i kada bi megalodoni plivali u modernim oceanima, jedan znanstvenik nas uvjerava da ljudi ne bi morali brinuti da li će postati obroci.

“Ne bi ni razmišljali o tome da nas pojedu”, rekao je Hans Sues, kustos paleobiologije kralježnjaka u Smithsonianovom Nacionalnom muzeju prirodne povijesti. “Bili bi premali ili beznačajni, poput predjela.”


Izovri:

Naslovna slika: Herschel Hoffmeyer/Shutterstock

http://www.ancient-origins.net

http://www.allthatsinteresting.com

Share

Odgovori

Contact Us

%d blogeri kao ovaj: