Misterij sibirske eksplozije: najsnažnija eksplozija u dokumentiranoj povijesti sravnila je oko 60 milijuna stabala

Misterij sibirske eksplozije: najsnažnija eksplozija u dokumentiranoj povijesti sravnila je oko 60 milijuna stabala

Mora da je počeo kao običan dan u zabačenim ruskim tajgama, ali se 30. lipanj 1908. pretvorio u ono što je zacijelo izgledalo kao Armagedon.

Kako su ispričali svjedoci, oko sedam sati ujutro na nebu neposredno iznad sibirske rijeke Podkamennaya Tunguska, vidjeli su sjajnu vatrenu kuglu kako uz snažnu buku leti u smjeru sjeverozapada. Eksploziju su registrirale seizmološke službe diljem Europe, a na nekim mjestima podrhtavanje tla bilo je snažno kao potres jačine 5,0 prema Richteru. Sljedećih dana noćno nebo u Aziji i Europi bilo je tako jako osvijetljeno da su ljudi u Londonu uz njega mogli čitati novine.

Više od stoljeća kasnije, ova iznimno snažna eksplozija ostaje zagonetka među istraživačima. Vjerojatno nikada nećemo saznati što se točno dogodilo.

Eksplozija, oko 185 puta puta snažnija od one u Hirošimi, progutala je kilometre šume tajge i sravnila je oko 80 milijuna stabala.

Ovaj događaj natjerao je zemlju da zadrhti. Prozori su popucali u najbližem gradu, nekih 90 kilometara udaljenom od nulte točke. Prema riječima stanovnika grada, osjetili su toplinu eksplozije, a mnogi su se također jedva zadržali na nogama.

Možda je stvar puke sreće da se ovo dogodilo u području rijetko naseljenom ljudima. Prema službenim izvješćima, ljudskih žrtava nije bilo, osim jedne: lokalni pastir se nažalost zabio u stablo.

Zamislite samo da se ovakav događaj dogodio negdje drugdje: u Moskvi, Londonu ili New Yorku. Vjerojatno ne postoji nikakva vrsta znanstveno-fantastičnog filma, nema Dana neovisnosti, nema Armaggedona, ništa što bi uistinu ilustriralo moguće užase takvog ishoda.

Prva ekspedicija na mjesto razaranja upućena je tek devetnaest godina kasnije.

Godine 1921. Leonid Kulik, kustos Muzeja u Sankt Peterburgu koji je radio s zbirkama meteorita, pokušao je provesti prvu ekspediciju na tom mjestu, međutim, zbog teških vremenskih uvjeta nisu mogli pristupiti tom području.

Šest godina kasnije, Kulik će se posvetiti još jednoj sovjetskoj istraživačkoj ekspediciji, a ovaj put je konačno uspio. U svojim prvim pokušajima da razgovara s mještanima o tome što se dogodilo, navodno, očevici nisu bili voljni pričati o tome. Smatrali su da je onostrani događaj ništa drugo nego gnjev božanstva Ogdyja koji je proklelo kraljevstvo srušivši toliko stabala i ubivši toliko nedužnih životinja.

Fotografija nastala tijekom Kulikove ekspedicije

Svjedočanstva je bilo teško prikupiti, ali mjesto udarca govorilo je samo za sebe: 2.100 četvornih kilometara razorene šume. Štoviše, dok su sva stabla bila okrenuta korijenjem prema točki udara, nije bilo nikakvih tragova komadića meteorita, niti kratera – ništa.

Tijekom godina koje su uslijedile, znanstvenici i drugi mislioci pokušavali su dati objašnjenja, ali bilo je izazov objasniti nešto tako neshvatljivo. Stoga su se poput gljiva pojavila objašnjenja boljeg tipa od bilo kojeg filma o kraju svijeta.

Od asteroida kojeg je Zemlja progutala u sebe, susreta Zemlje i NLO-a, pa do Nikole Tesle koji je, navodno, istog dana testirao svoj “zrak smrti”, za što nema dokaza, kao ni za druge teorije zavjere vezane za ovu eksploziju.

Leonid Aleksejevič Kulik

Ipak, ono što se stvarno dogodilo može se znanstveno objasniti i isključuje pojavu bilo kakvih paranormalnih aktivnosti. Moguće je da se događaj odnosio na mali ledeni komet ili možda čak i kameni asteroid koji se sudario sa Zemljinom atmosferom 30. lipnja 1908. Kako se eksplozija dogodila prije više od stoljeća, možemo samo nagađati o detaljima, koliko je velik zvjezdano tijelo bilo ili kojom je brzinom putovalo.

U tom dijelu Sibira 2013. godine analiza tla pokazala je da se na površini nalazi permafrost (vječni led), ispod njega otkriveni su oštećeni slojevi i konačno dijelovi svemirskog tijela. Prema prvim rezultatima, riječ je o golemom komadu leda koji se odlomio od jezgre kometa.

Trebamo li biti zabrinuti hoće li se događaj ponoviti i drugdje u svijetu u bliskoj ili daljoj budućnosti? Ne baš, budući da astronomi ovih dana imaju mnogo više znanja i razumijevanja o tome kako funkcionira naš Sunčev sustav. Na raspolaganju imaju i najnoviju potrebnu tehnologiju za praćenje i promatranje bilo kojeg objekta blizu Zemlje koji bi mogao predstavljati prijetnju. Rasprave i planovi što učiniti u slučaju ovakvog scenarija također su redoviti dio aktivnosti stručnjaka.

U međuvremenu, Tunguska eksplozija ostaje najvažnija te vrste u zabilježenoj povijesti. Da biste razumjeli koliko je moćna bila, razmislite o utjecaju atomske bombe na Hirošimu. Tunguska eksplozija proizvela je 185 puta više energije od bombe u Hirošimi, a to je samo gruba procjena. Seizmička aktivnost mjerena je tisućama kilometara daleko, sve do Ujedinjenog Kraljevstva.


Share

Odgovori

Contact Us

%d blogeri kao ovaj: