Najmlađa osoba koja je ikada bila pogubljena proglašena je nevinom nakon 70 godina

Najmlađa osoba koja je ikada bila pogubljena proglašena je nevinom nakon 70 godina

Mnogi ljudi nisu upoznati sa Georgeom Junis Stinneyjem Jr. jer je njegov tragični slučaj zasjenio Drugi svjetski rat. Godine 1944. George je osuđen za ubojstvo dviju mladih djevojaka, Betty June Binnicker, 11 godina, i Mary Emme Thames, 7 godina, u svom rodnom gradu Alcolu u Južnoj Karolini.

Kad se dogodilo ubojstvo dviju djevojaka, George i njegov brat Johnny igrali su se oko kuće. Kako policajci nisu uspjeli pronaći druge osumnjičene, uhitili su Georgea i njegovog brata pod sumnjom za ubojstvo, čak iako su dječaci bili maloljetni. Glavni razlog zašto su dvojicu dječaka policajci odabrali kao osumnjičene je taj što su identificirani kao Afroamerikanci.

Betty June Binniker i Mary Emma Thames

Neetičke taktike ispitivanja korištene su kako bi Georgeu utjerale strah i prave riječi u njegovim ustima kako bi ga sudac proglasio “krivim” za nešto što nije učinio. Nadalje, oduzeta su mu ljudska prava, jer na ispitivanju dječak nije bio hranjen i nije smio koristiti kupaonicu. Roditelji također nisu smjeli razgovarati s njime, na što su imali pravo na temelju američkog zakona.

Dan suđenja bio je unaprijed isplaniran. Porotu su činili samo bijelci, što je bilo normalno za to vrijeme, jer je afroameričkim građanima još uvijek bilo zabranjeno biti porotnici. Trojica policajaca koji su svjedočili da je George priznao krivnju nisu ni sutkinja, a ni tužitelji osporili. Suđenje je trajalo manje od 10 minuta i George nije imao puno šanse, jer ga je električna stolica osudila na smrt.

Slika Georgea Juniusa Stinneyja Jr. držanog u zatočeništvu do suđenja 1944.

Najtragičniji dio cijelog ovog slučaja je da je George bio mučen na dan pogubljenja jer nije umro odmah kao što je trebao na električnoj stolici. Kad je prekidač okrenut i prvih 2400 volti prohujalo je kroz njegovo tijelo, prevelika posmrtna maska skliznula mu je s lica otkrivajući suze koje su padale iz njegovih uplašenih, otvorenih očiju. Uslijedio je drugi i treći pokušaj. Njegova smrt je zapravo zaključena nakon 8 minuta i 2 sekunde.

Sutkinja Carmen Mullen uz pomoć Aime Ruffner, njegove sestre koja je imala samo osam godina kada je pogubljen, borila se da dokaže da je njezin brat nevin. U pomoć su došla još dva brata i sestre, druga sestra bila je poznata kao Katherine Robinson koja je tada imala 10 godina i Charles Stinney koji je imao 12 godina.

Braća i sestre su pričali o tome kako je njihova obitelj bila terorizirana nakon Georgeova pogubljenja jer su ih svi krivili za ubojstvo dviju mladih djevojaka. Morali su se seliti s jednog mjesta na drugo i jedva spajati kraj s krajem jer su im roditelji morali često mijenjati posao. Tijekom Georgeova suđenja, njegovim roditeljima je bilo dopušteno vidjeti ga samo jednom na temelju onoga što je Aime rekla:

“Moja majka je plakala i molila se”, rekla je Aime. “Htjeli smo da istina izađe na vidjelo. Ali ponekad kada nemate sredstava i novca prihvatite stvari onakvima kakve jesu. NAACP [Nacionalna udruga za napredak obojenih ljudi] pokušala je to zaustaviti, ali nije bilo uspješno. U onim danima, kad si bio bijelac, bio si u pravu, kad si bio crnac, nisi bio u pravu”

Aime Ruffner

Slučaj je ponovno istražen 2014. kako bi se došlo do zaključka da je suđenje bilo nepravedno i da George nije bio ubojica dviju djevojaka jer na sudu nisu prikazani stvarni dokazi koji bi dokazivali takve radnje. Ujedno, ovo je primjer zlouporabe ovlasti date federalnim službenicima i onima koji imaju zakon u rukama.

Aime je na suđenju pod prisegom koju je položila također rekla da je George bio kod kuće cijeli dan kada se dogodilo ubojstvo dviju djevojaka, pa je bilo nemoguće da on bude krivac. Sutkinja Carmen Mullen nije započela suđenje kako bi utvrdila je li George počinio zločin ili ne, već kako bi utvrdila je li George dobio pošteno suđenje.

“Nitko ne može opravdati 14-godišnje dijete koje je optuženo, suđeno, osuđeno i pogubljeno u nekih 80 dana.” Nepravde su, rekla je, uključivale svjedoka koji je otkrio tijela žrtava; suđenje koje je trajalo manje od jednog dana; državni odvjetnik Plowden, koji nije pozvao nijednog svjedoka, nije postavljao pitanja o unakrsnom ispitivanju, ponudio je malo ili nikakvu obranu i nije uložio žalbu. Mullen je zaključila: “U suštini, nije bilo puno učinjeno za ovo dijete kada je njegov život bio na nišanu.”

Sutkinja Carmen Mullen

Moglo bi vas zanimati

Ono što vidimo danas je nažalost povijest koja se ponavlja. Oni koji ne uče iz povijesti osuđeni su je ponavljati. Svi se moramo osvrnuti na to kako je rasizam utjecao na naš svijet i doći do zaključka da nas to samo razdvaja kao ljude.


Naslovna fotografija: Snimak Georgea Juniusa Stinneyja Jr. iz 1944. i fotografija njegove sestre Aime Ruffner (Izvor: Public Domain/Wikimedia Commons)

Share

Odgovori

Contact Us