Nestali u požaru: Misterija nestale djece obitelji Sodder

Nestali u požaru: Misterija nestale djece obitelji Sodder

Jeziva priča o djeci obitelji Sodder, koja su nestala nakon što je njihov dom izgorio u plamenu, ostavlja više pitanja nego odgovora. Načelnik policije je rekao kako je vatra kremirala tijela petero djece, ali znanost tvrdi da je to nemoguće.

Građane Fayettevillea u Zapadnoj Virginiji probudila je velika tragedija na Božić 1945. Vatra je zahvatila dom Georgea i Jennie Sodder. Čak pet od desetoro djece ostali su u kući koju je zahvatio požar. Ili nisu? Prije nego što je Sunce zašlo tog tragičnog 25. prosinca, pojavila su se mučna pitanja o požaru, pitanja koja traju do danas, stavljajući djecu Sodder u središte jednog od najzloglasnijih neriješenih slučajeva u američkoj povijesti.

Jesu li Maurice (14), Martha (12), Louis (devet), Jennie (8) i Betty (5), zaista stradali u vatri? Otac George i majka Jennie nisu tako mislili te su podigli jumbo plakat duž ceste 16 kako bi zatražili pomoć svakoga tko bi mogao imati informacije o njihovoj djeci.

Požar zahvatio obiteljsku kuću Sodder

Neosporne činjenice su: 9 od 10 Sodderove djece (najstariji sin bio je u vojsci) otišlo je na spavanje na Badnjak. Nakon toga, majka Jennie probudila se tri puta.

Prvo, u 12:30 sati, probudio ju je telefonski poziv tijekom kojeg je mogla čuti muški glas, kao i čaše koje su zveckale u pozadini. Potom se vratila u krevet da bi je prenerazio glasan prasak i buka na krovu. Ubrzo je ponovno zadrijemala i probudila se sat vremena kasnije ugledavši kuću prepunu dima.

George, Jennie i četvero djece Soddera – mala Sylvia, tinejdžeri Marion i George Jr., kao i 23-godišnji John – pobjegli su.

U satima provedenim u iščekivanju pomoći George i Jennie pokušavali su na svaki zamisliv način spasiti svoju djecu. George je htio parkirat svoj visoki kamion ispod prozora, no vozilo, iz nekog razloga, nije htjelo upaliti. Ljestve koje je htio koristit kako bi se popeo do prozora nestale su.

Njegova supruga je pak pokušala pozvati pomoć iz prostorije koju još nije bila zahvatila vatra, da bi otkrila kako je telefonska linija prerezana. Tada je otrčala do susjedove kuće nazvati vatrogasnu postrojbu Fayetteville, ali nije dobila odgovor, što je natjeralo drugog susjeda da ode potražiti šefa vatrogasne službe F. J. Morrisa. Pomoć je stigla tek u 8 sati ujutro iako su vatrogasci bili samo tri kilometra udaljeni od kuće Sodder.

Policijski inspektor rekao je da su neispravne instalacije uzrok požara. George i Jennie željeli su znati kako je to moguće s obzirom na to da prijašnjih problema sa strujom nije bilo

Gdje su nestala djeca obitelji Sodder?

Također su htjeli znati zašto među pepelom nema ostataka. Načelnik Morris rekao je da je požar spalio tijela, no radnik krematorija rekao je Jennie da kosti ostaju čak i nakon što tijela dva sata gore na 2.000 stupnjeva. Kući je trebalo samo 45 minuta da izgori do temelja.

Da situacija bude još gora vatrogasci nisu rekli obitelji da su u spaljenoj kući ipak pronašli posmrtne ostatke. Kada su kasnije to otkrili Georgeu utvrđeno je da kosti nikako nisu mogle pripadati djeci Sodderovih, te da su podmetnute.

Bilo je i drugih neobičnosti u vezi sa slučajem. U mjesecima koji su prethodili požaru, zlokobni lutalica dao je naslutiti propast, a nekoliko tjedana kasnije, prodavač osiguranja ljutito je rekao Georgeu da će mu se kuća zapaliti i da će mu djeca nastradati zbog njegovih čestih javnih istupa protiv Mussolinija i talijanske fašističke vlade.

Viđenja djece počela su odmah nakon požara. Sredovječna žena iz susjeda ispričala je kako je, za vrijeme požara, vidjela kako petero djece Sodderovih prestrašeno proviruje kroz prozor nepoznatog automobila, koji se udaljavao s poprišta velikom brzinom.

Jutro nakon požara, javila se još jedna svjedokinja: u blizini hotela u kojem je odsjela, ugledala je četvero od petero nestale djece, koje je prepoznala iz novina. Bila su, objasnila je, u društvu dvojice muškaraca i dviju žena, koji su međusobno komunicirali na talijanskom jeziku. Djevojka se pokušala nježnim glasom obratiti djeci, no stranci, koji su se držali neprijateljski, to joj nisu dopustili.

Kontaktirali su i ravnatelja F.B.I.-a. Dobili su i odgovor da bi im rado pomogao, ali su lokalne službe zatvorile slučaj, a i policija Fayetevillea odbila suradnju. Nesretni roditelji bezuspješno su proveli su ostatak života tražeći svoju djecu, prebirući po zemlji i prateći tragove.

Gotovo 20 godina nakon požara, 1968., Jennie je poštom primila pismo bez povratne adrese u kojemu je bila fotografija, činilo se, Louisa. Na stražnjoj strani pisalo je: Luis Sodder. Volim brata Frankieja. Pokušaji da ga pronađu bili su bezuspješni. George je umro kasnije te godine.

Bez obzira na istinu, gubitak njezine djece proganjao je Jennie do kraja života. Odlučila je nositi crno dok nije umrla 1989. Hoće li slučaj ikada biti riješen, sada izgleda malo vjerojatno. Jedini poznati preživjeli član obitelji je Sylvia koja je imala dvije godine kada su pobjegli od požara u kući. Vjeruje isto kao i njezini roditelji, da njezina braća i sestre nisu stradali u požaru. Slučaj ostaje neriješen.

Share

Odgovori

Contact Us

%d blogeri kao ovaj: