Vrlo cijenjeni film The Revenant iz 2015. godine zadivio je publiku svojom dirljivom pričom i prekrasnom kinematografijom, tkajući epsku priču o otpornosti i osveti.
Iako su filmaši uzeli malo slobode u oživljavanju priče, događaji prikazani u filmu zasnivaju se na istinitoj priči.
Film The Revenant inspiriran je pričom o Hughu Glassu, američkom lovcu na krzno i istraživaču koji je djelovao oko rijeke Missouri početkom 19. stoljeća.
Prema Encyclopædiji Britannica, 1823. radio je kao vodič za generala Williama Henryja Ashleyja, koji je namjeravao voditi ekspediciju kako bi otvorio trgovinu krznom uz rijeku Missouri.
Ekspedicije ove vrste bile su opasan pothvat zbog mogućih napada ratnika iz Arikare. Williamova je grupa ubrzo pretrpjela napad u kojem je poginulo 15 ljudi. U napadu je ranjen i sam Hugh Glass, što je moglo biti katalizator rata u Arikari.
Međutim, rizik od sukoba nije bio jedina opasnost s kojom se suočava strana koja trguje krznom. Ova regija, u današnjoj Južnoj Dakoti, bila je divlja zemlja, naseljena zastrašujućim medvjedima grizlijama.
Ove velike zvijeri mogu narasti preko 3.5 metara u visinu i težiti oko tri četvrtine tone. Susret s grizlijem ostavio bi male šanse za preživljavanje.
Jednog dana Hugh je slučajno nabasao na medvjeda grizlija i njezina dva mladunca. Pucao joj je ravno u prsa, ali medvjed je nastavio svoj napad. Uspio je medvjedicu zadržati svojim lovačkim nožem sve dok ga njegovi suputnici nisu sustigli i uspjeli ubiti medvjeda.
Bio je u nesvijesti, imao je velika krvarenja i zadobio je ozbiljne rane na udovima i trupu, osim prijeloma noge. Njegovi partneri vjerovali su da nema nade za preživljavanje, pa su mu učinili sve što su mogli da mu bude ugodno i čekali su neizbježno.
Sljedećeg dana, Hugh je pokazao malo znakova poboljšanja. Rastrgan između osjećaja lojalnosti prema Glassu i potrebe da se ekspidicija preseli s teritorija Arikare prije nego što budu ponovno napadnuti, vođa grupe odlučio je platiti dvojici muškaraca da ostanu s Hughom do njegove smrti.
Ti su ljudi bili John Fitzgerald i mladić po imenu Jim Bridger. Ostali su s Hughom tjedan dana, no kako su dani prolazili, John je postajao sve tjeskobniji.
Uvjerio je Jima da napuste Hugha, tvrdeći da nema smisla da sva trojica izgube živote. Uzeli su sve zalihe i alat, ostavivši ga potpuno samog i bez obrane.
Nevjerojatno, Hugh je došao k svijesti i postupno počeo oporavljati snagu. U početku nije mogao stajati, ali se uspješno odvukao do obližnje rijeke gdje bi preživljavao uz vodu i pomoću bobica koje je mogao pronaći.
Bio je prisiljen namjestiti vlastitu slomljenu nogu i dopuštao je da mu crvi pojedu mrtvo meso na ranama kako bi spriječio gangrenu. Malo po malo počeo se vući prema najbližem naselju Fort Kiowa, udaljenom 400 kilometara.
Kako su dani prolazili, Hugh je ojačao i konačno je moglo stajati. Jednog je dana prekinuo skupinu vukova koji su upravo ubili bivolje tele i znao je da će to odrediti njegov opstanak. Otjerao je čopor i nekoliko dana pirovao lešinu.
Na kraju je došao do rijeke Cheyenne, gdje je uspio izraditi splav i plutati nizvodno do Fort Kiowe. Na čelu njegova uma bila je slika lica dvojice muškaraca koji su ga napustili; bio je odlučan u namjeri da preživi samo kako bi ih pogledao u oči i osvetio se.
Konačno, nakon šest tjedana putovanja stigao je u Fort Kiowu. Nakon što se potpuno oporavio, bio je odlučan potražiti Johna i Jima. Prvog je pronašao Jima, ali mu se smilovao kad je shvatio dječakovu mladost i kajanje zbog onoga što je učinio, prema Johnovim uputama.
Obuzet bijesom protiv Johna kad ga je napokon sustigao, otkrio je da se prijavio kao izviđač u američkoj vojsci, što ga je učinilo nedodirljivim. Hugh mu je obećao da na dan kad napusti vojsku više neće biti siguran i da će ga progoniti do smrti.
Ali Hugh nikada nije uspio ispuniti ovo obećanje. Vratio se starom životu kao vodič i lovac na krzna, a svoj kraj doživio u rukama Arikare 1833. Iako mu je život prekinut, Hugh Glass je u svijetu zapamćen po svom nevjerojatnom podvigu preživljavanja.
Ne postoji pisani izvor samog Hugha u vezi s njegovim iskušenjima, a najraniji pisani zapis je izvještaj objavljen u književnom časopisu The Portfolio. Nemoguće je znati koliko je priča istinita, a koliko književno uljepšavanje.
Ipak, to je bezvremenska priča o izdržljivosti, upornosti i osveti, koja i danas odzvanja kod čitatelja i publike.
