Postoji mnogo zabluda o tome tko su bili križari i što se zapravo događalo tijekom križarskih ratova. Od 1095. do 1291. bilo je nekoliko uspješnih valova kršćanskih vitezova koje je Rimokatolička crkva pozvala na akciju. Njihov glavni cilj bio je preoteti Svetu zemlju od muslimana. Bili su to uglavnom vjerski ratovi koje je inicirala Crkva.
Ovi križari nisu bili sami, već su predvođeni stotinama vitezova i kraljeva. Cijela povijest križarskih ratova okružena je mnogim nesporazumima. Međutim, postoje brojne zanimljive činjenice o križarskim ratovima koje ćemo otkriti u ovom članku.
Ovaj rat je dugo trajao i bio je uzrok velikog krvoprolića. Križarski ratovi su bili vjerski ratovi pokrenuti kako bi se preotela zemlja od muslimana. Ova je zemlja bila poznata kao Sveta zemlja, a glavni cilj je bio osloboditi je od muslimanskih vojski i ponovno ujediniti kršćane. Ovi križarski ratovi su uglavnom krivo shvaćeni i ove činjenice su neke činjenice koje možda niste znali ili ih niste bili svjesni, ali su istinite!
Križarski ratovi trajali su gotovo dva stoljeća
Mnogi ljudi misle da su križarski ratovi kratko trajali ili trajali samo nekoliko godina. To je potpuno pogrešno jer su križarski ratovi trajali gotovo dva stoljeća. Križarski ratovi se smatraju cijelim vremenskim razdobljem.
Prvi poziv za ono što je poznato kao Prvi križarski rat bio je 1095. godine, a nakon nekoliko godina 1291. jedan od preostalih križarskih gradova pao je u ruke muslimana. Bio je to kraj razdoblja koje je trajalo gotovo dva stoljeća.
Povezan s Rimokatoličkom crkvom
Po svojoj jednostavnoj definiciji i značenju, križarski ratovi su bili uglavnom kršćanske invazije na muslimanske osvojene zemlje koje je odobrila Crkva. Glavni cilj ovih križarskih pohoda bio je osigurati da hodočasnici imaju pristup ‘Svetoj zemlji’.
Ova Sveta zemlja bila je pod muslimanskom kontrolom od 637. godine kada ju je zauzeo Rashidun. Glavni cilj crkve bio je ponovno ujediniti zapadni i istočni ogranak kršćanstva, posebno nakon raskola 1054. Križarski ratovi bili su početak dva stoljeća vrijedna krvoprolića, gubitaka i milijuna izgubljenih života.
Devet službenih križarskih ratova
Prvi veliki križarski rat započeo je 1095. godine i bilo je gotovo devet križarskih ratova. Iako se pojedinosti o točnim lokacijama i imenima križara razlikuju, svi ovi križarski ratovi uključivali su vojske kršćanskih vitezova koji su uglavnom bili Božji vojnici.
Ovi vojnici su položili javnu zakletvu i putovali su iz Europe u svetu zemlju s jednim ciljem, a to je bilo oslobađanje zemlje od muslimanske okupacije.
Deseci manjih križarskih ratova
Iako je bilo devet velikih križarskih ratova koji su bili poznati, bilo je nekoliko brojnih manjih križarskih ratova. Ti bi križarski ratovi obično uključivali vojske koje su podigli kraljevi ili vojvode da oslobode mjesta ili gradove. Ovi manji križarski ratovi odvijali su se diljem Europe, Francuske i Turske.
Složena pravila za borbu
Vitezovi križarskih ratova djelovat će prema vrlo složenim religijskim pravilima borbe. Ta su pravila uglavnom postavljena za kontrolu požude i želje za krvoprolićem, nasiljem i osvajanjem.
Postojali su određeni vjerski zakoni poznati kao Božji mir koji su nalagali da je svaka crkvena imovina zabranjena za uništavanje, kao i žene, djeca, starci i svi drugi ljudi koji nisu bili vojnici.
Još jedan zakon poznat kao Božje primirje dodan je u 11. stoljeću koji je ograničio dane u kojima se može započeti borba. Bilo je samo 80 dana borbe bez subote, petka i adventa.
Moglo bi vas zanimati
Tko su bili narodi s mora i kako su opustošili antički svijet
Narodi s mora terorizirali su Egipat i Mediteran tijekom brončanog doba, ali njihov identitet i podrijetlo ostaju misterij do danas.
Ova su dva zakona smatrana neuspjehom, no oni su pomogli uspostavi reda u opustošenoj zapadnoj Europi i bili su ključni za križarske ratove.
