Bilo da je u pitanju istraživanje Arktika ili borba protiv nacista, Peter Freuchen sudjelovao je u svemu.
U uži izbor postignuća Petera Freuchena ulaze: bijeg iz ledene špilje naoružan golim rukama i smrznutim izmetom, bijeg od smrtne presude i peta osoba koja je pobijedila u kvizu osvojivši 64.000 dolara.
Međutim, život pustolova, istraživača, autora, antropologa Petera Freuchena teško se može opisati u kratkom popisu.
Peter je rođen u Danskoj 1886. godine. Otac mu je bio poslovni čovjek i nije želio ništa drugo nego stabilan život za svog sina. Tako je Peter, po očevom nalogu, upisao Sveučilište u Kopenhagenu i počeo studirati medicinu. Međutim, ubrzo je shvatio da život u zatvorenom nije za njega. Tamo gdje je njegov otac žudio za redom i stabilnošću, on bi žudio za istraživanjem i opasnošću.
Pa je napustio Sveučilište u Kopenhagenu i započeo istraživački život.
Godine 1906. napravio je svoju prvu ekspediciju na Grenland. On i njegov prijatelj Knud Rasmussen otplovili su iz Danske što je moguće sjevernije prije nego što su napustili svoj brod i nastavili psećim zapregama na više od 900 kilometara. Na svojim putovanjima susretali su se i trgovali s Inuitima dok su učili jezik i pratili ih na lovačkim pohodima.
Inuiti su lovili morževe, kitove, tuljane, pa čak i polarne medvjede. Peterova visina od 2 metra učinila ga je jedinstveno kvalificiranim za lov na polarnog medvjeda, a nedugo zatim si je sam napravio kaput od jednog kojeg je sam ubio.
Peter Freuchen i Rasmussen osnovali su 1910. godine trgovačko mjesto u Cape Yorku na Grenlandu nazvavši ga Thule. Naziv je došao od izraza “Ultima Thule”, koji je za srednjovjekovnog kartografa značio mjesto “izvan granica poznatog svijeta”.
Taj će položaj poslužiti kao baza za sedam ekspedicija, poznatih kao Thule ekspedicije, koje će se održati između 1912. i 1933. godine.
Između 1910. i 1924. Peter je držao predavanja posjetiteljima Thule o kulturi inuita i putovao po Grenlandu istražujući do tada neistražen Arktik. Jedna od njegovih prvih ekspedicija, dio Thule ekspedicija, krenula je testirati teoriju koja je tvrdila da kanal dijeli Grenland i Peary Land. Ekspedicija je uključivala pješačenje od 1.000 kilometara po ledenoj grenlandskoj pustoši koje je kulminiralo poznatim bijegom iz ledene špilje u Freuchenu.
Tijekom putovanja, za koje je peter u svojoj autobiografiji tvrdio da je Vagrant Viking prvo uspješno putovanje preko Grenlanda, posadu je uhvatila mećava. Pokušao se skloniti ispod pasje zaprege, no na kraju se našao potpuno zatrpan snijegom koji se brzo pretvorio u led. U to vrijeme nije nosio svoj uobičajeni asortiman bodeža i koplja, pa je bio prisiljen improvizirati te je izradio je bodež od vlastitog izmeta i iskopao se iz špilje.
Njegova se improvizacija nastavila i kad se vratio u kamp, te je otkrio da su mu nožni prsti zaleđeni i da je započela gangrena. Učinivši ono što bi učinio svaki okorjeli istraživač, sam sebi ih je amputirao (bez anestezije) i i stavio klinove umjesto njih.
S vremena na vrijeme Peter bi se vratio kući u rodnu Dansku. Krajem 1920 -ih pridružio se pokretu socijaldemokrata i postao redoviti suradnik Politiken -a, političkog lista.
Također je postao glavni urednik časopisa Ude of Hjemme, u vlasništvu obitelji njegove druge supruge. Čak se uključio i u filmsku industriju, pridonoseći Oskarom nagrađenog filma Die Flucht ins weisse Land, koji je nastao prema njegovoj knjizi.
Tijekom Drugog svjetskog rata Peter Freuchen našao se u središtu političke drame. Nikada nije tolerirao bilo kakvu diskriminaciju, i svaki put kad bi čuo nekoga kako iznosi antisemitske stavove, prišao bi mu sa svojih 2 metra visine, tvrdeći da je Židov.
Također je bio aktivno uključen u danski otpor i borio se protiv nacističke okupacije u Danskoj. Zapravo, bio je toliko hrabro antinacistički nastrojen da ga je i sam Hitler vidio kao prijetnju, pa je dao naredbu da ga se uhiti i osudi na smrt. Peter je uhićen u Francuskoj, ali je na kraju pobjegao od nacista i pobjegao u Švedsku.
Tijekom svog užurbanog i uzbudljivog života Peter Freuchen uspio se triput skrasiti.
Prvu ženu upoznao je dok je živio na Grenlandu s Inuitima. Godine 1911. Peter se oženio Inuitkinjom po imenu Mequpaluk i s njom imao dvoje djece, sina po imenu Mequsaq Avataq Igimaqssusuktoranguapaluk i kćer po imenu Pipaluk Jette Tukuminguaq Kasaluk Palika Hager.
Nakon što je Mequpaluk 1921. podlegla španjolskoj gripi, Peter se 1924. oženio Dankinjom po imenu Magdalene Vang Lauridsen. Otac joj je bio direktor danske nacionalne banke, a njezina je obitelj bila vlasnik časopisa Ude of Hjemme koji će Peter na kraju voditi. Brak Freuchen i Lauridsen trajao bi 20 godina prije nego što se par razdvojio.
Godine 1945. Peter je upoznao dansko-židovsku modnu ilustratoricu Dagmar Cohn. Par se preselio u New York kako bi izbjegao nacističke progone, gdje je Dagmar radila za Vogue.
Nakon što se preselio u New York, Peter Freuchen se pridružio klubu istraživača New Yorka, gdje njegova slika i dalje visi na zidu među taksidermiranim glavama egzotičnih divljih životinja. Ostatak života proživio je u relativno (za njega) mirno i na kraju je preminuo u 71. godini 1957. godine, tri dana nakon što je završio svoju posljednju knjigu “Book of the Seven Seas”.
Njegov pepeo prosut je po Thuleu na Grenlandu gdje je započeo njegov život kao avanturiste.
