Vjerojatno najneobičnija poplava u povijesti čovječanstva dogodila se u Londonu 17. listopada 1814. godine kada je veliki spremnik sa pivom eksplodirao, te su u domino efektu eksplodirali i ostali spremnici u zgradi.
Kasno u ponedjeljak popodne 17. listopada 1814., U svom podrumskom stanu u londonskom susjedstvu izbezumljena Anne Saville oplakivala je tijelo svog dvogodišnjeg sina Johna, koji je preminuo prethodnog dana, a kolegice Irkinje pružale su joj utjehu i čekale povratak svojih muževa i sinova koji su se mučili u napornim poslovima po gradu.
Gore na prvom katu skučenog stana, Mary Banfield sjela je na čaj sa svojom četverogodišnjom kćeri Hannah. Iza javne kuće Tavistock Arms na obližnjoj ulici Great Russell, 14-godišnja sluškinja Eleanor Cooper nosila je lonce prema vanjskoj pumpi za vodu u sjeni zida od opeke visine 7 metara.
S druge strane ogromne barijere stajala je opsežna pivovara Horse Shoe Brewery u Tottenham Court Roadu koja je dominirala irskom enklavom. Osnovana početkom vladavine kralja Georgea III., pivovara je svake godine proizvodila više od 100.000 bačvi nektara tamne boje.
Oko 16:30, skladištar George Crick pregledao je jedanu od trokatnih drvenih bačvi opasanih teškim željeznim obručima u kojima je crno pivo fermentiralo. Kad je spustio pogled sa svog grgeča, službenik je odjednom primijetio da je obruč od 700 kilograma skliznuo s ogromne bačve.
Šef mu je rekao “da nema štete koja bi mogla nastati” od slomljenog obruča i da bi trebao napisati pismo drugom zaposleniku pivovare koji bi to mogao popraviti kasnije.
Ubrzo nakon što je napisao bilješku oko 17:30, Crick je čuo snažnu eksploziju iz skladišta. Kompromitirana posuda, koja je držala ekvivalent od milijun krigli piva, rasprsnula se u komadiće. Eksplozija je oštetila ventil susjedne bačve koja je pokrenula lančanu reakciju, a isteklo je osam do devet tisuća barela portera (1,3 do 1,5 milijuna litara).
Snaga eksplozije raznijela je cigle na krovove kuća u ulici Great Russell Street i srušila zid od opeke koji se nadvijao nad Eleanor Cooper, ubivši je istog trena. Bujica portera u valu visokom gotovo pet metara projurila je uskim uličicama okolnog kvarta i pomela sve što joj se našlo na putu. Bez odvodnje na gradskim ulicama, val crne tekućine nije imao kamo otići osim ravno u susjedne kuće. Stanovnici su skalirali stolove i namještaj kako bi se spasili od utapanja dok je pivo preplavilo kuće.
Najveća šteta dogodila se u ulici New Street. Bujica je pomela Hannah i Mary Banfield usred čaja, a djevojčica se utopila u tsunamiju piva. Snaga plimnog vala tada je uzrokovala urušavanje kuće na ožalošćene skupljenim u podrumu, ubivši Anne Saville i još četiri osobe.
Natopljen siromaštvom, nasilje Sv. Giles rokery, sada je bilo zasićeno pivom. Spasioci su se probijali kroz poplavu piva do pojasa i rukama probijali splet opeka i drva u potrazi za onima zarobljenim unutra. Pokušali su ušutkati gledatelje i izbezumljene članove obitelji kako bi čuli tihe krikove i stenjanje koji su dopirali iz ruševina. “Okolišni prizor pustoši predstavlja najužasniji i zastrašujući izgled, jednak onom za koji se pretpostavlja da bi mogao biti požar ili potres”, izvijestio je londonski Morning Post.
Iako na površini Pivska poplava u Londonu može zvučati hirovito, slično poplavi melase koja je pogodila Boston 1919. godine, patnja je bila osjetna. Morning Post je tada izvijestio da je to bila “jedna od najmelankoličnijih nesreća koje ćemo se ikada sjetiti”. Dok je cijela pivovara preživjela, pivska poplava odnijela je živote osam žena i djece.
Samo dva dana nakon katastrofe, porota se sastala kako bi istražila nesreću. Nakon što su posjetili mjesto tragedije, pregledali tijela žrtava i saslušali svjedočenje Cricka i drugih, porota je donijela presudu da je incident bio “Božji čin” i da su žrtve svoju smrt dočekale pod nesretnim okolnostima.
Ne samo da je pivovara izbjegla plaćanje odštete žrtvama, već je od britanskog parlamenta dobila odricanje od trošarina koje je već platila za tisuće barela portera koje je izgubila.
