Potraga za izgubljenom knjižnicom Ivana Groznog

Pomisao na izgubljenu knjižnicu je primamljiva, jer se može nagađati i zamisliti kakvo bi znanje mogla pružiti osobi koja je pronađe. Stoga ne čudi da ima onih koji su cijeli život posvetili potrazi za takvim nedostižnim knjižnicama. Jedna od ovih legendarnih izgubljenih knjižnica je ona cara Rusije, Ivana IV. Vasiljeviča, poznatijeg kao Ivan Grozni.

Kažu da je knjižnicu Ivana Groznog pokrenuo njegov djed, Ivan III. (Veliki) iz Rusije. Nakon smrti prve supruge Ivana III., Marije Tverske, 1467. godine, papa Pavao II. predložio je da se Ivan III. oženi Sofijom Paleolog, nećakinjom posljednjeg bizantskog cara, u pokušaju da Rusiju veže za Svetu Stolicu u Rimu. Godine 1472. Ivan i Sofija su se vjenčali, a zbirka starih knjiga dovedena je zajedno s njom u njen novi dom u Moskvi. Navodi se da je u zbirci bio i veći dio Carigradske knjižnice spašene od Turaka kada je grad pao 1453. godine, kao i neki rukopisi iz antičke Aleksandrijske knjižnice.

Ivan Grozni je također bio kolekcionar knjiga i vjerojatno je dodao još rukopisa u djedovu knjižnicu. Vjeruje se da su se u Ivanovoj knjižnici nalazili dokumenti napisani na grčkom, latinskom, hebrejskom i egipatskom (to bi vjerojatno bili dokumenti iz Konstantinopolske i Aleksandrijske knjižnice), kineski tekstovi iz 2. stoljeća, te dokumenti Ivana I. iz njegova vlastita doba.

Christopher von Dabelov, povjesničar iz 19. stoljeća, tvrdio je da je vidio popis naslova iz nestale zbirke. Rekao je da popis uključuje 142 sveska Povijesti Rima Tita Livija (povjesničari trenutno poznaju samo 35 od njih), punu verziju Ciceronove De republica (u zapadnim bibliotekama sačuvani su samo fragmenti) i nepoznatu Vergilijevu pjesmu… da spomenemo samo neke. Zasigurno je zbirka vrijedna traženja, iako je činjenica koja potkopava vjerodostojnost tvrdnje, da von Dabelov nikome drugome nije pokazao navodni popis.

Smatra se da je Ivan Grozni odlučio čuvati neprocjenjive dokumente u podrumu moskovskog Kremlja kako bi ih zaštitio od požara koji su u to vrijeme često harali gradom. Ti dokumenti, međutim, nisu ostavljeni tamo da skupljaju prašinu. Priča se da ih je Ivan dao prevesti s izvornog jezika na ruski. Jedna legenda čak tvrdi da su znanstvenici odbili nastaviti zadatak prevođenja ovih djela jer su se bojali da će car iskoristiti znanje stečeno iz određenih tekstova ‘crne magije’ da terorizira svoje podanike.

Nakon smrti zloglasnog cara, knjižnica je jednostavno nestala, a neki su vjerovali da je stradala u požaru. Alternativno, drugi su tvrdili da je knjižnica preživjela, te da je Ivan prokleo knjižnicu, a oni koji bi pronašli njegovu knjižnicu izgubili bi vid.

Unatoč mogućnosti da knjižnica više ne postoji i navodnom prokletstvu, lovci na blago neumorni su u potrazi za izgubljenom knjižnicom. Tijekom stoljeća mnogi su pokušavali pronaći ovu knjižnicu, među njima Petar Veliki i predstavnici Vatikana koji su posjetili Moskvu za vrijeme vladavine Borisa Godunova, ali nitko nije uspio.

Tijekom prve polovice 20. stoljeća ruski arheolog Ignatius Steletskii cijeli je život tražio ovu knjižnicu. Koristeći karte Kremlja iz različitih stoljeća i arhivsku građu, mogao je spekulirati o lokaciji knjižnice, a sovjetska vlada mu je 1929. odobrila iskapanja. Iako su iskopavanja ispod tornjeva Arsenalne počela 1933., ona su obustavljena sljedeće godine nakon atentata na Sergeja Kirova. S izbijanjem Drugog svjetskog rata nekoliko godina kasnije, radovi na iskopavanju su zapravo prestali. Iako je Steletskij namjeravao nastaviti s radom na kraju rata, loše zdravlje ga je spriječilo u tome, te je umro 1949. godine.

Od 1990-ih još je napora uloženo kako bi se pronašla knjižnica Ivana Groznog. Osim toga, potraga je proširena i izvan Kremlja, jer neki vjeruju da je knjižnica premještena na druga mjesta, kao što su Sergejev Posad (gdje je Ivan preselio svoj dvor tijekom kasnijih godina svoje vladavine), Aleksandrov (glavni grad Ivanovog feuda) , te selo Djakovo kod Kolomenske (gdje su pronađena tajna vrata koja vode pod zemlju u crkvi sv. Ivana Krstitelja).

Neizvjesno je hoće li knjižnica Ivana Groznog ikada biti pronađena. Čak i kad bi se knjižnica locirala, njezin sadržaj možda ne bi preživio zub vremena.

Ipak, nedvojbeno će biti onih koji će nastaviti potragu za ovom nedostižnom knjižnicom.

---