Robert Pershing Wadlow, visok 272 cm., bio je najviši čovjek na svijetu. No, nažalost, ovaj “nježni div” nije dugo živio.
Najviši čovjek na svijetu rođen je sretan, zdrav i naizgled normalan. Addie Wadlow 22. veljače 1918. rodila je bebu od 8,7 kilograma po imenu Robert Pershing Wadlow u Altonu, Illinois. Kao i većina beba, Robert Wadlow počeo je rasti tijekom prve godine života. No, za razliku od većine beba, rastao je iznimno brzo.
Sa svojih 6 mjeseci života, već je težio 30 kilograma. Na svoj prvi rođendan sa visinom od 91 cm. imao je 45 kilograma.
U petoj godini života već je dosegao visinu petnaestogodišnjaka, a sa devet godina bio je dovoljno visok i jak da je mogao nositi svog oca.
Sa 13 godina postao je najviši izviđač na svijetu sa 226 cm. Nije iznenađujuće da se za njega morala napraviti posebna uniforma jer mu tradicionalne veličine nisu pasale.
Kad je Wadlow završio srednju školu, mjerio je 256 cm. Ali zapanjujuće, još uvijek nije završio s rastom i na kraju će doseći visinu od 272 cm. Čak i u vrijeme njegove smrti, tijelo mu je i dalje raslo i nije pokazivalo znakove usporavanja.
Zašto je najviši čovjek na svijetu bio tako visok?
Liječnici su na kraju Wadlowu dijagnosticirali hiperplaziju hipofize, stanje koje je uzrokovalo brz i prekomjeran rast zbog abnormalno visoke razine ljudskih hormona rasta u tijelu. Njegova je obitelj prvi put saznala za ovo stanje kad je Wadlow imao 12 godina.
Da je Wadlow rođen danas, vjerojatno ne bi bio toliko visok jer sada imamo naprednije operacije i lijekove koji mogu pomoći u zaustavljanju rasta. No, u to su vrijeme kirurzi bili prestravljeni operirati Wadlowa jer se nisu osjećali dovoljno samouvjereno da bi mu mogli pomoći. I tako je Wadlow nastavio rasti. No, unatoč sve većoj visini, roditelji su mu pokušali učiniti život što normalnijim.
Škole su mu napravile posebne stolove kako ne bi morao grbiti na satu. A budući da je Wadlow bio najstariji od svoja dva brata i dvije sestre (koji su svi bili prosječne visine i težine), od njega se očekivalo da se igra sa svojom braćom i sestrama te da sudjeluje u mnogim istim aktivnostima koje su i oni radili.
Za zabavu, Wadlow je skupljao markice i uživao u fotografiranju. Tijekom ranih tinejdžerskih godina bio je aktivan u izviđačima. Nakon srednje škole upisao se na koledž Shurtleff kako bi nastavio odvjetničku karijeru iako to nije uspjelo. Na kraju se pridružio DeMolayjevom redu i postao mason.
Iako je u mlađim godinama bio relativno zdrav, ubrzo se počeo susretati s nekim zdravstvenim problemima. Zbog iznimne visine patio je od nedostatka osjećaja u nogama i stopalima. To je često značilo da neće primijetiti probleme poput žuljeva ili infekcija ako ih ne uoči. Na kraju su mu za kretanje bili potrebni proteze za noge i štap.
Robert Wadlow kao slavna osoba
Godine 1936. Wadlowa su primijetili Ringling Brothers i njihov putujući cirkus. Znali da će on biti izvrstan dodatak njihovoj predstavi, osobito radeći s malim ljudima koji su već bili zaposleni u cirkusu. Nije iznenađujuće da je najviši čovjek na svijetu privukao veliku pažnju kamo god krenuo tijekom ovih cirkuskih predstava. Ubrzo je postao slavna osoba.
Posjetio je više od 800 gradova u 41 državi. Ne samo da je postao zaštitno lice tvrtke za proizvodnju cipela, već je počeo besplatno dobivati i posebno izrađene cipele veličine 37AA (47 cm). Besplatna obuća svakako je bila bonus jer su njegove cipele često koštale oko 100 USD po paru (što je tada bilo prilično skupo).
Kako bi Wadlow mogao putovati zemljom, njegov je otac morao izmijeniti obiteljski automobil. Uklonio je suvozačevo sjedalo kako bi njegov sin mogao sjediti na stražnjem sjedalu i ispružiti noge. Iako je Wadlow volio svoj rodni grad, uvijek je bio uzbuđen zbog mogućnosti da vidi nova mjesta.
Kad nije promovirao cipele ili sudjelovao na sporednim priredbama, najviši čovjek na svijetu uživao je u relativno mirnom životu. Njegovi prijatelji i obitelj zapamtili su ga kao blagog i pristojnog, dajući mu nadimak “nježni div”.
Iako je život najvišeg čovjeka na svijetu bez sumnje bio uzbudljiv, bio je i prilično težak. Kuće, javni prostori i općenito kućanski predmeti nisu baš bili napravljeni za čovjeka njegove visine i često je morao činiti ustupke i prilagodbe kako bi mogao obavljati jednostavne zadatke.
Na festivalu Nacionalne šume Manistee u Michiganu, Wadlowov nije primjetio da mu se na nozi stvorio žulj. Mjehurić je bio toliko razdražen da se ubrzo inficirao. Kad su njegovi liječnici shvatili što se događa, brzo su mu priskočili u pomoć te je bio podvrgnut hitnoj operaciji. Nažalost, nisu uspjeli spasiti Wadlowov život. Njegove posljednje riječi bile su: “Liječnik kaže da neću doći kući na … proslavu”, misleći na proslavu zlatne godišnjice braka njegove bake i djeda.
Njegovo se stanje pogoršalo, a 15. srpnja 1940. umro je u snu. Imao je samo 22 godine. Pokopan je u lijesu koji je težio pola tone. Bilo je potrebno 18 nosača da ga nose. Oko 40.000 ljudi prisustvovalo je pogrebu, koji se održao 19. srpnja.
Iako je umro u mladosti, Robert Wadlow ostavio je iza sebe veliko naslijeđe. Godine 1985. postavljen je brončani kip Roberta Wadlowa u prirodnoj veličini na Sveučilištu Južni Illinois, na Stomatološkom fakultetu u Edwardsvilleu. U punom rastu, može se vidjeti i među drugim nevjerojatnim eksponatima u svjetski poznatoj Guinnessovoj knjizi rekorda u Empire State Buildingu u New Yorku. Međutim, samo je nekoliko artefakata ostalo kao fizički podsjetnik na Wadlowa. Ubrzo nakon njegove smrti, majka je uništila gotovo sve njegove osobne stvari kako bi očuvala njegov imidž i obeshrabrila sve potencijalne skupljače da profitiraju od njegova stanja.
Ali njegova inspirativna priča ostaje. I naravno, ostaju i njegove zapanjujuće fotografije. Do danas nitko nikada nije dosegao Wadlowovu visinu. I u ovom trenutku čini se malo vjerojatnim da će itko ikada to učiniti.
