Priča o strašnoj Štorki hrvatske mitologije

Priča o strašnoj Štorki hrvatske mitologije

Iako je Hrvatska mala europska država, njezina je povijest bogata mitologijom. Neke su, poput priče o prvom vampiru Juri Grandu, poznatije, ali postoje i druge kojima prijeti izumiranje. Jedna od njih je priča o zlom mitološkom stvorenju, Štorki.

Štorkino porijeklo

Priča o Štorki počinje u jugozapadnoj Hrvatskoj, poznatoj i kao Hrvatsko zagorje. U svom najjednostavnijem obliku, Štorka se može objasniti kao zlo biće, bez utvrđenog oblika. Iako zla, njezina svrha bila je plemenita ako na to gledate iz perspektive odrasle osobe. Njezina je svrha bila uplašiti nestašnu djecu. Na primjer, ako bi se dijete zaigralo i imalo namjeru samo otići u šumu, upozorilo bi ga se da se Štorka skriva u mraku unutar šume, sprječavajući dijete da se potencijalno izgubi. S druge strane, plašenje Štorkom bi se također često koristilo uglavnom na mjestima gdje se moglo dijete moglo ozlijediti; na primjer, potkrovlje ili bunar.

Dakle, koje bi bile posljedice ako zanemarite upozorenje? Kaže se da bi vas Štorka vidjela, našla bi put u tami, sažvakala vaše meso ravno do kostiju i na kraju odvukla vašu dušu ravno u pakao gdje bi vas mučila cijelu vječnost. Na kraju, dječja mašta učinila bi ostalo u izgradnji svoje najgore more oblikovanjem nje u oblik Štorke.

Štorka nije samo priča za djecu

U nekim pričama mit o Štorki također se koristio za discipliniranje odraslih. U stara vremena, kada današnja tehnologija nije bila ni dio najluđe mašte, a ruralni dijelovi regije morali su posegnuti za različitim metodama održavanja higijene i zdravlja na razini, Štorka je bila najčešći oblik praznovjerja.

Kad biste bosi hodali po hladnom podu, Štorka bi osjetila korake, slijedila bi ih i na kraju vas učinila paraliziranim; ako bi netko preskočio dnevnu rutinu pranja ruku i lica ujutro, osjetila bi miris nečistoće i iduće noći šapnula bi u uho najgore noćne more.

Kad ga danas pogledamo, Štorka je bila nešto što je vjerojatno spasilo mnogo života izazivajući strah i izoštrivši iskonske instinkte.

Kao i mnoge folklorne priče iz ruralnih područja diljem svijeta, Štorka je počela nestajati nakon što je izgubila svoju svrhu te je zamijenjena sigurnijim okruženjem i tehnološkim napretkom. Dolaskom nekih modernih oblika zabave, priče koje bi se prenosile s koljena na koljeno putem društvenih okupljanja pale su u drugi plan. Ovih je dana ovaj mitološki dragulj postao gotovo potpuno nepoznat mladim i sredovječnim naraštajima.

Oživljavanje mita o Štorki

Godine 2014. hrvatska spisateljica Jelena Hrvoj krenula je u misiju upoznati Štorku sa svojom lokalnom zajednicom. Sa pričom o tom mitološkom stvorenju upoznala ju je pokojna baka. Kad je bila dijete, baka ju je plašila Štorkom koja je u ovom slučaju živjela na tavanu. Kasnije, začuđena slabim znanjem svojih vršnjaka o lokalnom folkloru, Jelena je počela pisati moderniziranu verziju priče u obliku psihološkog trilera. Znajući da izravan opis ove narodne priče neće proći u suvremenom društvu, stavila ga je u metaforički ekvivalentan oblik, odlučivši usput ispričati priču o Štorki.

Moderna Štorka, kako je opisano u knjizi, također živi u obliku metaforičkog oblika u ljudskom umu. Priča je ispričana kroz mladu ženu Eri Torin koja naizgled pati od shizofrenije. Štorka se predstavlja kroz arhaični oblik govora i zadržala je neke od svojih izvornih karakteristika, poput toga da nema fizičku formu, ima plemenite namjere, ali postiže svoje ciljeve zlim i užasnim metodama, koje dolaze iz uma pojedinca itd.

Štorka je od početka plijenila ogroman interes koji se polako širio svim regijama Hrvatske i susjednim zemljama. Godine 2016. knjiga je dobila svoje drugo meko izdanje i mit je polako oživio kroz promocije knjiga i medija. Kako je vrijeme prolazilo, a Jelena počela komunicirati sa sve više svojih čitatelja, izašlo je na vidjelo da se priča o pravoj Štorki nekoć proširila i na neke druge regije u Hrvatskoj. Malo ju je ljudi kontaktiralo govoreći joj da znaju za ovaj mit koji su im prenijeli njihovi djedovi i bake koji su emigrirali iz regije Hrvatskog zagorja.

Godine 2019. knjiga je konačno prevedena na engleski i počela je tražiti svoje mjesto u svijetu u nadi da neće biti zaboravljena i izgubljena za buduće generacije.

Share

Odgovori

Contact Us

%d blogeri kao ovaj: