Medicinski testovi obavljeni na mumificiranom lešu sirene izloženom u hramu u Japanu razotkriveni su kao prijevara. Takozvana “mumija sirene” zapravo je sićušna lutka, izgrađena od mješavine organskih i umjetnih materijala koje je napravio čovjek. Unatoč mukotrpnim naporima da se stvori sirena koja nalikuje japanskom folkloru, pokazalo se da je naprednu tehnologiju preteško prevariti.
Znanstvenici sa Sveučilišta za znanost i umjetnost Kurashiki koristili su se tehnikama radioaktivnog datiranja, X-zrakama i tehnologijom CT skeniranja za proučavanje same mumificirane “sirene”. Rezultati ovih testova omogućili su im da konačno otkriju istinu o navodnoj sireni koja je već nekoliko desetljeća izložena u hramu Enjuin u gradu Asakuchi, u japanskoj prefekturi Okayama.
“Na temelju naše analize i povijesti stvaranja mumija u Japanu, možemo samo zaključiti da je mumiju sirene vjerojatno napravio čovjek”, rekao je Takafumi Kato, paleontolog koji radi na projektu, u intervjuu za Vice World News. Skeniranja mumije sirene potvrdila su njegovu hipotezu.
Razotkrivanje tajni mumificirane “sirene”
X-zrake nisu otkrile unutarnju strukturu ili kosti, već dijelove riba, pamuka i tkanine. Dok su čeljust i zubi izveden od neke vrste ribe, donji dio tijela također je sadržavao neke riblje kosti. Ruke, ramena, vrat i obrazi bili su prekriveni ribljim ljuskama.
Rečeno je da je mumificirana sirena (30 cm) uhvaćena u pacifičkim vodama u 18. stoljeću. Unatoč tome, testovi radioaktivnog datiranja otkrili su da je zapravo izgrađena u 19. stoljeću. Znanstvenici su zaključili da su lažnu mumiju sirene zapravo stvorili obrtnici koji su radili tijekom japanskog razdoblja Edo, koje je trajalo od 1603. do 1868. godine.
Otprilike desetak navodnih mumija sirena pronađeno je u različitim vremenima i na različitim lokacijama u Japanu, a vjeruje se da sve potječu iz ovog doba. To je razdoblje, između ostalih bolesti, poharalo epidemije malih boginja i ospica. Mumije sirena vjerojatno su bile izrađene kao sveti idoli i talismani kako bi se zaustavile strašne epidemije.
Ova posebna mumija sirene pažljivo je čuvana i zaštićena u hramu Enjuin, gdje su je štovali svećenici i mnogi mještani. Vidjeti ćemo kako će se stvari promijeniti sada kada je istina o podrijetlu konačno izašla na vidjelo.
Ne tako istinita priča o sireni hrama Enjuin
Proučavanje sirene iz hrama Enjuin pokrenuto je na poticaj japanskog kulturnog povjesničara Hiroshija Kinoshite, koji je povezan s Okayama Folklore Society. Prije nego što je istraživanje objekta pokrenuto, Kinoshita je priznao novinarima da ne vjeruje u sirene i da nije imao iluzija o tome što će njegova studija otkriti. Unatoč tome, i dalje je smatrao da je studija važna, kao način da sazna više o tome kako su te mumificirane “sirene” zapravo proizvedene.
Prema japanskoj legendi, sirena je bila uhvaćena u ribarskoj mreži bačenoj u more u blizini obale prefekture Kochi na japanskom otoku Shikoku. Donja polovica stvorenja bila je potpuno riba, ali imalo je glavu nalik ljudskoj prekrivenu tankom, pramenom kosom i šiljastim zubima, zajedno s rukama i šakama sićušne osobe. Na licu se ocrtavao izraz užasa,a ruke s dugim prstima podignutim uz lice, željele su naglasiti sami strah.
Ovaj bizarni bjegunac iz zemlje drevne mitologije navodno je uhvaćen negdje između 1736. i 1741. To je otkriveno u pismu iz 1903., koje se čuva zajedno s mumificiranim ostacima u hramu Enjuin, navodno od jednog od ljudi koji su posjedovali sirenu u 19. stoljeću. Pojedinosti o smrti sirene i procesu koji je doveo do njezine mumifikacije bile su nedorečene, ali u hramu su prema stvorenju postupali s poštovanjem.
“Japanske sirene imaju legendu o besmrtnosti”, rekao je Hiroshi Kinoshita za The Sun. “Kaže se da ako pojedete meso sirene, nikada nećete umrijeti.” Nije poznato je li itko stvarno zagrizao ovu konkretnu sirenu dok je bila izložena u Asakuchiju. Ono što je poznato je da su se svećenici hrama molili sireni tijekom pandemije Covid-19, tražeći izbavljenje i zaštitu.
Kad su sirene svete, kome treba istina?
Sirene, koje su na japanskom poznate kao Ningyo, dugo su bile sastavni dio japanske mitološke tradicije. Govorilo se da posjeduju zlatne ljuske i riblje zube, ali s majmunskim ustima i šarmantnim glasom poput zvuka frule.
Iako su sirene odavno obožavane u Japanu, vjeruje se da bi trebale ostati u moru i da ih se ne bi trebalo donositi na kopno. Rečeno je da će hvatanje sirene donijeti olujno vrijeme, uzburkano more i druge vrste katastrofa. Nasuka li se mrtva sirena na obalu, to bi trebao biti predznak rata.
Jedna poznata priča iz japanskog folklora, priča o Yao-Bikuni, govori o tome kako je kći ribara iz provincije Wakasha uhvatila sirenu i potom mesom tog stvorenja nahranila svoju kćer. Ova jadna žena prestala je stariti, postala je časna sestra i provela sljedećih 800 godina svog života lutajući Zemljom prije nego što je čarolija prekinuta i ona konačno umrla.
Osim očito umjetne kreacije koja se čuva u hramu Enjuin, postoji još jedna dobro poznata mumija sirene koja je trenutno izložena na vjerskom mjestu u Japanu. Kaže se da je ova sirena stara 1400 godina i može se naći zatvorena iza staklene vitrine u svetištu Tenshou-Kyousha u šumi prekrivenoj oblacima blizu japanske planine Fuji.
Uzimajući u obzir neuvjerljive nalaze nedavnog istraživanja, sumnja se da će upravitelji svetišta dopustiti iste metode testiranja koje se koriste na mumiji sirene Asakuchi.
Moglo bi vas zanimati
Neki od najjezivijih muzejskih artefakata na svijetu
Od hlača napravljenih od ljudske kože do ogrlice napravljene od genitalnih bradavica, predstavljamo vam listu najjezivijih muzejskih artefakata na svijetu.
Umjesto toga, vjerojatno će nastojati održati misterij koji okružuje povijest njihove sirene što je duže moguće.
