Priča o dječaku, koji se spominje pod pseudonimom Roland Doe, čije muke predstavljaju istinitu priču o Egzorcistu.
U slikovitom naselju u gradu St. Louis, sjedi lijepa kuća u kolonijalnom stilu. Izvana izgleda normalno s vanjskom površinom od cigle i bijelim pločama koje uokviruju prozore. Ogromno drveće i uredno njegovano grmlje nižu se po dvorištu.
Ipak, jedna od najneobičnijih horor priča koja je urbane legende upisala u američku povijest pretvorila je ovu kuću u znamenitost za sablasnu priču te pružila pravu priču o Egzorcistu.
Problematičan život “Roland Doe”
Ova priča, istinita priča o Egzorcistu, počinje krajem 1940 -ih u predgrađu Washingtona, s obitelji prezimena Hunkeler. Njihov 13-godišnji dječak, za kojeg se vjeruje da se zove Ronald (a kasnije se u literaturi pseudonimno nazivao “Roland Doe”), bio je očajan gubitkom svoje voljene tete Harriet, koja ga je naučila mnoge stvari – uključujući kako koristiti Ouija ploču.
Početkom siječnja 1949., nedugo nakon smrti tete, Ronald je počeo doživljavati čudne stvari. Čuo je grebanje koje bi dopiralo s podova i zidova njegove sobe. Voda je neobjašnjivo kapala iz cijevi i zidova. Najviše ga je zabrinulo to što mu se madrac odjednom pomaknuo.
Uznemirena obitelj zatražila je pomoć svakog stručnjaka kojeg poznaju. Konzultirali su se s liječnicima i psihijatrima, ali nitko im nije mogao pomoći. Predložili su im da potraže pomoć svećenika.
Otac E. Albert Hughes, lokalni katolički svećenik, zatražio je od svojih nadređenih dopuštenje da egzorcizam izvrši nad dječakom krajem veljače 1949. Crkva je uvažila njegov zahtjev.
Svečenik je privezao dječaka za krevet i započeo s recitacijama. No morao je prekinuti obred kad je Ronald odlomio oprugu kreveta i svećenika porezao po ramenima.
Nekoliko dana kasnije na dječaku su se pojavile crvene ogrebotine. Jedna od ogrebotina tvorila je riječ ‘LOUIS’, koja je njegovoj majci ukazivala na to da moraju otići u St. Louis, gdje su imali rodbinu, kako bi pronašli način da spase svog sina.
Rođak obitelji pohađao je Sveučilište St. Louis u vrijeme dječakovih borbi. Povezao je obitelj sa svečenicima Walterom H. Halloranom i Williamom Bowdernom. Nakon konzultacija s predsjednikom sveučilišta, ta su dva svećenika pristala izvršiti egzorcizam nad mladim Ronaldom uz pomoć nekoliko pomoćnika.
Okupili su se u rezidenciji na Roanoke Driveu početkom ožujka 1949. Tamo su egzorcisti svjedočili ogrebotinama koje nastaju po tijelu dječaka i nasilnom kretanju kreveta. To su bile iste vrste stvari koje su se dogodile u Washingtonu kada je propao prvi egzorcizam.
Usred ovih bizarnih događaja, svečenici su, prema njihovim izvještajima, primijetili obrazac u dječakovom ponašanju. Preko dana je bio miran i normalan. No, noću nakon što bi se smjestio u krevet, pokazivao bi čudno ponašanje, uključujući vrištanje i divlje ispade.
Ronald bi također ušao u stanje nalik transu i počeo ispuštati zvukove “grlenim” glasom. Svećenici su navodno također vidjeli predmete koji su misteriozno letjeli u dječakovoj prisutnosti te primijetili su da će reagirati burno kad vidi bilo koji sveti predmet.
Svi ovi detalji iz istinite priče o Egzorcistu ušli su u film. Ali bilo je onih koji i nisu.
U jednom trenutku tijekom ove tjedne duge muke, Bowdern je navodno vidio kako se pojavljuje znak “X” u ogrebotinama na prsima dječaka, za kojeg je vjerovao da označava broj 10.
U drugom incidentu, uzorak crvenih linija u obliku vila pomaknuo se s dječakova bedra i zmijoliko se spustio prema gležnju. Ovakve stvari događale su se svake noći više od mjesec dana i svi koji su svjedočili događajima vjerovali su da je Rolanda opsjedalo 10 demona.
Egzorcizam Rolanda Doea u St. Louisu
Dvojica svećenika nikada nisu odustali jer su iz noći u noć nastavljali egzorcizam. Uvečer 20. ožujka egzorcizam je dosegao novu nezdravu razinu. Ronald se pomokrio po cijelom krevetu i počeo vikati i psovati svećenike. Tada je njegovim roditeljima bilo dosta. Odveli su ga u bolnicu braće Alexian u St. Louisu na liječenje.
Konačno, 18. travnja dogodilo se “čudo” u njegovoj bolničkoj sobi. Bio je to ponedjeljak nakon Uskrsa i Ronald se probudio s napadajima. Vikao je na svećenike rekavši da će Sotona uvijek biti s njim. Svećenici su na dječaka položili svete relikvije, raspela, medalje i krunice.
U 10:45 sati te su večeri prisutni svećenici pozvali svetog Mihaela da izbaci Sotonu iz dječakova tijela. Sedam minuta kasnije, Ronald je izašao iz transa i jednostavno rekao: “Otišao je.” Dječak je ispričao kako je imao viziju da sveti Mihael pobjeđuje Sotonu na velikom bojnom polju.
Prema svećenicima čudne pojave i ponašanje prestali su nakon toga, a Ronald Hunkeler je od tog trenutka nadalje živio potpuno normalnim životom.
Istinita priča filma Egzorcist
Nitko nikada ne bi znao za egzorcizam “Roland Doe” (niti bi to postala prava priča o Egzorcistu) da nije bilo članka u The Washington Postu, koji je u kolovozu 1949., iako s nekoliko detalja, izvijestio da su svećenici doista izvršili egzorcizam. Slučaj više od dva desetljeća neće ponovno doći na naslovnice.
Godine 1971. autor po imenu William Peter Blatty napisao je bestseler roman Egzorcist, zasnovan na neslužbenim dnevnicima koje su vodili svećenici Halloran i Bowdern. Knjiga je 54 tjedna ostala na listi bestselera, a iznjedrila je hit 1973. godine.
Film je izvornim materijalom uzeo mnoge slobode, pretvorivši Rolanda u 12-godišnju djevojčicu po imenu Regan. Priča filma također se u potpunosti odvija u Washingtonu, DC i području Georgetowna, što je donekle istinito jer je Ronald bio na tjedan dana hospitaliziran u Georgetownu krajem veljače 1949. godine.
Iako su ogrebotine, vikanje, pljuvanje i psovanje u filmu oponašali ono što je Ronald doživio, dječakova glava nikada se nije okrenula za 360 stupnjeva kao u filmu. Dječak također nikada nije povraćao zelenu tvar tijekom svojih mnogih ispadaja bijesa.
Nakon egzorcizma “Roland Doe”
Nakon egzorcizma “Roland Doe”, njegova se obitelj preselila na istočnu obalu. Izvori kažu da je Ronald pronašao ženu i zasnovao obitelj. Svom prvom sinu dao je ime Michael, prema svecu za kojeg vjeruje, da mu je spasio dušu. Da je još uvijek živ, imao bi oko 80 godina.
William Bowdern umro je 1983. nakon što je desetljećima služio Katoličkoj crkvi. Walter Halloran živio je do 2005. godine, kada je umro od raka. Bio je zadnji preživjeli član glavnog tima koji je izveo egzorcizam “Roland Doe”.
Nakon egzorcizma u St. Louisu, soba u bolnici braće Alexian bila je zatvorena daskama i zapečaćena. Cijeli je objekt srušen 1978. Kuća u kojoj je obitelj živjela sada je prazna nakon što je napuštena 1960 -ih.
I dok većina stručnjaka vjeruje da je pravo ime “Roland Doe” Ronald Hunkeler, samo jedna osoba navodno zna zasigurno.
Godine 1993. autor Thomas B. Allen napisao je knjigu pod naslovom Opsjednuti: Istinita priča o egzorcizmu. Pišući knjigu, koja se uvelike oslanja na Halloranove detaljne izvještaje, Allen tvrdi da je otkrio pravi identitet i priču o “Roland Doeu”, ali je rekao da nikada neće otkriti pravo ime osobe.
Što se tiče lijepe kuće na Roanoke Driveu, ona je 2005. prodana novim vlasnicima za 165.000 dolara. Možda su kupci prihvatili legendarnu reputaciju imanja koja tvrdi da je sam demon nekada živio u spavaćoj sobi na katu.
