Sadako hoće živjeti: Tragična životna priča o djevojčici iz Japana

Sadako hoće živjeti: Tragična životna priča o djevojčici iz Japana

Tisuću origami ždralova i samo jedna želja.

Sadako Sasaki (佐々木 禎子, 7. siječnja 1943. — 25. listopada 1955.) bila je djevojčica koja je živjela u mirnom gradu sa oko 350.000 duša. Imala je mamu, tatu i brata koji bi vjerojatno bili izbrisani iz povijesti da nije bilo 6. kolovoza 1945. godine.

Obitelj Sasaki živjela je u Hirošimi u blizini pomorske baze. Djevojčica je imala samo dvije godine kada je na njezin grad bačena prva atomska bomba “Little Boy” (Mali dječak).

Drugi svjetski rat već je trajao skoro šest godina, pa se netko dovoljno iznervirao da ga okonča bacanjem nuklearnog oružja na civile, jer zašto ne?

Bio je sunčan dan i obitelj je doručkovala. U jednom trenutku na nebu je zasvjetlucalo nešto lijepo, a nakon toga je njihova kuća bila potpuno uništena. Eksplozija se dogodila dva kilometra dalje i u trenutku je okončala život 80.000 ljudi među kojima je bilo manje od 8.000 vojnika. Ostali su bili obični ljudi poput obitelji male Sadako.

Udarac je bio toliko jak da je djevojčica izbačena kroz prozor. Njezina je majka istrčala u strahu misleći da je mrtva, ali ju je našla vani živu i naizgled neozlijeđenu.

Dok su bježali, djevojčicu i njezinu majku zahvatila je neka čudna crna kiša. Tko bi znao da će se radi toga Mala Sadako teško razboljeti.

“Bolest atomske bombe”

Kraj rata donio je nezamisliva razaranja i 75 milijuna mrtvih na obje strane. Ali čovjek je “tvrd orah”. Vječna snaga života nastavila se i ljudi su nastavili sa svojim malim životima kao da su žohari, a ne ljudi koji su se upravo suočili sa zvjerstvima.

Sljedećih devet godina Sadako Sasaki se bavila sportom, atletikom. Odrasla je u ljupku i zdravu djevojku koja je sudjelovala na natjecanjima u svojoj školi. Nije bila svjesna da će se demoni prošlosti uskoro vratiti.

U studenom 1954. Sadako se razboljela od nečega što je izgledalo kao prehlada. Tada su joj se pojavile otekline na vratu i iza ušiju. U siječnju 1955. na nogama su joj se počele pojavljivati ljubičaste mrlje.

Nedugo nakon toga dijagnosticirana joj je leukemija limfnih žlijezda ili “bolest atomske bombe” kako ju je njezina majka nazvala.
Početkom 1950-ih već je bilo jasno da je porast leukemije, osobito kod djece, posljedica izloženosti zračenju. Oni su bili kolateralna šteta rata između dva smrtonosna neprijatelja.

1000 origami ždralova i samo jedna želja

Sadako je primljena u bolnicu Crvenog križa u Hirošimi u veljači 1955. Broj krvnih stanica joj je već bio šest puta veći od normalne razine. Stanje joj je bilo tako ozbiljno da joj liječnici nisu dali više od godinu dana života.

U bolnici je Sadako postajala sve bolesnija i sve više se bojala. Njezina obitelj, njezina kuća i njezini prijatelji više nisu bili u blizini. Što će joj se dogoditi?

Jednog su dana njezinoj cimerici Kiyo iz lokalnog srednjoškolskog kluba donijeli origami ždralove. Tada se Sadakin prijatelj Chizuko Hamamoto sjetio stare japanske legende i rekao je Sadako: Ako izradiš 1000 ždralova, ispunit će ti se jedna želja.

I tako ih je Sadako počela savijati dan i noć, velike i male, koristeći svaki komadić papira koji je mogla pronaći. Zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu.

Djevojka je za izradu ždralova koristila omote od lijekova. Čak bi odlazila u sobe drugih pacijenata kako bi zatražila papir. Također, njezin najbolji prijatelj Hamamoto bi joj donosio nešto iz škole.

Broj ždralova neprestano je rastao svakim danom. Došli su sunčani dani i sve je izgledalo svjetlije u sobi punoj papirnatih ptica. Ali ni ovo nije bilo dovoljno.

Sadako mora otići

Dok je ležala u bolnici, djevojčici se stanje pogoršalo. Sredinom listopada 1955. lijeva noga joj je jako natekla i postala je ljubičasta. Njezina je obitelj bila očajna jer je vrlo malo jela. A onda je jednog dana djevojka tražila čaj od riže.

“Mmmm, ukusno je… Hvala”, rekla je roditeljima. To su bile njezine posljednje riječi. Dana 25. listopada 1955. Sadako Sasaki izgubila je bitku sa svojom neizlječivom bolešću. Imala je samo dvanaest godina kada je preminula. Teška sudbina za dijete koje se našlo u sukobu velikih sila.

Nakon što je umrla, Komisija za žrtve atomske bombe pregledala je njezino tijelo kako bi istražila učinke nuklearne bombe na ljudsko tijelo.

Znanost se opet bavila posljedicama onoga što su sami i izmislili.

Sadako je sa svojom lutkom pokopana u bijelom lijesu. Okružena cvijećem, djevojčica je izgledala kao da čvrsto spava.

Djevojka i njezinih tisuću origami ždralova

Popularna verzija njezine priče kaže da je uspjela izraditi 644 ždrala. Tada su njezini prijatelji upotpunili broj do 1000 i ona je pokopana sa svima njima. To se može pročitati u knjizi Eleanor Coerr “Sadako and the Thousand Paper Cranes” (1977).

No izložba koju su postavili u Memorijalni muzej mira u Hirošimi navodi je da je Sadako sklopila 300 ždralova više od svog cilja. I knjiga njenog brata potvrđuje ovu verziju. U “The Complete Story of Sadako Sasaki” (2018.), Masahiro Sasaki tvrdi da je premašila brojku od 1000 do kraja kolovoza, ali se nije osjećala ništa bolje. Ipak, djevojka je zadržala vjeru i nastavila ih izrađivati. Što bi drugo dijete prikovano za krevet moglo učiniti osim mahnito se držati za ideju života?

Toliko se veselila povratku kući da je sav novac koji joj je obitelj donijela u bolnicu iskoristila da svakome od njih kupi darove.

Njezin brat vjeruje da je Sadako imala životnu misiju da nas sve nauči dubokom suosjećanju koje može dovesti do mira u svijetu. I možda je u pravu.

Nakon što je umrla, njezini školski prijatelji objavili su niz pisama posvećenih djevojčici. S njima su klinci uspjeli prikupiti sredstva i izgraditi spomen obilježje Sadako i ostaloj djeci poginuloj od posljedica atomske bombe.

Sadako Sasaki postala je simbol naplate nuklearnog rata

Mala Japanka postala je simbolom stradanja svih nevinih žrtava tijekom Drugog svjetskog rata. A 1000 papirnatih ždralova koje je sklopila postao je amblem odlučnosti i mira.

Njen kip sa zlatnim ždralom stoji u Memorijalnom parku mira u Hirošimi. Za mnoge lokalne djevojke danas je Sadako još uvijek heroina.
U parku mira u Seattleu možete pronaći još jednu brončanu skulpturu djevojčice koja predstavlja nadu puštanjem ždrala da poleti u nebo.

Japanci slave dan nuklearnog bombardiranja — 6. kolovoza kao dan mira posvećen Sadako Sasaki. Svake godine studenti diljem svijeta obilježavaju njezino nasljeđe i šalju origami ždralove s porukama mira do spomenika djevojčici koja je samo imala jednu želju – da živi.

Share

Odgovori

Contact Us

%d blogeri kao ovaj: