Sodoma i Gomora: stvarni povijesni gradovi ili biblijski mit?

Sodoma i Gomora: stvarni povijesni gradovi ili biblijski mit?

Sodoma i Gomora su dva poznata grada koja se spominju u hebrejskoj Bibliji i kršćanskom Novom zavjetu, a malo je onih koji za njih u jednom trenutku života nisu čuli. Navodno uništena u vatrenoj kiši, ova dva grada su pretrpjela Božji gnjev zbog grijeha, razvrata i egoizma stanovnika. Ali jesu li doista postojali? Vrijeme je da ostavimo biblijske priče po strani i istražimo zemlje uz Mrtvo more i otkrijemo tragove ovih drevnih gradova.

“Kako je sunce na zemlji izlazilo i Lot ulazio u Soar, tada je Jahve obasuo gorući sumpor na Sodomu i Gomoru i uništo gradove i svu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli.” – Postanak 19:23-25

Činjenice koje znamo o Sodomi i Gomori

Knjiga Postanka daje jasnu sliku o sudbini ova dva bajkovita grada. Što se tiče biblijskih mjesta, i Sodoma i Gomora su možda najpoznatija od svih. U Postanku 13:12 spominju se kao dva od pet “gradova u ravnici”, koji su imenovani u Postanku 14:2, kao gradovi Zeboiim, Admah i Bela (poznati kao Zoar). Zajedno sa Sodomom i Gomorom, ovih pet gradova vjerojatno se nalazilo na jugu zemlje Kanaan. Spominjani u Novom zavjetu, hebrejskoj Bibliji, hadisu, Kuranu i deuterokanonskim knjigama, ovi gradovi su uvijek bili povezani s grijehom, silovanjem, egoizmom i svim dekadentnim ponašanjem. Ubog toga ih je zadesio gnjev nebesa. Gradovi su općenito povezani s regijom Mrtvog mora, ali nažalost, njihove točne lokacije nikada nisu bile točno određene.

‘Lotova žena’ – Prema legendi, vjeruje se da je ovaj stup kamene soli na brdu Sodomi, na obali Mrtvog mora u Izraelu, okamenjena žena Lotova. Rečeno je da je Lotova žena pretvorena u stup soli jer se osvrnula na uništenje Sodome i Gomore dok su ona i njezina obitelj bježali. (Foto: Izvor: svarshik / Adobe Stock)

Tako je bilo da su Zeboiim, Admah, Sodoma i Gomora, svi bili uništeni zbog svoje grešnosti – očito u “vatrenoj kiši”. Jedini grad koji je pošteđen takve sudbine bio je Zoar (Bela), zahvaljujući Abrahamu i Lotu – čija je priča dobro poznata iz Biblije. Tora hebrejske Biblije daje još više detalja, navodeći da je ovih pet gradova bilo u savezu jedan s drugim i da su se nalazili na ravnici rijeke Jordan. Knjiga Postanka uspoređuje ovu dolinu s legendarnim Edenskim vrtom, jer je bila izdašna, plodna i cvjetala. Moglo bi se dogoditi da se zahvaljujući ovoj blagodati pet “gradova ravnice” postupno uzdiglo do prosperiteta, a odatle i palo u izopačenost. U vrijeme vjerske čistoće i naglaska na poniznosti, moglo bi biti istina da su postojali povijesni gradovi koji su uništeni, bilo od strane čovjeka ili prirode. Takav se događaj lako može opisati kao “božanski gnjev”.

Logično je da u ovom kontekstu spominjemo starorimske Pompeje, jer se lako mogu usporediti sa Sodomom i Gomorom. I to je bio grad poznat po razvratu, grijehu i pokvarenosti, i zbog toga je očito pretrpio “božanski gnjev”. Međutim, taj božanski gnjev bio je jednostavno djelo prirode, jer je vulkan eruptirao i uništio Pompeje i njegove građane. Jesu li Sodoma i Gomora mogle doživjeti sličnu sudbinu?

Užasna prirodna katastrofa ili “božji gnjev”?

S vremenom su se znanstveni i javni stavovi o tim gradovima razišli. Neki su povezivali svoju lokaciju i biblijsku priču s sada pustim područjima uz obalu Mrtvog mora, dok su drugi okarakterizirali priču kao “čisto mitsku”. Međutim, slijedeći opise nekoliko ključnih znanstvenika, Burton MacDonald, profesor emeritus na odjelu za religijske studije kanadskog sveučilišta St. Francis Xavier i biblijski arheolog specijaliziran za arheologiju Jordana, uspostavio je stajalište da su Sodoma i Gomora priče o “ stvarna prirodna katastra kojoj su dodane izraelske i neizraelske tradicije te autorova gledišta o kazni i Božjoj pravdi”.

Sodoma i Gomora, te drugi gradovi u ravnici, prvi se put spominju u Bibliji u opisu Kanaanaca i njihovih teritorija. To su bili prvobitni stanovnici Obećane zemlje, čija se teritorija „prostirala od Sidona, u pravcu Gerara, sve do Gaze, i u pravcu Sodome, Gomore, Adme i Zeboiima, sve do Laše“. Nakon što je Bog uništio gradove „ognjem i sumporom“, oni se više puta spominju u vezi s pokvarenošću i grešnošću, služeći kao podsjetnik što čeka one koji griješe.

Sodoma u regiji Mrtvog mora (Foto: Izvor: pokku / Adobe Stock)

Potraga za tragovima u pustinjama Mrtvog mora

Ipak, priče su priče, mit je mit, a činjenična povijest je sasvim druga stvar. Tijekom vremena, mnogi su predložili različite teorije i pokušali locirati stvarne dokaze i ostatke pet kanaanskih gradova u ravnici, u krajolicima oko Mrtvog mora. Naravno, kako je regija vrlo stara i sadrži mnoge ruševine, znanstvenici su predložili različite mogućnosti, međutim, nijedna lokacija nije pozitivno identificirana ni sa Sodomom ni sa Gomorom. Ipak, povijest je zabilježila nekoliko važnih spomena ovih gradova. Na primjer, Strabon, jedan od najpoznatijih starogrčkih historiografa, napisao je da su lokalni stanovnici regije, nastanjeni u blizini grada Moasada, ispričali da je “nekad u toj regiji bilo trinaest naseljenih gradova, od kojih je Sodoma bila metropola”. Strabon je također bio jedan od prvih koji je predložio lokaciju za taj grad, smjestivši ga na istaknuto brdo od vapnenca i soli, blizu jugozapadnog vrha Mrtvog mora. Brdo je poznato kao Kharbet Usdum (Har Sedom na hebrejskom), a u blizini se nalaze ruševine. Strabon je vjerovao da je ovo biblijska Sodoma.

Jedan jedinstveni trag otkrio je poznati Archibald Henry Sayce, britanski pionirski asiriolog i lingvist sa Sveučilišta Oxford. Preveo je jedinstvenu pjesmu na drevni akadski, koja je napisana s gledišta osobe koja je pobjegla iz jednog od gradova koji su uništeni u vatrenoj kiši. Imena gradova nisu spomenuta, ali priča i regija mogli bi upućivati ​​na Sodomu i Gomoru. Može li “vatrena kiša” sugerirati meteorski kišu ili sličan prirodni fenomen?

U 1970-ima značajan novi arheološki rad u regiji Mrtvog mora pomogao je rasvijetliti neke druge drevne ruševine koje su mogle biti ili Sodoma ili Gomora. Poznati arheolozi Walter Rast i Thomas Schaub proveli su nekoliko godina istražujući takva nalazišta. Najvažnija mogućnost bila je takozvana lokacija Bab edh-Dhra, ruševina grada iz brončanog doba na južnim rubovima u blizini Mrtvog mora za koju arheolozi sugeriraju da je drevna Sodoma. Međutim, konačan zaključak nije moguć – nagađanje ostaje jedino sredstvo u pokušaju lociranja Sodome. To, međutim, nije bila jedina opcija – druge mogućnosti su uključivale lokalitete u Khirbet al-Khanazir, Numeiri, Feifah i al-Saif, koji su uglavnom “tell” lokaliteti, tj. gradovi na velikim humcima ili brdima. Iako bi sve te lokacije mogle biti jedan od četiri uništena grada ravnice, ne može se dati određeni odgovor. Povijesnost ovih gradova ostaje misterija.

Bab edh-Dhra s pogledom na južni kraj Mrtvog mora. (Foto: CC by SA 4.0)

Ruševina ima u izobilju, ali tragova nema

Ipak, kako je vrijeme odmicalo, nova arheološka otkrića ponovno su otvarala mogućnost lociranja mjesta ovih gradova. Godine 2006. započela su nova arheološka iskapanja na mjestu poznatom kao Tall el-Hammam, mjestu koje gleda na dolinu rijeke Jordan. Ovo mjesto, udaljeno nekih 14 km od Mrtvog mora, donijelo je nove uvide i mogućnosti. Iskopavanje je vodio Steven Collins, koji je izjavio da mjesto odgovara biblijskim opisima Sodome i njezine okolice. Iskopavanja na ovoj lokaciji još uvijek traju i daju neke zanimljive nalaze – međutim, nije otkriveno ništa definitivno što bi bilo povezano sa Sodomom i Gomorom. Štoviše, neki znanstvenici smatraju da se mjesto Tall el-Hammam ne uklapa u postojeću kronologiju događaja u Bibliji i stoga nije dobra mogućnost za Sodomu.

Arheološko nalazište Tall el-Hammam u Jordanu koje gleda na dolinu Jordana. (Foto: CC by SA 4.0)

Vatrena kiša

Ako su Sodoma i Gomora doista postojale u davna vremena, kakva ih je onda zla sudbina zadesila? Što je bio taj “gnjev Božji”, ta “ognjena kiša”? Neki znanstvenici su sugerirali da biblijska priča ima neku osnovu u povijesti i da se na ovom području mogla dogoditi neka vrsta prirodne katastrofe.

Jedna teorija sugerira da je područje Mrtvog mora devastirao jak potres između 2100. i 1900. pr. Takav je događaj mogao izazvati vatrenu oluju u gradu ili izazvati pljuskove zaparenog katrana. Regija je sklona potresima, posebno uz dolinu Rift rijeke Jordan koja ima dosta seizmičke aktivnosti. Međutim, nikakvi suvremeni ili kasniji spisi ne mogu dati dokaz za ovu teoriju.

Drugi znanstvenici, kao što je Phillip Sylvia sa Sveučilišta Trinity Southwest, u to su vrijeme provodili istraživanja moguće meteorske aktivnosti. Ova teorija sugerira da je veliki meteorit, silovita meteorska kiša ili sličan kozmički “izraz zraka” mogao uzrokovati razaranje gradova u ravnici, Sodome i Gomore.

Može li biblijski “božji gnjev” biti gnjev čovjeka? Možda je pet gradova u ravnici pretrpjelo uništenje ne od strane Boga, već od ljudskih ruku? Vjerojatno je neki neprijatelj ovih gradova – ako su postojali – pribjegao ratu i razaranju kako bi potpuno uništio svog protivnika. Moguće je da je bilo koji od ovih gradova jednostavno sravnjen sa zemljom kroz rat, čin koji je kasnije opisan kao kazna s neba. Međutim, i ovo je samo nagađanje – čvrsti dokazi još se nisu pojavili.

“Uništenje Sodome i Gomore” Françoisa de Noméa (zvanog Monsù Desiderio), 1593. godine.

Plaćanje cijene za dekadenciju i grijeh

Na početku arheoloških otkrića vezanih za te gradove, neki su znanstvenici sugerirali da bi drevne klinopisne ploče mogle nositi imena gradova, što bi ih sigurno učinilo povijesnim. Giovanni Pettinato je 1976. izjavio da je novootkrivena antička knjižnica, tijekom iskapanja u drevnom gradu Ebli, dala nekoliko klinastih ploča koje nose imena “pet gradova ravnice”, Sodoma, Gomora, Admah, Zeboiim i Bela. Dva od ovih imena transliterirana su kao si-da-mu (vjerojatno Sodoma) i ì-ma-ar (vjerojatno Gomora). U to vrijeme, teorija je bila popularna i prihvaćena među nekim znanstvenicima, ali se kasnije pokazalo da je sumnjive točnosti. Si-da-mu, navodno se nalazio u Siriji, te stoga nije u potpunosti odgovarao Sodomi, dok je natpis ì-ma-ar identificiran s obližnjim Emarom, još jednim drevnim gradom. Stoga je i ova teorija bila opovrgnuta – a lokacija tih biblijskih gradova i dalje je bila misterij.

Bilo kako bilo, moguće je da nikada nećemo saznati istinu o ova dva grada. Vrijeme je nemilosrdno. Ono što su nekoć bili veliki gradovi zagonetnih i jedinstvenih drevnih vremena, danas su jedva vidljive blatne stijene u pustinjama – ništa nam ne daje uvid u njihovu sudbinu ili dugu povijest. Bilo kako bilo, ako je vjerovati biblijskim izvještajima, ovi su gradovi mnogima bili trn u oku. Grijesi i razvrat zbog kojih su uništeni bili su jedino što su ostavili potomstvu. No, jesu li doista postojali i kakva je bila njihova prava sudbina – ostaje enigma do danas.


Share

Odgovori

Contact Us