Španjolski ratni psi – uistinu užasna činjenica izbrisana iz povijesti

Španjolski ratni psi – uistinu užasna činjenica izbrisana iz povijesti

Dok ste u šetnji parkom, ponašate se drugačije ako na vas laje pudlica ili mastif. Smiješiš se pudlici, ali se držiš podalje od mastifa.

Sada zamislite mastifa koji nosi ogrlicu i oklop sa šiljcima. Usta su mu puna pjene boje krvi s nedavne gozbe na ljudskom mesu. Zamislite, mastif zavija kao vuk i trči punom brzinom prema vama.
A nosite samo natkoljenice, drvenu toljagu i mali kožni štit.

Što bi napravili? Da, okrenuli bi se i pobjegli.

Španjolski konkvistador s ratnim psom (Slika: Ferrer Dalmau)

Upravo to se dogodilo kada su španjolski konkvistadori angažirali svoje ratne pse tijekom osvajanja Amerike.

Ne konj i barut, već su mastifi bili ti koji su ulijevali strah Astekama i Inkama.

Neki su ratni psi bili toliko uspješni u progonu domorodaca da su primali plaće. Baš kao i španjolski vojnici.

Indijanski psi bili su slatki

Današnji psi Xolo potomci su predkolumbovskih pasa (Foto: Wikimedia Commons)

Za razliku od konja, Indijanci su imali pse koji bi ih pratili kada su prelazili smrznuti Beringov tjesnac iz Azije u Ameriku.

Međutim, bili su mali, često bez dlake i jedva su lajali.

Domoroci su uzgajali pse kao kućne ljubimce i kao izvor hrane.

Na primjer, tipična astečka gozba sastojala se od stotinu purana i četrdeset pasa.

Španjolski ratni psi bili su strašni (i ubojice ljudi)

Moderna vrsta španjolskog mastifa zvanog španjolski Alano. Slične pse španjolski su konkvistadori koristili za ubijanje domorodaca u Americi. (Foto: mascotarios.org)

Španjolski ratni psi bili su dresirani da razlikuju španjolce od domorodaca.

Čuvali su španjolske logore, lovili domoroce i ubijali ih tijekom bitaka.

Španjolski mastifi težili su i do 110 kilograma i svojim su masivnim čeljustima mogli lomiti ljudske kosti. Njihova veličina i užasan izgled ulijevali su strah domorocima.

Strah od ovih pasa bio je toliki, domorodačka plemena često su prihvaćala španjolsku vladavinu samo kako bi izbjegli da psi budu pušteni na njih.

Španjolci su svoje pse hranili ljudskim mesom Indijanaca (Foto aminoapps.com)

Španjolski ratni psi hranjeni su ljudskim mesom kako bi bili krvoločni.

Španjolci su u blizini svojih koliba držali komade mesa mrtvih domorodaca kao hranu za svoje pse.

Izgladnjivali bi ih danima prije bitke kako bi bili još žešći.

Španjolski psi bili su zaštićeni podstavljenim oklopima i nosili su ogrlice s šiljcima kako bi domorocima nanijeli još teže ozljede.

Kako bi vježbali, Španjolci su organizirali lov na ljude pod nazivom “La Monteria infernal” (na španjolskom “pakleni lov”) tijekom kojeg su Španjolci koristili svoje ratne pse za lov na domorodce, muškarce, žene i djecu.

Kolumbo je prvi koristio ratne pse u Americi

Španjolski konkvistadori doveli su ogromne ratne pse u Ameriku (Foto: elgrancapitan.org)

Kada je Kristofor Kolumbo (1451-1506) napravio svoje drugo putovanje u Ameriku (1493-1496), očekivao je nevolje, pa je spakirao muškete, sablje i ratne pse.

Kolumbo je 1493. pustio pse na domoroce Hispaniole i na domoroce Jamajke 1494. kako bi ih uplašio.

Potpuna spoznaja koliko su ratni psi bili učinkoviti kao oružje protiv domorodaca došla je tijekom bitke kod Vega Reala na otoku Hispaniola 1495. godine.

Kolumbo je poveo 200 ljudi, dvadeset konjanika i dvadeset mastifa u bitku protiv 10.000 Arawak domorodaca.

Jedan od Kolumbovih ljudi, Alonso de Ojeda, naučio je umijeće korištenja ratnih pasa u bitkama tijekom španjolske ofenzive protiv Maura u Europi.

U vrhuncu bitke, Ojeda je pustio ratne pse na nesuđene domoroce dok je vrištao “Tomalos!” (na španjolskom “Uzmite ih!”).

Učinak pasa bio je uistinu užasan. Domoroci su bili poraženi.

Becerrillo – Najbjesniji ratni pas svih vremena

Umjetnički prikaz Becerilla, najžešćeg ratnog psa u povijesti (Foto: nuncajamascocker.blogspot.com)

Među španjolskim ratnim psima bio je jedan pas, koji se isticao ubojitim instinktom i učinkovitošću na bojnom polju.

Zvao se Becerillo (na španjolskom “tele”)

Španjolci su ga smatrali ekvivalentom pedesetak vojnika na bojnom polju.

Becerillov vlasnik bio je Juan Ponce de Leon, guverner Portorika i otkrivač Floride.

Becerillo je bio Alano Español, vrsta mastifa. Najraniji zapisi o Becerillu su iz 1511.

“…napadao bi svoje neprijatelje mahnitim bijesom i branio svoje prijatelje velikom hrabrošću…”

– Bartolomé de Las Casas o Becerillu
Španjolski konkvistadori upotrijebili su ogromne krvožedne pse da napadnu Indijance (Foto: anti-origins.net)

U jednom noćnom napadu, ovaj strašni ratni pas ubio je trideset i troje domorodaca za manje od pola sata.

Becerillo je bio tretiran jednako kao i ljudski vojnici. Primao je iste obroke kao i muškarci, a također i plaću.

Nakon što je 1514. umro od otrovne strijele, Španjolci su prešutjeli vijest o njegovoj smrti kako bi domoroce držali u strahu od Becerilla.

Becerillov sin Leoncillo (na španjolskom “Mali lav”) naslijedio je očevu žeđ za krvlju i sam je služio kao ratni pas tijekom osvajanja Paname 1513. godine.

Leoncillo je zaradio 500 zlatnih pesosa tijekom svojih kampanja.

Postoji izreka:

“U ljubavi i ratu sve je dopušteno”

Često su španjolski konkvistadori pobijedili domoroce samo puštanjem ratnih pasa.

Španjolski ratni psi ubili su mnoge Indijance, ali su to učinili po naredbi svojih gospodara, stoga su njihovi gospodari ubili nevine ljude.

Moglo bi vas zanimati

Srećom, danas je mastifima dopušteno da budu ono što psi trebaju biti – čovjekov najbolji prijatelji.

Share

Odgovori

Contact Us