Špilja Lovelock: priča o divovima ili divovska priča iz fikcije?

Špilja Lovelock: priča o divovima ili divovska priča iz fikcije?

Pajuti, indijansko autohtono pleme u dijelovima Nevade, imaju usmenu predaju koju su pričali ranim bijelim naseljenicima na tom području o rasi crvenokosih, bijelih divova ili “barbara” koje su njihovi preci nazivali Si- Te-Cah. Priču je 1882. napisala Sarah Winnemucca Hopkins, kći poglavice Pajuti indijanaca u svojoj knjizi “Life Among the Piutes: Their Wrongs and Claims”(“Život među Pajutima: Njihove krivnje i tvrdnje”).

Ovi “divovi” su opisani kao okrutni, neprijateljski raspoloženi i ljudožderi. U ovoj priči, Pajuti govore o velikoj bitki koja se dogodila, a koja je dovela do istrebljenja divova na mjestu koje je danas poznato kao špilja Lovelock. Početkom 20. stoljeća, arheolozi su pronašli tisuće artefakata unutar ove špilje što je dovelo do dugotrajnog iskapanja mjesta i nagađanja da je legenda o Pajutima stvarna.

Sarah Winnemucca sa svojim ocem, ratnim poglavicom Pajuta, Poito Winnemucca (Foto: ( Public domain)

Legenda Pajuta o divovima i njihovom pokolju u špilji Lovelock

Si-Te-Cah ili Saiduka doslovno se prevodi kao “žderači tule”. Tula je vlaknasta vodena biljka koju bi, prema legendi, divovi utkali u splav kako bi izbjegli napade Pajuta. Koristili bi splavove preko onoga što je tada ostalo od jezera Lahontan, drevnog jezera koje je nekoć pokrivalo veći dio sjeverne Nevade tijekom posljednjeg ledenog doba.

Kako dalje glasi priča Pajuta, nakon godina ratovanja, sva plemena u tom području udružila su se kako bi se riješila Si-Te-Caha. Jednog dana, dok su plemena tjerala posljednje preostale crvenokose divove, sklonili su se u špilju. Zahtijevali su da divovi izađu iz špilje i bore se, ali divovi su to odbili.

Plemena su nastavila ispaljivati strijele na njih dok i palila su veliku vatru na ulazu špilje. Dim je protjerao nekoliko divova koji su umrli od naleta strijela, dok su ostali svi ili spaljeni živi ili ugušeni. S vremenom bi se ulaz u špilju urušio ostavljajući je dostupnom samo šišmišima i odsječenu od ljudskog kontakta.

Prema legendi Patuja, Si-Te-Cah su bili crvenokosi divovi. (Foto: Biblioteca Pleyades / CC BY-NC-ND 3.0)

Špilja Lovelock u Nevadi

Špilja Lovelock, poznata i kao špilja šišmiša, špilja potkove, špilja Sunset Guano i indijanska špilja nalazi se 32 kilometara južno od današnjeg Lovelocka, Nevada. To je vrlo stara špilja koja je nastala prije ljudi na kontinentu, a u prapovijesno doba bila je ispod jezera Lahontan.

Lokalna plemena su 1886. godine rudarskom inženjeru iz Lovelocka po imenu John T. Reid ispričali legendu, i odveli ga na mjesto kako bi dokazali da postoji. Reid nije uspio odmah pokrenuti arheološka iskopavanja, ali dva rudara, James Hart i David Pugh, shvatili su vrijednost guana (gnojivo od izmeta šišmiša) i osnovali tvrtku koja će ga početi iskopavati 1911. godine.

Skinuli su sloj guana iz špilje, koristeći pijuk i lopatu bez obzira na artefakte, i otpremili oko 250 tona u Hawaiian Fertilizer Company u San Franciscu.

Lokacija špilje Lovelock u Nevadi (Foto: Public domain)

Arheološka istraživanja u špilji Lovelock

Hart i Pugh kontaktirali su Alfreda Kroebera, osnivača Odjela za antropologiju Sveučilišta u Kaliforniji kada su prijavili pronalazak prapovijesnih artefakata. To je potaknulo prva arheološka iskapanja Lovelocka 1912. godine pod vodstvom L. L. Louda.

Drugo iskopavanje dogodilo se 1924. i nakon završetka iskapanja, Loud je radio na izvješću koje je objavljeno 1929. Ono što je pronašao bilo je nevjerojatno. Otkriveno je otprilike 10.000 arheoloških primjeraka uključujući oruđe, kosti, košare i oružje.

Prema izvješću, otkopano je 60 mumificiranih tijela prosječne visine i sandala duga preko 38 cm. Pronađen je kamen u obliku krafne s 365 zareza isklesanih izvana i 52 odgovarajuća zareza iznutra, za koji neki znanstvenici vjeruju da je kalendar.

Zanimljivo je da je radiokarbonsko datiranje provedeno tijekom naknadnih posjeta pronašlo biljni materijal koji datira iz 2030. pr. Kr., ljudsku bedrenu kost iz 1450. pr. Kr., ljudsko mišićno tkivo iz 1420. pr. Kr., i košare iz 1218. pr. Kr.

Arheolozi su iz toga zaključili da je ljudsko zauzimanje pećine Lovelock ovom kulturom počelo 1500. godine prije Krista. Današnji antropolozi ljude koji su živjeli na tom području nazivaju kulturom Lovelocka s razdobljem koje traje oko 3000 godina. Mnogi arheolozi vjeruju da su kulturu Lovelocka zamijenili sjeverni Pajuti.

Divovi Lovelocka i njihovi ostaci

Postoji određena rasprava o istinitosti tvrdnji iznesenih u vezi s Lovelock Divovima. Tijekom prvih iskapanja, bilo je izvješća o pronađenim mumificiranim ostacima dva crvenokosa diva. Jedna je bila ženka visoka 1,98 m., a drugi mužjak 2,4 m. Međutim, nema takvih dokaza.

U knjizi Sarah Winnemucca Hopkins, ona ne spominje divove, ali upućuje na takozvane barbare. Skeptici tvrde da je kemijsko bojenje zemljom nakon pokopa vjerojatni razlog zašto mumificirani ostaci imaju crvenu kosu umjesto crne, kao većina Indijanaca u tom području. Studija provedena na Sveučilištu Nevada pokazuje da su “divovi” bili visoki oko 1,83 m, a ne do 2,44 m, kako se tvrdilo.

Drugima je pronađena sandala od 38,1 cm u pećini Lovelock dovoljan dokaz da je priča Pejuta stvarna. U članku objavljenom u Nevada Review-Miner 1931., u veljači i lipnju iste godine, objavljeno je da su dva vrlo velika kostura pronađena u koritu Humboldtovog suhog jezera u blizini Lovelocka u Nevadi.

Izvještava se da je jedan od kostura Lovelocka bio visok 2,59 m, a kasnije je opisano da je bio umotan u tkaninu prekrivenu sličnu egipatskim mumijama. Drugi je navodno bio dug gotovo 3,05 m.

Mamci za patke pronađeni u pećini Lovelock sada su izloženi u Nacionalnom muzeju američkih Indijanaca. (Foto: Smithsonian)

Veza izmeđi divova špilje Lovelock i Indijanaca Uros iz Južne Amerike

Neki drugi dokazi za Lovelock Divove uključuju skup slika na kojima se vidi otisak ruke, više nego dvostruko veći od ruke normalnog čovjeka, utisnut na kamenu u špilji koju su 2013. objavili istražitelji MK Davis i Don Monroe.

Uz granicu između Perua i Bolivije pronađene su lubanje u blizini jezera Titicaca, a priča se da su bili divovi s crvenkastom kosom i izduženim lubanjama. Legende govore o Uros Indijancima koji su pravili čamce od trske i živeli na otocima na jezeru Titicaca slično Pajutima. Inke su ih očito natjerale da žive na ovaj način, slično kao što su preci Pajuta očito činili divovima na jezeru Lahontan.

Danas se mnogi originalni artefakti pronađeni u Lovelocku (ali ne divovi) mogu pogledati u malom prirodoslovnom muzeju koji se nalazi u Winnemucci, Nevada. Predmeti poput varalica za patke nalaze se u Smithsonian muzeju u Washingtonu D.C., a košara i kosti pripadaju Državnom muzeju Nevade.

Nalazište je značajno u arheološkom kontekstu jer je primjer legende potvrđene arheološkim dokazima, u ovom slučaju legendama koje su starješine Pajuta godinama pričale svojoj plemenskoj djeci.


Share

Odgovori

Contact Us