Što se dogodilo s izgubljenom kolonijom otoka Roanoke?

Što se dogodilo s izgubljenom kolonijom otoka Roanoke?

Rani engleski doseljenici na otok Roanoke u Novom svijetu osnovali su domove i živjeli uz autohtono stanovništvo, ali su onda potpuno nestali, ostavljajući za sobom samo šifriranu poruku za druge koloniste. Ako je bilo onih koji su preživjeli misteriozne događaje ovog nestanka, kamo su otišli? Kakva je bila sudbina nestale kolonije na otoku Roanoke?

Teškoće za koloniju otoka Roanoke

Godine 1584. Englezi su pokušali osnovati koloniju u Novom svijetu na otoku Roanoke u Sjevernoj Karolini. Sljedeće godine kolonija je napuštena zbog lošeg vremena, nedostatka zaliha i loših odnosa s autohtonim stanovništvom. Tri godine kasnije poduzet je drugi pokušaj kolonizacije. Kako su se borbe za opstanak i napredak nastavile, jedan od doseljenika, kapetan John White, bio je prisiljen vratiti se u Englesku kako bi nabavio zalihe.

Godine 1587. Whiteova je kći rodila Virginiu Dare, za koju se govorilo da je prvo englesko dijete rođeno u Novom svijetu.

Ostavljajući prijatelje i obitelj, White je protiv svoje volje otplovio u Englesku. Ostao je tamo tri godine, jer je kraljica zabranila sve brodove zbog napada Španjolske Armade na Englesku.

Nestali

Kada se konačno vratio 1590. godine, kolonija otoka Roanoke je nestala, a priča se da je White pronašao samo riječi ‘CRO’ i ‘CROATOAN’ isklesane na dva stabla.

Kada je White vidio ove riječi, zaključio je da su doseljenici potražili pomoć od indijanskog plemena Croatan na obližnjem otoku Hatteras. Prema jednoj legendi, postojala je čitava flota koja je u to vrijeme prevozila do Amerike izbjeglice sa juga. Jedan se brod nije nikada vratio, a plovio je baš obalom Sjeverne Karoline. Tako se po legendi pretpostavlja da su upravo izbjeglice sa tog broda osnovale pleme Croatoan i to je zapravo hrvatsko pleme. Na otoku Roanok djelovao je i jedan franjevački biskup, porijeklom iz Hrvatske. On je otokom proširio činjenicu da su Hrvati naselili taj otok davno prije Engleza.

Jesu li se izgubljeni kolonisti s otoka Roanoke pridružili Hrvatima?

Hrvati su bili prijateljski nastrojeni prema doseljenicima, jer su Englezi s njima mogli uspostaviti dobre odnose kada su osnovali svoju koloniju 1587. Stoga je bilo razumno nagađati da su kolonisti otišli na otok Hatteras za vrijeme Whiteovog odsutnosti. Opsjednut užasnim vremenom i opasno nevoljnom jedriličarskom posadom, White nije mogao dalje istražiti stvar.

Umjesto toga, vratio se u Englesku, ostavljajući iza sebe misteriozni nestanak kolonije, svoju kćer i unuku. Nikad se nije vratio u Novi svijet. Slijedom toga, nitko nije siguran u sudbinu koja je zadesila engleske doseljenike s otoka Roanoke.

Jedna od teorija o nestanku engleske kolonije otoka Roanoke je da su se uspjeli integrirati s hrvatskim narodom. Tvrdilo se da su kasniji engleski povjesničari spominjali pleme Indijanaca iz Sjeverne Karoline koji su tečno govorili engleski, prakticirali kršćanstvo i nazivali se Hrvatima Indijancima. Osim toga, bilo je između 20 i 30 engleskih prezimena od doseljenika Roanokea pronađenih u plemenu Croatan, što sugerira da je došlo do integracije dvaju naroda.

U novije vrijeme Centar za znanost i istraživanje Lost Colony pokrenuo je “DNK projekt izgubljene kolonije” kako bi istražio jesu li se doseljenici iz Roanokea asimilirali s Hrvatima.

Arheološkim iskapanjima na ostacima indijanskog sela u Cape Creeku i Pamlico Soundu u blizini rta Hatteras pronađeni su ne samo artefakti koje su proizveli Indijanci, već i europska trgovačka roba. Iako to pokazuje da su Hrvati vjerojatno bili u kontaktu s doseljenicima Roanokea, nije dovoljno reći da su ta dva naroda bila asimilirana.

Vjerovalo se da su i sami Hrvati izumrli početkom 17. stoljeća. Njihovi izravni potomci, Lumbee (koji i danas postoje), počeli su se pojavljivati nekih 50 godina nakon nestanka doseljenika iz Roanokea. Jedna od istaknutih karakteristika naroda Lumbee, kako su istaknuli promatrači, njihova su europska obilježja. Do 1650. Lumbee je migrirao i nastanio se u okrugu Robeson.

Iako je mješoviti brak između Hrvata i engleskih doseljenika najpopularnije objašnjenje porijekla Lumbeea, ne prihvaćaju ga svi. Na primjer, neki se drže ‘Cherokee teorije’, u kojoj su neki od Cherokeeja marširali kući nakon borbe s Tuscarorom (početkom 18. stoljeća) s pukovnikom Johnom Barnwellom, odlučili ostati u okrugu Robeson i vjenčali se s lokalnim stanovništvom. Među Lumbeeima je zabilježeno da njihova usmena tradicija sadrži četiri različite teorije o migraciji.

Tajanstveni Dare Stone, je li to prijevara ili posljednja poruka izgubljene kćeri?

Iako mnogi vjeruju da su se kolonisti pridružili Hrvatima i na kraju postali pleme Lumbee, neki vjeruju da je doseljenike zadesila mračnija sudbina. Kamen Dare, otkriven u 20. stoljeću, bilježi da se broj doseljenika smanjio na 24 kao rezultat bolesti i rata s neprijateljskim domorocima. Na kraju je ostalo samo sedam prvotnih doseljenika.

Jedna od njih bila je Eleanor White Dare, kći kapetana Johna Whitea i navodnog proizvođača kamena. Tvrdilo se, međutim, da je Dare Stone prijevara. Štoviše, arheološki dokazi tek trebaju dokazati da su doseljenici polako propadali, jer do sada nisu pronađeni ukopi.

Ipak, istraživači su nedavno odlučili još jednom pogledati kamen Dare. Prvobitno je zanemaren jer se ubrzo nakon pronalaska pojavilo drugo lažno kamenje, no ponovnim ispitivanjem se pokazalo da se razlikuje od ostalih (provjerenih) lažnjaka. Zapis je napravljen drugom rukom i vjerojatnije je da su se riječi pojavile u odgovarajućem vremenskom okviru (nisu uključene očigledne moderne riječi).

Ed Schrader, geolog i predsjednik Sveučilišta Brenau u Georgiji, gdje se čuva kamen Dare, čini se s oklijevanjem nada rezultatima nove analize. On kaže: “Ako je ovaj kamen stvaran, to je najznačajniji artefakt u američkoj povijesti ranog europskog naseljavanja. A ako nije, to je jedan od najveličanstvenijih krivotvorina svih vremena.”

Schrader je dalje rekao da je Dare bila “srednje obrazovana” i supruga klesara, pa je vjerojatno imala vještine potrebne za izradu natpisa. Međutim, prije nego što se Schrader zalaže za skupu i “iscrpnu geokemijsku istragu”, zatražio je od profesora iz Brenaua da okupi tim lingvista koji će dati dublju analizu jezika na kamenu.

Druge teorije o tome što se dogodilo s kolonijom Roanoke upućuju na kanibalizam lokalnih plemena kako bi objasnili nedostatak ljudskih ostataka ili da su doseljenici stradali na moru dok su se pokušavali vratiti u Englesku.

Nedavna otkrića povezana s izgubljenom kolonijom Roanoke

Godine 2020. dvije su različite teorije povezane s misterijom kolonije Roanoke došle na naslovnice. Prvi dolazi od Scotta Dawsona, rodom s otoka Hatteras i arheologa amatera koji je proveo više od desetljeća iskopavajući mjesto za koje vjeruje da je povezano s tajanstvenim nestankom kolonije.

Istraživač je pronašao perle, alate i indijanske vrhove strijela zajedno s artefaktima koji su povezani s engleskim doseljenicima. Dawson vjeruje da su to dokazi o “taboru za preživjele”, gdje se većina kolonista preselila i integrirala s plemenom Hrvata nakon napuštanja izvorne kolonije i “masovnih političkih erupcija i nesuglasica”. Smatra se da je “kamp za preživjele” na otoku Hatteras bio idealno mjesto za kampiranje protjeranih kolonista da čekaju brod koji se vraća iz Engleske. Vjeruje se da su se separatisti na kraju integrirali s lokalnim plemenom – podržavajući popularno uvjerenje o tome što se dogodilo.

Druga studija objavljena 2020. u vezi s izgubljenom kolonijom Roanoke sugerira da su preživjeli živjeli među domorodačkim stanovništvom u današnjem okrugu Bertie u Sjevernoj Karolini. Prema priopćenju za javnost First Colony Foundation, “u okrugu Bertie otkriveni su komadi engleske keramike koji datiraju iz 1580-ih, uključujući vrčeve i lonce za pripremu, konzumaciju i skladištenje hrane.” Istraživači tvrde da artefakti ukazuju da je na tom mjestu postojalo dugotrajno stanovanje preživjelih iz Roanokea.

Phil Evans, predsjednik Zaklade First Colony, vjeruje da ovi artefakti pokazuju da je barem jedna obitelj iz izgubljene kolonije Roanoke “živjela tamo, a možda i neke sluge”. Artefakti uključuju “Martincampovu tikvicu i španjolsku teglu maslina”, za koje se kaže da su slični keramici pronađenoj na povijesnom lokalitetu Fort Raleigh na otoku Roanoke, te predmetima pronađenim na mjestu kolonije u Jamestownu. Međutim, kako piše Ashley Cowie, “etablirani stručnjaci iz Roanokea snažno su doveli u pitanje nova otkrića vezana uz ovu najnoviju teoriju o kolonijama Roanokea.”



Izvori:

http://www.ancient-origins.net

Share

Odgovori

Contact Us

%d blogeri kao ovaj: