Što zajedničko imaju Mahatma Gandhi, Eleanor Roosevelt i Adolf Hitler? Svi su oni bili – jednom ili nekoliko puta – nominirani za Nobelovu nagradu za mir.
Iako je sve počelo kao šala i ironija, u povijesti je ostao zapisani jedan nimalo očekivan podatak o nacističkom vođi.
Adolf Hitler vođa Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke i njemački kancelar, preporučen je Nobelovom odboru 1939., samo tri kratka mjeseca prije nego što je Njemačku uveo u invaziju Poljske i započeo Drugi svjetski rat. Preporuka je došla od Erika Gottfrida Christiana Brandta, socijaldemokratskog zastupnika u švedskom parlamentu. (Članovi nacionalnih skupština su među mnogim ljudima koji mogu predložiti kandidate za nagradu za mir.)
U to je vrijeme taj prijedlog izazvao proteste i bijes, a Brandta su optužili da je fašist i navodno mu je zabranjeno predavanje u nekoliko udruga.
U svom pismu odboru Brant Hitlera naziva firerom “bogom danim borcem za mir” i “knezom mira na zemlji”. Mein Kampf, zloglasna autobiografija njemačkog diktatora, opisuje se kao”najboljim i najpopularnijim književnim djelom na svijetu” te izražava uvjerenje da bi diktator mogao “smiriti Europu, a možda i cijeli svijet”.
Ako vam sve ovo zvuči kao šala, to je zato što i je .
Brant je bio antifašista i svojedobno je objasnio da je nominiranjem Hitlera za Nobelovu nagradu za mir pokušao da se s ironijom osvrne na aktualne događaje. Istaknuvši za švedske novine Svenska Morgonposten, Branta je zasmetalo to što je tadašnji britanski premijer Nevil Čemberlen nominiran za ovo priznanje smatrajući da ga nije zaslužio i dodao uz to da je i istodobno pokušao isprovocirati Hitlera i naciste. Kada je Drugi svetski rat počeo, Brant je napisao da je njegovo sarkastično pismo trebalo da “zakuca Hitlera za zid srama, kao najvećeg neprijatelja u svijetu”.
Iako nema naznaka da je Hitler bio blizu dobitka Nobelove nagrade, morao bi prekršiti vlastito naređenje kako bi mu prestižna nagrada bila uručena. Ljut zbog prestižne nagrade koja je 1935. dodijeljena njegovom kritičaru Carlu von Ossietzkyju, zabranio je svim Nijemcima primanje ove nagrade.
Zanimljivo je da je iste godine norveški političar Ole Colbjørnsen po treći put neuspješno nominirao već spomenutog Mahatma Gandhi.
