Dana 28.kolovoza 1984. nestala je 18-godišnja Elisabeth Fritzl.
Njezina majka Rosemarie žurno je podnijela prijavu o nestaloj kćeri. Tjednima nije bilo riječi od nje, a njezini su roditelji mogli pretpostaviti samo najgore. Onda je niotkuda stiglo njezino pismo u kojem piše da se umorila od obiteljskog života i da je pobjegla.
Njezin otac Josef rekao je policajcu koji je došao u kuću da nema pojma kamo je mogla otići, ali da se vjerojatno pridružila vjerskom kultu, o čemu je ranije govorila.
Ali istina je bila drugačija. Točno je znao gdje mu je kći: bila je oko 6 metara ispod mjesta na kojem je stajao policajac.
Dana 28. kolovoza 1984. Josef je pozvao svoju kćer u podrum obiteljske kuće. Namještao je vrata u novouređeni podrum i trebala mu je pomoć u nošenju. Kada su stigli u podrum onesvijestio ju je ručnikom natopljenim eterom.
Sljedeće 24 godine, unutrašnjost podruma bilo je jedino što bi Elisabeth Fritzl vidjela. Otac bi joj lagao majku i policiju, pričao im je priče o tome kako je pobjegla i pridružila se kultu. Naposljetku, policijska istraga je prekinuta i svijet će uskoro zaboraviti na nestalu djevojku.
No Josef Fritzl je nije zaboravio, a u sljedeće 24 godine to će svojoj kćeri vrlo jasno dati do znanja.
Što se njegove žene tiče, Josef bi svako jutro u 9 sati silazio u podrum, koji je bio zaključan elektronskim kodom, kako bi crtao planove za strojeve koje bi potom prodao. Povremeno bi prenoćio, ali supruzi to nije bilo ništa sumnjivo – njezin je muž bio vrijedan čovjek i posve posvećen svojoj karijeri.
Što se njegove kćeri ticalo bio je čudovište. U najmanju ruku posjećivao bi je tri puta tjedno u podrumu. Obično je to bilo svaki dan. Prve dvije godine ostavljao ju je samu, držeći je u zatočeništvu. Zatim ju je počeo silovati, nastavljajući noćne posjete koje je započeo kad je imala samo 11 godina.
Dvije godine nakon što je zarobljena, zatrudnjela je i pobacila u 10 tjedanu trudnoće. Dvije godine kasnije, međutim, ponovno je ostala trudna, a u kolovozu 1988. rođena je djevojčica po imenu Kerstin. Dvije godine kasnije rodila se još jedna beba, dječak po imenu Stefan.
Kerstin i Stefan ostali su u podrumu s majkom sve dok je bila zatvorena, a Josef bi im donosio tjedne obroke hrane i vode. Elisabeth ih je pokušala poučiti osnovnim obrazovanjem koje je i sama imala, te im dati najnormalniji život koji je mogla pod ovim užasnim okolnostima.
U sljedeće 24 godine rodila je još petero djece. Još je jednom dopušteno ostati s njom u podrumu, jedna je umrla ubrzo nakon rođenja, a ostalo troje su odvedeni na kat živjeti s njezinom majkom i ocem.
Kako bi prikrio ono što radi izvodio je detaljna otkrića djece, često ih stavljajući u grmlje blizu kuće ili na kućni prag. Svaki put bi se dijete “iznenada”pojavilo sa bilješkom koju je navodno napisala Elisabeth, tvrdeći da se ne može brinuti o bebi te da ju ostavlja na čuvanje roditeljima.
Šokantno, socijalne službe nikada nisu dovodile u pitanje izgled djece i dopustile Fritzlovima da ih zadrže kao vlastitu djecu. Dužnosnici su, uostalom, mislili da su Rosemarie i Josef, djed i baka.
Nije poznato koliko je dugo Josef Fritzl namjeravao držati svoju kćer zatočenu u svom podrumu. Uspio je to sakrivati pune 24 godine. Međutim, 2008. jednoj od djece u podrumu je pozlilo.
Elisabeth je molila svog oca da svojoj 19-godišnjoj kćeri Kerstin dopusti liječničku pomoć. Nezadovoljno je pristao odvesti je u bolnicu.
Tjedan dana policija je ispitivala Kerstin i od javnosti tražila bilo kakve podatke o njezinoj majci. Policija je naposljetku postala sumnjičava prema Josefu i ponovno je pokrenula istragu o nestanku Elisabeth Fritzl. Počeli su čitati pisma koja je navodno slala svojim roditeljima i počeli su u njima primjećivati nedosljednosti.
Je li Josef napokon osjetio pritisak ili je promijenio mišljenje u vezi sa zatočeništvom svoje kćeri, svijet možda nikada neće saznati, ali je 26. travnja 2008. prvi put u 24 godine oslobodio svoju kćer. Odmah je otišla u bolnicu vidjeti kćer gdje je bolničko osoblje upozorilo policiju na njezin sumnjiv dolazak.
Te noći privedena je na ispitivanje o kćerinoj bolesti i očevoj priči. Nakon što su joj obećali da više nikada neće morati vidjeti oca, Elisabeth Fritzl ispričala je priču o njezinom 24-godišnjem zatvoru.
Objasnila je da ju je otac držao u podrumu te da je rodila sedmero njegove djece. Pričala im je kako bi u noći silazio u podrum i tjerao je da gleda pornografske filmove, a zatim je silovao. Objasnila je da ju je zlostavljao od njene 11. godine.
Policija je te noći uhitila Josefa Fritzla.
Nakon uhićenja, djeca u podrumu također su puštena, a njegova žena pobjegla je od kuće. Navodno nije znala ništa o događajima koji su joj se odigrali pod njezinim nogama, a on sam je podržao njezinu priču. Stanari koji su živjeli iznad obitelji Fritzl također nisu znali što se događalo.
Danas Elisabeth Fritzl živi pod novim identitetom u tajnom austrijskom selu poznatom samo kao “selo X”. Dom je pod stalnim video nadzorom. Iako je sada u srednjim pedesetima, posljednja fotografija koju svijet ima je samo ona dok je imala 16 godina. Nastoje prikriti svoj novi identitet kako bi njezinu prošlost sakrili od medija i pustili je da živi novim životom. Poremećeni Josef Fritzl, osuđen je 2009. godine na doživotnu kaznu zatvora.
