Na plovidbi od Tahitija do San Diega, Tami Oldham Ashcraft i njezina zaručnika zahvatio je uragan četvrte kategorije.
Posljednje čega se Tami sjećala prije nego što je pala u nesvijest bio je vrisak njezina zaručnika.
Kad se probudila 27 sati kasnije, našla se u kabini 13 metara dugačke jahte, ležeći u nekoliko metara vode, okružena krhotinama. Zaručnik joj je nestao, a brod je teško oštećen posljedicom neočekivanog uragana četvrte kategorije.
Sljedećih 41 dan Tami Oldham Ashcraft bila je sama i plutala usred Tihog oceana, boreći se za preživljavanje.
Tri tjedna prije smrtonosne oluje, ona i njezin zaručnik Richard Sharp krenuli su na ono što je trebalo biti rutinsko putovanje. Zajedno, njih dvoje su imali višegodišnje iskustvo u plovidbi i proveli su velik dio vremena krstareći po južnim pacifičkim otocima na Sharpovoj jedrilici. Ocean im je bio isto toliko dom kao i kopno, a ponekad čak i više.
U listopadu 1983. prijatelj je prišao paru i pitao bi li mogli isporučili jahtu Hazana s Tahitija u San Diego. Iako je putovanje od 6.000 kilometara bilo najzahtjevnije od prijašnjih, par se osjećao uvjerenim u svoju sposobnost.
Tri tjedna nakon njihovog putovanja, dogodila se katastrofa. Uragan Raymond iznenadio je par promjenom smjera. Kako su već bili na putu oluje, par je to pokušao savladati, odjenuvši kabanice i ukrcavši se u jahtu. Valovi od 12 metara i vjetrovi od 220 kilometara na sat obarali su se na sićušno plovilo.
Richard je inzistirao da se Tami ukrca ispod palube, dok se on pričvrstio sigurnosnim pojasem. Kad je zatvorila vrata, čula je ga je kako viče “o moj bože!” prije nego se brod prevrnuo. Snaga ju je odbacila do zida i tada se onesvijestila.
Kad se probudila, bila je okružena krhotinama broda. Glavna kabina punila se vodom, jarboli su bili slomljeni, a jedra su se vukla po vodi. Unatoč tome, brod je nekim čudom još uvijek bio na površini.
Njezin zaručnik je, međutim, nestao.
Tami nije imala vremena tugovati. Jahta je tonula, jedra su bila popucana, a na čelu je imala ranu koja je bila sve bolnija.
Motor, navigacijski sustav i uređaji za pozicioniranje u nuždi također su bili u lošem stanju.
Koristeći slomljeni stup napravila je improvizirano jedro i uspjela je ispumpati vodu iz kabine. Pretragom kabine pronašla je sekstant i sat, jedini alati koji su bili upotrebljivi i oni kojima će se kretati do najbližeg kopna udaljenog 2.400 kilometara do otoka Hilo na Havajima.
Iako su svi izgledi bili protiv nje, Tami Oldham Ashcraft je uspjela.
Oslanjajući se na svoj sekstant, salatu od konzerviranih voća i sardine te nadu da je odabrala odgovarajuće struje koje će je odvesti prema Havajima, provela je 41 dan pokušavajući preživjeti. Na kraju je japanski istraživački brod primijetio Hazanu kako pluta tik ispred luke i povukao je u Hilo.
Iako je njezino iskustvo bilo strašno, i bez sumnje traumatično, Tami Oldham Ashcraft na kraju je pronašla utjehu zapisujući svoju priču.
Premda šest godina kasnije nije mogla ni čitati zbog ozljede glave, uspjela je cijelu svoju priču staviti na papir za svoju knjigu pod naslovom: Crveno nebo u žalosti: Istinita priča o ljubavi, gubitku i preživljavanju na moru. Kasnije je prevedena na osam jezika, objavljena u petnaest zemalja, te poslužila kao inspiracija za film s odgovarajućim naslovom Adrift.
“Definitivno je najteže bilo nositi se s tim da je Richarda više nema”, rekla je Ashcraft za Chicago Tribune u svom prvom intervjuu o svom iskustvu nakon objavljivanja knjige. “Bilo je trenutaka u kojima nisam više htjela ni živjeti jer nisam znala kako ću dalje. Nikad se više neću zaljubiti. ”
Danas Tami živi na otoku San Juan kod obale Washingtona, gdje i dalje redovito plovi. Iako još uvijek sa sobom svaki dan nosi sjećanje na svoje iskustvo i zaručnika, udala se te ima dvoje djece. Jedini znak njene traume je sićušni privjesak od sekstanta, optočen dijamantom, koji nosi svaki dan.
“Podsjeća me na to kako sam došla kući”, rekla je.
