Te je noći svijet u tišini promatrao masovno ubojstvo Židova

Kristalna noć, poznata kao noć razbijenog stakla, dogodila se 9. studenog 1938. Gledajući unatrag, ova se noć često naziva prvim znakom židovskog genocida u nacističkoj Njemačkoj. Kao dio ovog programa, kombinacija SA vojnika i njemačkih građana udružila se kako bi uništila židovske kuće, poslovne objekte i sinagoge.

Rulja je napadala Židove dok je policija uhitila onoliko Židova koliko je mogla strpati u zatvore. Izraz “noć razbijenog stakla” sažima razbijeno staklo razbacano po ulicama nakon tragedije.

Ubojstva, pljačke i uhićenja

Do kraja te nesretne noći ubijen je 91 Židov. Nacisti su spalili približno 900 sinagoga. Osim toga, bijesna rulja spalila je židovske svete knjige i artefakte koji prethode antičkoj povijesti.

Srušeno je gotovo 7000 židovskih poduzeća, uništena je gospodarska infrastruktura, a tisuće Židova ostale su bez krova nad glavom i bez sredstava za život. Nijedno mjesto nije bilo pošteđeno dok su gomile marširale u škole, kuće i groblja. Vlasti su uhitile 30.000 židovskih muškaraca između 16 i 60 godina i poslale ih u koncentracijske logore.

Nasilje se ispoljavalo u mnogim oblicima, nadgrobni spomenici s grobova bili su iščupani, a svako mjesto koje je moglo svjedočiti o postojanju Židova u zemlji je uništeno.

Prema izvješćima, nacistički dužnosnici su izričito naredili njemačkim policajcima i vatrogascima da ne dolaze u pomoć židovskim građanima i da zapravo ne poduzimaju ništa. Vatrogasci su čak dobili upute da zapale nekretnine u vlasništvu Arijevaca.

Što je dovelo do Kristalne noći?

Niz događaja doveo je do ove noći. Njemački Židovi borili su se za Njemačku tijekom Prvog svjetskog rata, a nacisti su krivili Židove za poraz Njemačke tijekom rata i tretirali ih neprijateljski.

Proglašeno je nekoliko protužidovskih zakona kako bi se suzila prava Židova. Nürnberški zakoni doneseni 1935. oduzeli su status državljanstva Židovima i ograničili rasno miješanje putem braka. Dana 28. listopada 1938. u Njemačkoj je uhićeno oko 17.000 Židova koji su imali poljsko državljanstvo. Ti su Židovi kasnije poslani u “logore za preseljenje”.

Herschel Grynszpan, 17-godišnji student, koji studira u Parizu, primio je vijest o tome što se dogodilo njegovoj obitelji u Njemačkoj. Izbezumljen, umarširao je do njemačkog veleposlanstva i ustrijelio trećeg tajnika Ernsta vom Ratha. Tajnik je podlegao ranama dva dana kasnije.

Adolf Hitler prisustvovao je pogrebu tajnika. Ovu priliku unovčio je Joseph Goebbels, tadašnji nacistički ministar za javno prosvjećivanje i propagandu. Joseph je razbjesnio Hitlerove pristaše promicanjem antisemitske ideologije. U govoru koji je održao rekao je:

“Führer je odlučio da… demonstracije ne bi trebale biti pripremane ili organizirane od strane partije, ali ukoliko izbiju spontano, ne smiju se ometati.”

Njegove riječi bile su jasan pokazatelj da njemački građani mogu slobodno divljati protiv njemačkih Židova.

Francuska policija uhitila je Herschela Grynszpana kako bi pokazala što bi se dogodilo Židovima kad bi se usudili dovesti u pitanje njihov progon. Nakon uhićenja, Herschel Grynszpan je navodno rekao:

“Biti Židov nije zločin. Ja nisam pas. Ja imam pravo živjeti, a židovski narod ima pravo postojati na zemlji.”

Malo se zna o Herschelovoj sudbini; navodno je bio zatvoren u zatvoru u Parizu, a kasnije je prebačen u Njemačku. Neki stručnjaci tvrde da su ga nacisti pogubili; međutim, nema konkretnih dokaza koji bi to potvrdili.

Ubojstvo Ernsta vom Ratha bio je izgovor za pokretanje programa za brisanje židovske rase. Nakon što je noć završila, nacistički dužnosnici su odgovorili pripisujući krivnju njemačko-židovskim građanima. Održan je sastanak kako bi se procijenila šteta tijekom Kristalne noći od strane ministarstva gospodarstva.

Njih su nacistički dužnosnici smatrali odgovornima za štetu i razaranje te im izrekli pozamašnu kaznu od 400 milijuna dolara. Državna služba protjerala je Židove, a poduzeća su prebačena u nežidovsko vlasništvo.

Agresivni zaokret

Ova noć poslužila je kao upozorenje njemačkim Židovima da će se antisemitski osjećaji s vremenom samo pojačati i da im je jedina šansa za preživljavanje bijeg iz domovine. Kristalna noć označila je zaokret prema nasilnijem i agresivnijem tretmanu njemačkih Židova, što je dodatno potaknulo antižidovsko raspoloženje.

Do početka 1939. Židovima je zabranjen pristup većini javnih mjesta, uključujući škole i parkove. Židovima je bilo zabranjeno dobivanje vozačke dozvole, čak su im i radio-aparati bili oduzeti tijekom nacističkih racija, a zabranjeno im je i posjedovanje oružja. Na sastanku održanom tri dana nakon Kristalne noći, istaknuti nacistički dužnosnik izjavio je:

“Primio sam pismo napisano po Führerovoj naredbi u kojem se traži da se židovsko pitanje sada, jednom zauvijek, koordinira i riješi na ovaj ili onaj način.”

Pismo je ukazivalo na Hitlerovo “konačno rješenje” za brisanje židovske rase.

Svijet u tišini promatrao?

Izvješća o Kristalnoj noći proširila su se svijetom dok su zemlje sa šokom i gađenjem promatrale nepravdu. Međutim, unatoč opsežnom izvještavanju o stradanju Židova, vrlo malo zemalja poduzelo je praktične korake za povećanje kvota za priljev izbjeglica.

U Britaniji su kvekerske i židovske zajednice privatno financirale plan u kojem su osigurale vize za približno 10.000 djece izbjeglica. Međutim, britanska vlada nije intervenirala. Situacija se zakomplicirala jer iseljavanje iz Njemačke za Židove nije bilo lako.

Prema izvješćima, oko 120.000 Židova pobjeglo je iz Njemačke između Kristalne noći i konačnog izbijanja Drugog svjetskog rata.

Užasavajuća je pomisao da se tragedija tako velikih razmjera dogodila prije manje od jednog stoljeća. Zločini počinjeni nad Židovima tijekom nacističkog režima doveli su do nekoliko konvencija, ugovora i zakona kako bi se osiguralo da se takvi incidenti više ne dogode.