Dana 16. veljače 1981. Arne Cheyenne Johnson na smrt je izbo svog stanodavca Alana Bona – a zatim je izjavio da ga je vrag na to natjerao.
U početku se činilo da je ubojstvo Alana Bona 1981. otvoren i zatvoren slučaj u Brookfieldu, Connecticut. Policiji je bilo jasno da je 40-godišnjeg stanodavca ubio njegov stanar Arne Cheyenne Johnson tijekom nasilne svađe.
No, nakon uhićenja, Arne je iznio nevjerojatnu tvrdnju: vrag ga je na to natjerao. Uz pomoć dva istražitelja, odvjetnici 19-godišnjaka iznijeli su tvrdnju svog klijenta o demonskom opsjednutošću kao potencijalnu obranu za njegovo ubojstvo Alana.
“Sudstvo se bavilo postojanjem Boga”, rekao je njegov odvjetnik Martin Minnella. “Sada će se morati pozabaviti postojanjem đavla.”
Bio je to prvi put u povijesti da se takva obrana koristila u američkoj sudnici. Gotovo 40 godina kasnije, njegov slučaj i dalje je obavijen kontroverzama i uznemirujućim nagađanjima. Također je i inspiracija za objavljeni film The Conjuring: The Devil Made Me Do It.
Što se dogodilo s Arneom Johnsonom?
Dana 16. veljače 1981. Arne Cheyenne Johnson izbo je svog stanodavca Alana Bona džepnim nožem, čime je počinio prvo ubojstvo ikada zabilježeno u 193-godišnjoj povijesti Brookfielda. Prije ubojstva, Arne je po svemu sudeći bio običan tinejdžer bez kriminalnih dosjea.
No, čudne pojave koje su završile ubojstvom navodno su počele mjesecima ranije. Obrana Arnea izjavila je u sudnici da je izvor svih ovih patnji počeo s 11-godišnjim bratom njegove zaručnice, Debbie Glatzel.
U ljeto 1980., Debbiein brat David tvrdio je da se više puta susreo sa starcem koji bi mu se rugao. U početku su Arne i Debbie mislili da se David samo pokušava izvući iz obavljanja kućanskih poslova te su u potpunosti odbacili priču. Bez obzira na to, susreti su se nastavili, postajući sve učestaliji i sve nasilniji.
David bi se probudio histerično plačući opisujući vizije “čovjeka s velikim crnim očima, mršavog lica sa životinjskim crtama i nazubljenim zubima, šiljatim ušima, rogovima i papcima”. Ubrzo je obitelj zamolila svećenika iz obližnje crkve da im blagoslovi dom – bezuspješno.
Stoga su se nadali da bi paranormalni istražitelji Ed i Lorraine Warren mogli pomoći.
“Udarao bi, grizao, pljuvao, psovao”, rekli su članovi Davidove obitelji o njegovoj opsjednutosti. “Doživio je pokušaje davljenja nevidljivim rukama, koje bi pokušao izvući s vrata, a moćne sile brzo bi ga udarile od glave do pete kao da je krpana lutka.”
Arne bi ostao s obitelji kako bi mu pomogao kako god je mogao. No, uznemirujuće, dječji noćni strahovi počeli su se prodirati i u dan. David je opisao kako je vidio „starca sa bijelom bradom, odjeven u flanelsku košulju i traperice“. I dok su se djetetove vizije nastavljale, sumnjivi zvukovi počeli su dopirati s tavana.
U međuvremenu je David počeo siktati, imati napadaje i govoriti čudnim glasom citirajući Izgubljeni raj Johna Miltona i Bibliju.
Pregledavajući slučaj, Warrenovi su zaključili da se ovdje očito radi o demonskom opsjednuću. Međutim, psihijatri koji su istraživali slučaj tvrdili su da je David samo imao poteškoće u učenju.
Warrenovi su tvrdili da je David tijekom tri naredna egzorcizma – pod nadzorom svećenika – lebdio, psovao, pa čak i prestao disati. Možda još zapanjujuće, David je navodno predvidio ubojstvo koje će Arne Cheyenne Johnson na kraju počiniti.
Do listopada 1980. Arnie se počeo prijetiti demonskoj prisutnosti, govoreći mu da prestane gnjaviti brata njegove zaručnice. “Uzmi me, ostavi mog maloga na miru”, povikao je.
Arne Johnson, Ubojica?
Arne i Alan Bone su navodno bili prijateljski nastrojeni sve do dana 16. veljače 1981. kada je između njih izbila opaka svađa. Oko 18:30 sati Arne je iznenada izvukao džepni nož i uperio ga u Alana.
Alan je više puta uboden u prsa, a zatim ostavljen da iskrvari do smrti. Policija je sat vremena kasnije uhitila Arnea i izjavila da su se dvojica muškaraca svađala oko njegove zaručnice, Debbie. No Ed i Lorraine Warren inzistirali su da iza priče stoji viša sila.
U jednom trenutku prije ubojstva, Arne je navodno istražio bunar na istom području gdje je brat njegove zaručnice tvrdio da je doživio svoj prvi susret sa zlonamjernom prisutnošću koja je nanijela pustoš u njihovim životima.
Warrenovi su ga upozorili da se ne približava istom izvoru, ali je ipak učinio, možda kako bi provjerio jesu li demoni uistinu zauzeli njegovo tijelo nakon što im se rugao. Kasnije je tvrdio da je vidio demona kako se skriva unutar bunara, koji ga je posjedovao sve do ubojstva.
Iako su vlasti istražile tvrdnje Warrenovih o opsjednuću, ostale su na priči da je Alan ubijen tijekom svađe s Arneom oko njegove zaručnice.
Suđenje
Arneov odvjetnik Martin Minnella dao je sve od sebe da se izjasni kako “Arne nije kriv zbog demonske opsjednutosti”. Zahtijevao je čak da se pozovu svećenici koji su navodno prisustvovali egzorcizmu, pozivajući ih da prekrše tradiciju govoreći o svojim kontroverznim obredima.
Sudac Robert Callahan naposljetku je odbio njegov zahtjev. Sudac Callahan ustvrdio je da bi takvu obranu bilo nemoguće dokazati te da je bilo kakvo svjedočenje po tom pitanju ne znanstveno i stoga nevažno.
Suradnja četiri svećenika tijekom tri egzorcizma nikada nije potvrđena, ali je biskupija priznala da su svećenici radili na pomoći Davidu Glatzelu u teškim trenucima. U međuvremenu je dotičnim svećenicima naređeno da o tome ne govore javno.
No, odvjetnicima je bilo je dopušteno da pregledaju Alanovu odjeću. Nedostatak krvi, pukotina ili suza, tvrdili su, mogao bi potkrijepiti tvrdnju o demonskoj umiješanosti. Međutim, nitko na sudu nije bio uvjeren.
Dana 24. studenog 1981. Arne je osuđen za ubojstvo prvog stupnja na 10 do 20 godina zatvora. Odslužio je samo oko pet.
Inspiracija za The Conjuring
Dok je Johnson čamio iza rešetaka, knjiga Geralda Brittlea o incidentu, The Devil in Connecticut, objavljena je uz pomoć Lorraine Warren. Povrh toga, suđenje je također inspiriralo produkciju televizijskog filma pod nazivom The Demon Murder Case.
Davidov brat je tužio Brittlea i Warrenove zbog knjige, tvrdeći da je time povrijeđeno Davidovo pravo na privatnost. Rekao je i da je to “namjerna patnja emocionalnog stresa”. Nadalje, tvrdio je da je priča bila prijevara koju su stvorili Warrenovi, koji su za novac iskoristili mentalno zdravlje njegova brata.
Nakon što je odslužio oko pet godina zatvora, Arne je pušten 1986. Oženio se sa svojom zaručnicom dok je još bio iza rešetaka.
Što se tiče Debbie, ona održava interes za natprirodno i tvrdi da je najveća Arneova pogreška bila izazivanje “zvijeri” koja je posjedovala njenog mlađeg brata.
“Nikad ne poduzimaš taj korak”, rekla je. “Nikada ne izazivaš vraga. Arne je počeo pokazivati iste znakove kao i moj brat dok je bio opsjednut. ”
Nedavno je Arneov incident potaknuo djelo fikcije – The Conjuring: The Devil Made Me Do It – koje ima za cilj pretvoriti ovu mučnu pređu osamdesetih u paranormalni horor film. No, priča iz stvarnog života mogla bi biti još više uznemirujuća.
