Uskršnji otok ili Rapa Nui, Čile – Najljepši nacionalni parkovi svijeta

Uskršnji otok ili Rapa Nui, Čile – Najljepši nacionalni parkovi svijeta

Jedno od najfascinantnijih mjesta na svijetu jesu Uskršnji otoci ili točnije – Uskršnji otok, danas nacionalni park u državi Čile.

Uskršnji otok ili Rapa Nui najizoliranije je naseljeno mjesto na svijetu, a smješteno je u Tihom oceanu 3600 km od Čile-a. Poznat je po ogromnim kamenim kipovima Moai koji još i danas fasciniraju brojne znanstvenike o njihovom porijeklu. Te monumentalne skulpture, od kojih je najveća preostala skulptura, tzv. Paro, visoka 10 metara i teška 82 tone, najvidljiviji su znaci postojanja nekoć razgranate i bogate civilizacije otoka. Neke su od njih još i teže: primjerice Ahu Tongariki težak 86 tona, a u kamenolomu na obroncima vulkana pronađena je i nedovršena skulptura koja je trebala biti visoka 21 metar i teška 270 tona. Klesanje i transport moaija iziskivalo je veliku kreativnost, zamjetnu tehnološku sofisticiranost i snažne fizičke kvalitete samih stanovnika.

Sve je to međutim tek najvidljiviji dio prizora jedne umrle, ali po svemu sudeći vrlo razgranate i bogate civilizacije. Već od europskog otkrića Rapa Nui, na Uskrs godine 1722. (zbog toga su i nazvani Uskršnji otoci), sudeći po dnevniku nizozemskog istraživača Jacoba Roggeveena. Otoci su postali predmet opće fascinacije, a novija je povijest toj fascinaciji nešto oduzimala i dodavala. Demografska se slika otoka, čak i u naše novije doba stalno mijenjala. U kasnom 18. stoljeću broj stanovnika s 15.000 pao na 2,5 tisuće stanovnika, a bolesti i flote otmičara robova početkom 19. stoljeća smanjile su njihov broj na samo 111. Kada je James Cook doplovio na otok, njegov je tumač mogao razumjeti varijantu njihova „mangrevanskog“ jezika.

Stanovnici su tijekom trajanja kulture bili izloženi dugim razdobljima gladi, epidemijama, građanskome ratu, kolonijalizmu i gotovo potpunom uništenju šuma. Pred nas, odgonetače tragova te fascinantne kulture koja za sobom nije ostavila nikakve pismene tragove i tumačenja, stavljene su brojne zagonetke.

Većina tumača smatra da su moai prikazivali vođe, značajne osobe ili klanovske pretke te da okrenuti prema unutrašnjosti otoka, štitili otočane od “duhova“ oceana. Rapa Nui imali su klasni sustav, a poglavica je vodio devet klanova. Uništavanje moaija, koje se zbivalo sve do 1838. po nekima dokazuje rasprosranjeno nasilje među stanovnicima. Kako bilo, ono jest dokaz da stara religija, “kult predaka“, više nije bila funkcionalna. „Preci“ više nisu štitili i omogućavali reprodukciju stanovništva. Uslijedilo je razdoblje gladi, kanibalizma i još jedne zanimljive kulture odnosno propasti civilizacije na izdisaju.

Jared Diamond, u svojoj knjizi „Slom“, tvrdi da je propast visoke Rapa Nui kulture uslijedila zbog sistematskog uništavanja drveća koje se koristilo za transport masivnih skulptura. Deforestacija je potom dovela do erozije tla, a potom do gladi i izumiranja. Oko 1540. godine, usporedo s deforestacijom i erozijom, kult predaka pretvorio se u kult odabranih, u kult „čovjeka-ptice“. Petroglifi u spiljama Uskršnjeg otoka, kao i pronađeni „štapovi“ s likovima „čovjeka-ptice“, pokazuju da su u toj fazi izdisaja visoke civilizacije stanovnici za vođu birali osobu sposobnu preplivati kanal do obližnjeg otoka i donijeti ptičja jaja. Konačni udarac civilizaciji Uskršnjih otoka dali su peruanski trgovci robljem.

Share

Odgovori

Contact Us

%d blogeri kao ovaj: