Wadi-us-Salaam: Najveća nekropola na svijetu u kojoj se nalazi više od pet milijuna grobova

Smješten otprilike 180 kilometara južno od iračke prijestolnice Bagdada, Wadi-us-Salaam, što također znači Dolina mira na arapskom, zauzima oko 1500 hektara zemlje u Najafu – koji se smatra trećim najcjenjenijim gradom u islamu. Nasuprot šarenoj metropoli koja se nazire u prvom planu, Wadi-us-Salaam izgrađen od blata i gline od davnina tiho stoji u pozadini. Grobnice, sve zbijene jedna uz drugu u golemoj nekropoli, izdaleka nalikuju prenatrpanom gradu koji vrvi od aktivnosti. Ali bliži pogled u unutrašnjost groblja daje samo sumorniju sliku, jer mjesto je tiho s mrtvima koji su u njemu pokopani već jako dugo.

Prema vjerovanju šiitskih muslimana, Abraham (ili prorok Ibrahim u islamskim učenjima) je kupio zemlju u Wadi-us-Salaamu, i vjerovao je da je zemlja dio raja, što je tvrdnja koju je nakon njega potvrdio i Imam Ali. Groblje Wadi-us-Salaam je vidjelo svakodnevne ukope još od Partskog Carstva, koje je trajalo između 247. pr. Kr. i 224. godine nove ere. Čak pet milijuna mrtvih ljudi (u porastu) pokopano je u Dolini mira, koja također ima tradicionalno značenje za muslimane diljem svijeta. Šiiti su mišljenja da bi Wadi-us-Salaam bio krajnje odredište duša vjernika, bez obzira gdje su mrtvi izvorno položeni na počinak. Oni vjeruju da će biti pokopan u blizini imama Alija, zeta i prvog rođaka proroka Muhameda, smanjiti njihove patnje u zagrobnom životu i da će kada dođe do Sudnjeg dana mrtvi uskrsnuti zajedno sa svojim najcjenjenijim vjerskim vođom.

Trajna tradicija

Kripte se protežu nadaleko i naširoko na golemom području i vjeruje se da je mrtvih u grobnicama više nego u modernom gradu. Svake godine groblje bilježi porast broja pokojnika koji su pokopani u slojevima i slojevima ispod zemlje. Od cijenjenih islamskih proroka do svećenika, kraljeva i sultana te islamskih vođa iz svih društvenih slojeva položeni su na počinak u Wadi-us-Salaamu. Budući da se groblje nalazi u blizini svetog spomenika Imamu Ali ibn Ebi Talibu, mnogi šiitski muslimani iz svih dijelova svijeta traže da budu pokopani na najvećem grobnom mjestu na svijetu. Ljudi iz dalekih zemalja poput Indije, Pakistana, zemalja jugoistočne Azije i bližih poput Irana, zemalja Bliskog istoka i Libanona, da spomenemo samo neke, posjećuju Wadi-us-Salaam kako bi tamo pokopali svoje mrtve.

Opis

Za Wadi-us-Salaam se kaže da je jedino grobno mjesto na svijetu koje se drži običaja ukopavanja od prije više od 1400 godina. Grobovi su građeni žbukom i pečenom opekom i stoje na različitim visinama. Bogati grade velike grobnice obiteljske veličine s kupolama na vrhu, dok se grobnice od prije osam do devet desetljeća mogu vidjeti visoko u pozadini sa zaobljenim vrhovima. Niži grobovi i grobnice nalik tornjevima također se mogu vidjeti na groblju koje se proteže do horizonta u Najafu sve dok pogled seže. Neki su grobovi smješteni u katakombama, zakopani duboko u zemlju do kojih se može pristupiti samo ljestvama. Kaže se da svaki grob sadrži čak pedeset tijela. Zemljište na kojem je izgrađena Dolina mira toliko je golemo da ljudi ponekad moraju koristiti bicikle kako bi prešli mjesto ukopa nalik labirintu kako bi došli do svojih najmilijih koji su pokopani u grobovima. Kripte obično mirišu na ružinu vodicu kojom rođaci posipaju grobnice kad posjećuju umrle rođake.

Rituali

Preminuli se pravilno sahranjuju na mjestu u skladu s drevnim islamskim tradicijama, koje uključuju brojne rituale. Prije nego što se umrli konačno položi na počinak, tijelo umrlog se gusuli, ili drugim riječima, tijelo se posljednji put okupa prije nego što se umota u qafan – bijeli pokrov u koji su zaogrnuti leševi. Dženaze za preminule klanjaju se unutar svetišta Imama Alija, gdje se tijelo obilazi tri puta oko mauzoleja. Na groblju se prilikom spuštanja tijela u kabur uče ajeti iz Časnog Kur’ana, što navodno olakšava prelazak umrlih u zagrobni život.

Problemi

Dok su susjedne zemlje Iran i Irak zapadale u kaos, početkom rata osamdesetih godina broj pokojnika pokopanih u Wadi-us-Salaamu se vrlo brzo udvostručio. Čak dvjesto pedeset tijela pokopano je tijekom rata u Iraku u jednom danu. Groblje je također bilo poprište teških sukoba tijekom jeku Zaljevskog rata devedesetih. Pobunjenici su potražili utočište na prepunom groblju, a iračka vojska morala je sravniti grobnice sa zemljom kako bi pročešljala tražeći pobunjenike. Za to vrijeme stotine i tisuće tijela pokopano je u grobnici. Sada se na groblju nalaze i grobnice vojnika koji su poginuli braneći svoju zemlju.

Također, s obzirom da je Irak zaglibio u sukobu u prošlom desetljeću, potražnja za grobnicama je znatno porasla. Budući da sada ponestaje grobnih parcela u Wadi-us-Salaamu, mnogi prijavljeni slučajevi krađe ili ilegalne preprodaje parcela izašli su na vidjelo. Također, zbog sukoba ISIS-a koji trenutačno muči zemlju, mjesta za ukope žrtava postala su veliki problem. U posljednje vrijeme poskupile su i grobne parcele, što nije spriječilo ljude da pokapaju svoje mrtve u Dolini mira.

Dok Wadi-us-Salaam čeka trajno spominjanje na popisu UNESCO-ve svjetske baštine, drevno i najveće groblje na svijetu još se nije pokorilo modernim načinima.

Svjedoči tradicionalnim islamskim ritualima koji se održavaju od pamtivijeka i nastavlja privlačiti sve više i više preminulih ljudi iz cijelog svijeta, zajedno s njihovim živim rođacima koje svake godine posjećuju milijuni.

---